Lipanj | Arhiva | Kolovoz

Kosovo

Suđenje Hardinaju će se djelomično ponoviti

Piše: Violeta Palaska

Bivši premijer Kosova Ramush Haradinaj i dvojica suoptuženih zapovjednika OVK ponovno su se našli u pritvoru Haškog suda nakon izricanja drugostupanjske presude. Naime, njihovo suđenje djelomično će se ponoviti, odlučilo je haško žalbeno Vijeće i to po šest od ukupno 37 točaka optužnice koje se odnose na zločine nad zatočenicima u logoru OVK u selu Jablanica kod Dečana 1998. godine. Žalbeno Vijeće Haškog suda djelomično je uvažilo žalbu Tužiteljstva na oslobađajuće prvostupanjske presude Ramushu Haradinaju, Idrizu Balaju i Lahu Bahrimaju.

Predsjedavajući žalbeni sudac Patrick Robinson, koji je inače suprotnog mišljenja od većine kolega sudaca u vezi djelomičnog ponavljanja suđenja, podsjetio je tokom izricanja drugostupanjske presude na temelju žalbe Tužiteljstva. "U svom prvom žalbenom osnovu Tužitelj tvrdi da je raspravno vijeće pogriješilo kada je odbilo zahtjev Tužitelja za dodatnim vremenom potrebnim kako bi se iscrpili svi razumni koraci da se osigura svjedočenje dva ključna svjedoka i kada je naložilo da tužitelj završi izvođenje svojih dokaza prije nego što su ti razumni koraci poduzeti," rekao je Robinson.

Prve reakcije u Prištini na ponovljeno suđenje Haradinaju došle su iz njegove Alijanse za budućnost Kosova u kojoj ocjenjuju kako je odluka Haškog tribunala politički motivirana. Blerim Shala, potpredsjednik alijanse, izjavio je da je vijest o djelomičnom ponavljanju suđenja Ramushu Haradinaju, predsjedniku alijanse, vrlo loša vijest za ovu stranku, za građane Kosova, kao i za samu državu Kosovo. U Srbiji je premijer Mirko Cvetković izrazio zadovoljstvo što će se Haradinaj ponovo naći pred sudom, a Bruno Vekarić, zamjenik tužitelja Srbije za ratne zločine rekao je da je to velika pobjeda Tužiteljstva u Hagu u borbi za prava žrtava. Žalbeno Vijeće je zaključilo kako su haški suci u procesu protiv Haradinaja i njegovih suoptuženika više brige vodili o ekspeditivnosti procesa, odnosno njegovom što bržem završetku nego o dodatnom vremenu koje je tužitelj zatražio radi omogućavanja svjedočenja dvojice, kako je naveo, ključnih svjedoka protiv optuženih.

Riječima suca Robinsona Žalbeno raspravno vijeće je stoga zaključilo: "Da je Raspravno vijeće propustilo poduzeti potrebne korake kako bi se suzbilo zastrašivanje svjedoka koje je obilježilo suđenje od početka do kraja. S obzirom na potencijalnu važnost ovih svjedoka za tezu tužitelja ova greška je narušila pravičnost postupka i dovela do neostvarenje pravde.“

Suđenje će se tako ponoviti po šest točaka optužnice kojima se optužene tereti za ubojstva, okrutno postupanje i nehumane postupke, poput kršenja zakona i običaja ratovanja koje su navodno počinili u selu Jablanica protiv otetih civila osumnjičenih za suradnju sa srpskim snagama. Sporni svjedoci koji se nisu pojavili u Haagu su bivši pripadnici OVK u Jablanici, a iako su dali inkriminirajuće izjave tužiteljstvu protiv optuženih, odbili su svjedočiti zbog uznemiravanja i zastrašivanja. Žalbeno vijeće ukinulo je oslobađajuće presude za Haradinaja, Balaja i Brahimaja vezane uz logor u Jablanici te potvrdilo prvostupanjsku presudu Brahimaju od šest godina zatvora na koju je osuđen zbog drugih zločina iz optužnice.

"Budući da je Raspravno vijeće temeljilo svoju osuđujuću presudu gospodinu Brahimaju na više od jednog motiva i dalje ostaje presuda gospodinu Brahimaju za mučenje svjedoka 3", rekao je sudac. Iako je najavio kako neće prisustvovati izricanju drugostupanjske presude Haradinaj je ipak stigao u Haag, što se može objasniti i tajnim nalogom za hapšenje izdanim od Haškog suda koji je sada objavljen. Sva trojica optuženih zadržani su u pritvoru Haškog suda do daljnjega.

Regija

Kamo vodi mađarski otpor MMF-u?

Piše: Irina Studenkova

Kada je prije nekoliko dana mađarska vlada tokom razgovora sa međunarodnim kreditorima insistirala na uvođenju bankarskog poreza ove godine te odbacila primjenu novih mjera štednje, inozemna javnost je prvih nekoliko sati mislila kako je riječ o ljetnoj šali. Međutim, nakon što je forinta oslabila za oko 2,7 posto na 289,70 u odnosu na euro, vrlo se brzo shvatilo da je riječ o itekako ozbiljnoj informaciji. Naime, vlada u Budimpešti je obećala da će ispuniti cilj za budžetski deficit u 2010. od 3,8 posto bruto domaćeg proizvoda, ali je naglasila da bi to prvenstveno trebalo postići uz pomoć planiranog bankarskog poreza.

Odbijanje Mađarske da nastavi mjere štednje uzrokovalo je krah pregovora s Međunarodnim monetarnim fondom i Evropskom unijom, a u evropskim ekonomskim krugovima pojavilo se mišljenje kako bi se pobuna Budimpešte protiv MMF mogla proširiti i na vlasti u baltičkim zemljama te u Grčkoj. Vladimir Gligorov, iz Bečkog instituta za međunarodnu ekonomsku politiku, kaže da ipak vjeruje u kompromis između vlade Viktora Orbana i MMF te smatra kako mađarsko „ne“ ipak neće izazvati posljedica u drugim zemljama. Gyorgy Matolcy, mađarski ministar privrede, je izjavio da je Orbanov kabinet saopćio predstavnicima MMF i EU kako „dodatna štednja ne dolazi u obzir“, ne nagovještavajući da je vlada stranke Fides spremna popustiti unatoč porastu troškova financiranja mađarskog duga za 51 bazični bod. Pokret Fides, koalicija liberala i nacionalista s populističkom orijentacijom, izvojevao je uvjerljivu pobjedu na izborima u aprilu zalažući se za otpor kako Bruxellesu, tako i kreditorima iz Washingtona.

„Riječ je o pregovorima koji su u toku. Nije neuobičajeno da se oni ponekad prekinu da sve strane, a ovdje su u pitanju tri: Mađarska, MMF i EU, razmisle i sagledaju kako doći do dogovora, koji je najčešće kompromis. Mađarska vlada je nova, pobijedila je obećavši da neće nastaviti s politikom štednje prethodne vlade i sada mora vidjeti kako da to usuglasi s međunarodnim partnerima i s ekonomskim činjenicama“, rekao je Gligorov. On kaže kako i MMF treba preračunati i vidjeti da li je u situaciji kada se privreda, ne samo u Mađarskoj, ne oporavlja dovoljno brzo, uopće uputno zahtijevati stroge mjere štednje. „EU sa svoje strane, nije sretna zbog navodne namjere mađarske vlade o stavljanju centralne banke pod kontrolu. Ima dakle dosta neizvjesnosti i nepoznanica, pa sve tri strane moraju malo razmisliti“, smatra Gligorov.

Lars Kristensen, ekonomist Danske banke, izjavio je za britanski „Daily Telegraph“ da su događaji u Budimpešti upozorenje što bi se moglo dogoditi u baltičkim zemljama kasnije ove godine, a potom i u Grčkoj i drugim zemljama na periferiji eurozone koje su prisiljene stezati remen i smanjivati plaće. Prema Gligorovu, mogućnost da reakcija Budimpešte pobudi sličan bunt prema MMF u drugim zemljama EU, nije realna. „To nije realno, zato što je situacija u baltičkim zemljama različita. Tamo nije toliko problem javni dug već zaduženost privatnog sektora u inozemstvu. Ove zemlje smanjuju plaće i sve ostale troškove kako bi potakle izvoz, kako bi mogle servisirati inozemni dug. U Mađarskoj je fiskalna politika bila uzrok problema“, ocjenjuje Gligorov. Grčka je do sada dobivala pohvale MMF-a za napore koje ulaže, ali je smanjenje troškova tek počelo proteklih nekoliko mjeseci i zadirat će sve dublje tokom naredne tri godine. Dva zastupnika iz vladajućeg Pasoka izbačena su iz stranke zbog toga što su odbili podržati program štednje, a neki grčki analitičari smatraju kako bi se vladajuća stranka mogla na kraju podijeliti. „Pitanje je da li će uspeti uvjeriti narod u potrebu za novom rundom smanjenja troškova 2011“, smatra Chris Price iz međunarodne agencije „Fitch Ratings“.

Tim Esh iz Kraljevske banke Škotske naglašava kako Mađarska zaslužuje razumijevanje budući da je provela potrebne mjere prošle godine, iako se opseg privredne aktivnosti smanjio za šest posto. Ona se uglavnom držala svih preporuka MMF. Budžetski deficit ove godine iznosi svega 3,8 posto BDP, što znači da je daleko manji od poljskog, španjolskog, francuskog, japanskog, britanskog i američkog deficita. Unatoč tome, Esh je upozorio da Mađarska „igra opasnu igru“ budući da je riječ o državi s javnim dugom koji iznosi 80 posto BDP, a vanjski dug 135 posto BDP. „Mađarska ima rezerve od 40 milijardi dolara ili pokrivenost uvoza od pet mjeseci, ali na kraju ipak vjerojatno neće moći opstati bez novca MMF“, tvrdi Esh.

Hrvatska

Smiješni Pravilnik

Piše: Jagoda Radojčić

Hrvatski sabor je na 15. sjednici održanoj 04. prosinca prošle godine donio nakon 1,5-godišnje javne rasprave novi Zakon o radu. Odredbama Zakona je utvrđeno da će ministar nadležan za rad u roku od 6 mjeseci donijeti Pravilnik o evidenciji radnog vremena koji bi trebao spriječiti postojeće zlouporabe radnog vremena koje se svakodnevno događaju u praksi. Kad je prije nekoliko dana Pravilnik konačno ugledao svjetlo dana, izazvao je u javnosti opći podsmjeh i brojne viceve.

Naime, Pravilnikom je određeno da bi poslodavci morali svakoga dana evidentirati osamnaest različitih stavki za svakoga svog radnika, samo kako bi evidentirali njegovo radno vrijeme: ime i prezime radnika, početak rada, završetak rada, vrijeme i sati zastoja, prekida rada i sl. do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, ukupno radno vrijeme u satima, rad noću, prekovremeni rad, sati rada u preraspodijeljenom radnom vremenu, razdoblje preraspodijeljenog radnog vremena, sati rada nedjeljom, blagdanom, ili neradnim danima utvrđenim posebnim propisima, sati provedeni na službenom putu, sati terenskog rada, sati pripravnosti i sati rada po pozivu, sati korištenja godišnjeg odmora, sati privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), vrijeme rodiljnog dopusta, vrijeme roditeljskog dopusta, vrijeme korištenja drugih prava sukladno posebnom propisu, sati plaćenog dopusta, sati neplaćenog dopusta, sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena, odobreni ili neodobreni od poslodavca.

Tako su, primjerice, poslodavci obvezni bilježiti kako njihovi zaposlenici nisu radili subotom, nedjeljom i noću iako tvrtka uopće ne radi vikendom ili noću. Jednako je i s uposlenicima koji imaju fiksno radno vrijeme, poput šalterskih službenika, za koje poslodavci jednako moraju popunjavati formulare kojima se evidentira rad noću, prekovremeni rad, sati rada nedjeljom, blagdanom, ili neradnim danima utvrđenim posebnim propisima, sati provedeni na službenom putu, sati terenskog rada, sati pripravnosti i sati rada po pozivu itd. Ali, ni to nije sve. Pravilnik osim obaveze popunjavanja nabrojanih 18 stavaka za svakog radnika koje proizlaze iz čl. 8. propisuje i dodatnu evidenciju o osobama (čl. 4.) sa po dodatnih 10 stavki za svakog radnika te evidenciju o radnicima poslodavca s 25 stavki (čl. 3).

I dok su predstavnici tvrtki obaveze iz pravilnika proglasili „notornom budalaštinom“, resorni ministar Đuro Popijač, koji je pravilnik i potpisao, je izjavio kako je riječ o pravilniku koji je Hrvatska donijela nakon posljednjih izmjena Zakona o radu kada je taj dokument usklađen s propisima Europske unije. „Kada je pravilnik napravljen, poslan je svim zainteresiranim stranama. I nitko nije imao nikakvih prigovora. Uvijek je to tako. Nema prigovora dok sve nije gotovo“, rekao je Popijač. Mada se najviše strelica povodom Pravilnika odaslano upravo prema ministru koji ga je potpisao (kruži šala da će jednog dana Popijač potpisati i vlastitu smrtnu presudu jer očigledno ne čita ono što mu podmeću na potpis; malo je vjerojatno da bi ministar-bivši gospodarstvenik potpisao pravilnik da ga je prethodno pročitao), no nisu bez krivnje ni ostali socijalni partneri kojima je prijedlog pravilnika dostavljen i u čijim se ladicama „kiselio“ mjesecima, a da na njegov sadržaj uopće nisu reagirali dok im se nakon objavljivanja Pravilnika nisu obratili novinari.

Čelnik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca Petar Lovrić je izjavio medijima kako bi „ispunjavanje toliko papirologije bilo suludo“, a Ozren Matijašević iz Hrvatske udruge sindikata da je „riječ je o pretjeranom administriranju koje propisuju birokrati kako bi uspjeli zadržati stanje u kojemu su oni sami sebi svrha“. Dakako, ni poslodavci ni sindikati pri tome nisu predložili nikakav alternativni način sprečavanja zlouporabe radnog vremena te su se jednostavno „prešaltali“ na znatno lagodniju stanu protivnika Pravilnika čije su donošenje prethodno upravo oni inicirali.

Albanija

Pregovori stranaka

Piše: Violeta Palaska

Opozicijska Socijalistička partija Albanije nastavit će proteste u Tirani i drugim mjestima sve dok se ne utvrdi istina o prošlogodišnjoj krađi glasova na parlamentarnim izborima. Lider stranke Edi Rama, inače gradonačelnik Tirane, u obraćanju javnosti pozvao je građane Albanije, bez obzira na političko opredjeljenje, da svakog dana u 18 sati protestiraju protiv aktualne vlade koja je dovela zemlju u tešku političku i ekonomsku krizu. Socijalisti već duže vrijeme traže otvaranje izbornih kutija i ponovno prebrojavanje glasova budući da smatraju kako je Demokratska partija premijera Salija Berishe pobijedila zahvaljujući krađi glasova na nekoliko mjesta na izborima koji su održani 28. juna prošle godine. U vladajućoj stranci to uporno demantiraju. Socijalisti koji imaju 65 od ukupno140 poslanika zbog toga devet mjeseci bojkotiraju rad nacionalne skupštine. Parlament nije mogao usvojiti veći broj reformskih zakona budući da je za to prema albanskom ustavu potrebna dvotrećinska većina glasova. To je izazvalo zabrinutost u Bruxellesu, koji je u više navrata upozoravao političke lidere u Albaniji da nađu zajednički jezik kako bi deblokirali rad parlamenta.

Političke tenzije nakon prošlogodišnjih izbora u potpunosti su blokirale zemlju. Nakon učestalih pritisaka iz SAD i EU socijalisti su se pristali vratiti u parlament ali je nakon samo nekoliko dana ponovno došlo do nastavka bojkota. Klub Socijalističke partije izišao je sa sjednice neposredno prije početka glasovanja o nekoliko zakona. Naime, iako je obećala nezavisno prebrojavanje glasova, Vlada je nakon nekoliko dana odbila održati svoje obećanje pa je Socijalistička stranka okončala puni bojkot parlamenta koji je vodila mjesecima zbog vladina odbijanja da otvori glasačke kutije i provede istragu o izborima. Ilir Meta, vođa Socijalističkog pokreta za integraciju, stranke koalicijskog partnera vlade, zatražio je od opozicije povratak u parlament. Rekao je kako nije mudro od njih što postavljaju uvjete za okončanje svog bojkota bez zakona o glasanju. Većina je otvorena i spremna za suradnju, rekao je Meta, pozivajući Socijalističku stranku da obavi svoj dio posla vezano uz reforme tako što će iznijeti vlastite prijedloge. "Oni koji zahtijevaju transparentnost bi sada trebali poraditi na njoj", ustrajao je Meta.

U međuvremenu je čelnik parlamentarne grupe socijalista Gramoz Ruci izjavio je kako zastupnici stranke neće prisustvovati raspravama o nacrtima zakona, te će bojkotirati glasanje. Prema njegovim riječima, Socijalistička stranka zahtijeva da parlamentarni odbor istraži prošlogodišnje izbore što prije, ustrajavajući kako članovi Socijalističke stranke imaju većinu mjesta u odboru, kao i mjesto predsjedavajućeg. Članovi Europskog parlamenta su u nedavnoj raspravi o dvjema rezolucijama vezanim uz napredak Albanije i Kosova na njihovom putu prema integraciji u EU pozdravili su napredak Albanije u ispunjavanju kriterija za liberalizaciju viznog režima, ali su naglasili kako problemi još uvijek postoje, a uzrokuje ih politička pat pozicija.

Povjerenik EU za proširenje Stefan Fuele pozdravio je napredak Albanije i pozvao parlamentarne stranke na postizanje dogovora. Pa su se vladajuća Demokratska stranka i opozicijska Socijalistička stranka vratile za pregovarački stol u pokušaju rješavanja dugotrajnog političkog zastoja. Obje stranke su izjavile kako će se pregovori temeljiti na provedbi prijedloga iz rezolucije Evropskog parlamenta o napretku Albanije, koja je usvojena ranije ovog mjeseca. Kada su u pitanju opći izbori iz lipnja 2009. godine, Demokratska stranka kazala je kako bi se Socijalistička stranka trebala obratiti Ustavnom sudu i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu u vezi sa njezinim zahtjevom za otvaranje glasačkih kutija.

Bugarska

Zamrzavanje projekata

Piše: Irina Studenkova

Bugarsku drma teška financijska kriza zbog koje njen državni proračun postaje sve tanji, a vlasti slamku spasa hvataju u uštedama zbog kojih su odgodile najznačajnije investicije. Vlasti u Sofiji su zbog besparice suspendirale nastavak gradnje nuklearne elektrane "Belene", te izgradnju i rekonstrukciju najvažnijih putova. "Bugarska nije osigurala sredstva za kupovinu prvog reaktora za izgradnju druge bugarske nuklearne centrale 'Belene'", izjavio je bugarski ministar financija Simeon Đankov.Prvi reaktor, koji je Bugarska poručila od ruske kompanije "AtomStroyExport" preko Nacionalne elektroenergetske kompanije, košta 280 milijuna eura, a transfer novca treba da bude obavljen u septembru. "Tih sredstava u državnoj kasi nema i Vlada radi danonoćno kako bi došlo do promjena u ovoj fazi, odnosno da Bugarska ne plati ovaj iznos", naglasio je Đankov. Prema njegovim riječima, u slučaju da je Rusija proizvela reaktor, onda će biti stvoren dug po sporazumu o narudžbi. Bugarski premijer Bojko Borisov upozorio je da njegovi prethodnici koji su potpisali sporazum nisu mislili odakle će naći novac. On je dodao da će do septembra tražiti europskog investitora za sufinanciranje izgradnje nuklearne centrale.

Bugarska je preko Nacionalne elektroenergetske kompanije početkom 2008. godine s ruskim "AtomStroyExportom", koji je pobijedio na javnom natječaju, potpisala sporazum o izgradnji druge nuklearne elektrane "Belene". Ugovorom je predviđena i isporuka opreme, ali je do sada potpisano osam aneksa za prolongiranje realizacije sporazuma uglavnom zbog bugarske besparice. Prema sporazumu, Nacionalna elektroenergetska kompanija treba osigurati financiranje projekta dok ne bude izabran strateški investitor i urađena financijska struktura projekta. Nuklearka "Belene" prema projektu trebalo bi da bude sastavljena od dva reaktora snage po 1.000 megavata, čija je ukupna cijena 560 milijuna eura. Vrijednost ugovora koji su potpisali Nacionalna elektroenergetska kompanija i "AtomStroyExport" iznosi blizu četiri milijarde eura, a predviđa izgradnju takozvanog nuklearnog ostrva po sistemu ključ u ruke, razradu tehnologije, isporuku dva reaktora od po 1.000 megavata i montiranje opreme u samoj elektrani. U cijenu ne ulazi izgradnja podstanice i njeno povezivanje sa energetskom mrežom, što bi, prema procjenama stručnjaka, moglo da košta još oko dvije milijarde eura. Izgradnja, međutim, može poskupjeti na osnovu inflacije i drugih kriterija koje partneri ne mogu predvidjeti.

Da za Bugare u ovom projektu sve ne bude crno potrudio se "AtomStroyExport", koji duguje Nacionalnoj elektroenergetskoj kompaniji zbog otkupljene stare demontirane opreme, zaostale od zastarjelog projekta izgradnje centrale s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka. Financijske glavobolje imaju i čelnici državne bugarske agencije "Putna infrastruktura", koja će zbog nedostatka novca u budžetu zamrznuti izgradnju i rekonstrukciju raznih dionica putova u ukupnoj dužini većoj od 2.100 kilometara. Direktor agencije Božidar Jotov kaže kako je otkazana realizacija devet projekata za koje novac daje Svjetska banka i 15 iz programa "Tranzitni putovi", koje financira europska investiciona banka.

"Institucije osiguravaju 630 milijuna, a bugarska država 130 milijuna eura. Novca, međutim, nema i nakon posljednjeg rebalansa budžeta", naglasio je Jotov, izrazivši nadu da sredstva za učešće države u realizaciji projekta mogu očekivati poslije marta 2011. godine. Predsjednik Komore građevinara u Bugarskoj Svetoslav Glasov upozorio je da će oko 150 kompanija iz oblasti građevinarstva ostati bez posla zbog zamrznutih projekata. On je istakao da su neke građevinske kompanije osuđene na propast, zbog čega će mnoštvo radnika otići na biro za zapošljavanje. "Putstroy 92", koji rekonstruira dionice Sofija - Pirdop u dužini od 56 kilometara, objavio je da će obustava projekta dovesti do otpuštanja 400 radnika, a da će kompanija zabilježiti gubitak veći od 250.000 eura.

Bugarska više nije zainteresirana ni za izgradnju naftovoda "Burgas-Alexandroupolis" i namjerava da se povuče iz trostranog sporazuma sa Rusijom i Grčkom. Bugarski premijer Bojko Borisov izjavio je da je na odluku bugarske vlade da odustane od projekta uticala nedavna havarija naftne platforme britanske kompanije "British Petroleum" u Meksičkom zaljevu, koja je već proglašena najvećom ekološkom katastrofom u istoriji SAD. "Poslije izlivanja nafte u Meksičkom zaljevu smatram kako će pretovar na priobalnom terminalu u našoj najznačajnijoj turističkoj regiji biti ekološki rizičan. Ovaj naftovod bi nam donosio najviše 35 milijuna eura godišnje od tranzitne takse, ali bi ugrozio godišnji prihod od deset milijardi eura od turizma", izjavio je Borisov. Sporazum o izgradnji naftovoda "Burgas-Alexandroupolis" Rusija, Grčka i Bugarska su potpisale u martu 2007. godine. Ta naftna ruta duga 285 kilometara, kapaciteta 35 milijuna tona godišnje, sa mogućnošću povećanja na 50 milijuna tona, trebalo je da rastereti preopterećene turske moreuze Bosfor i Dardanele. Vrijednost projekta procijenjena je na jednu do 1,5 milijardi eura.

Makedonija

Nastojanja oko energetske nezavisnosti zemlje

Piše: Vlado Naumovski

U privredi kao što je makedonska koja se oslanja na energiju iz uvoza, vladine projekcije kako će zemlja u ovoj godini potrošiti oko 14 posto više na energiju u odnosu na 2009. godinu čine se prihvatljivo umjerene. Projekcija kako se može proizvesti više od 60 posto potrebne energije i gleda na zemni plin kao temelj svoje potrebe djeluje nestvarno lokalnim poznavateljima energetskog tržišta. Dok je vlada izdvojila 383 milijuna eura za pokrivanje energetskih potreba Makedonije u ovoj godini (od čega će veći dio biti potrošen na uvoz sirove nafte i struje) dok će oko šestine energetskog proračuna bit će iskorištena za kupovinu zemnog plina. Plin se više sagledava kao jeftin i ekološki čist energetski izvor, unatoč očekivanju kako će doći do povećanja uporabe sirove nafte za 5 posto u usporedbi sa 2009. godinom. Naime, interes za plin nije nov. Dužnosnici i energetski stručnjaci razgovaraju o masovnijem korištenju plina već preko 20 godina. Međutim, njegovo korištenje danas je samo šestina od ukupne potrošnje energije u zemlji svake godine. Cijena plinofikacije Makedonije procijenjena je na 270 milijuna eura. Do sada je plinska mreža završena od bugarske granice kod Deve Bair do Skopja. Nekoliko velikih tvrtki u glavom gradu, kao što su divovska željezara – Železarnica. i tvornica cementa - Cementarnica, koriste plin intenzivnije, ali Skopje nema gradsku mrežu za manje korisnike.

Stoga je nedavni posjet makedonskog predsjednika Gjorge Ivanova Rusiji, odjeknuo u domaćoj javnosti kao grom iz vedrog neba. "Makedonija i Rusija uvijek su imale prijateljske odnose i dobru suradnju. Potpisivanje sporazuma ogroman je korak naprijed u međusobnoj suradnji. Od velike je pomoći i na planu energetskog statusa Makedonije", izjavio je tim povodom politički analitičar Mito Trajkovski.

Predsjednik Ivanov se susreo s ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvedevim u Sankt Peterburgu, nakon što je raspravljao o specifičnim detaljima moguće uloge energetskog diva Gazproma u Makedoniji s generalnim direktorom Alexeyem Milijunalerom. Temeljno postignuće sastanaka je sporazum o gradnji produžetka koji će Makedoniju povezati na Južni tok do 2015. godine. Izgradnja plinske mreže koja će pokriti cjelokupan teritorij i sve potrebe Makedonije, te uključivanje ruskih tvrtki u gradnju nekoliko plinskih elektrana i termoelektrana. Ivanov je nakon sastanka rekao kako će ulazak Gazproma u Makedoniju svaku nesigurnost i nestabilnost vezano uz energiju pretvoriti u prošlost. "Naša zemlja zasad nije bila ucrtana na nikakvoj energetskoj karti, ni vezano uz Nabucco niti išta drugo. Situacija se sada mijenja, a to je najvažnije - sada možemo biti uključeni u globalna gospodarska ulaganja", rekao je Ivanov.

Produžetak Južnog toka će stići do Makedonije s Crnog mora preko Rumunjske, te zatim Srbije ili Bugarske i nastavljati se do Albanije i Italije. Makedonija će time dobiti stabilan izvor energije i oslobađa se energetske ovisnosti, koja bi mogla utjecati na gospodarsku, pa čak i političku stabilnost zemlje. Makedonsko izaslanstvo je ruskim kolegama podnijelo nacrt Sporazuma o prijateljstvu i suradnji, koji zamjenjuje Deklaraciju o prijateljstvu i suradnji Rusije i Makedonije iz 1988. Novi sporazum služi kao politički i pravni okvir koji podržava i promiče bilateralne odnose, uključujući energetske veze. Dokumentom se regulira i pitanje 60 milijuna eura ruskog duga Makedoniji još iz vremena bivše Jugoslavije. Očekuje se kako će gradnja plinovodne mreže u Makedoniji stajati 300 milijuna eura, a sporazum predviđa kako će 60 milijuna duga Makedoniji biti korišteno za izvedbu projekta, dok će Makedonija uložiti oko 14 milijuna eura.

Ministar financija Zoran Stavrevski je potpisao sporazum u ime Makedonije. "Za nas je stabilan energetski sustav od najveće važnosti. Riječ je o pragmatici koja ide u korist građana Makedonije", rekao je on.

Kosovo

Evropa podržava nezavisnost

Piše: Violeta Palaska

Evropski parlament je 8. jula većinom glasova usvojio rezoluciju kojom se preostale članice Unije, koje nisu priznale jednostranu nezavisnost Kosova, pozivaju da to učine. Parlament je zatražio od vlasti Srbije da se "pragmatično postave prema pitanju statusa Kosova" i poručio kako shvaća da "priznavanje Kosova zasad nije prihvatljiva politička mogućnost za vodstvo u Beogradu", navodi u se usvojenoj rezoluciji o "Procesu evropske integracije Kosova", u kojoj je izražena i solidarnost sa ranjenim "srpskim članom kosovskog parlamenta", što su kao amandman predložili poslanici Jelko Kacin i Ulrike Lunaček.

U rezoluciji se osuđuje nedavna eksplozija bombe i ubojstvo i ranjavanje više osoba u Kosovskoj Mitrovici dok se od Eulexa zahtijeva hitno rasvjetljavanje pozadine tog nemilog događaja. Evropski parlament je, dodaje se u rezoluciji, zabrinut zbog stanja odnosa Srbije i Kosova i podvlači da su "dobri susjedski odnosi ključno mjerilo za težnje i ostalih zemalja regije za priključenje EU". Za rezoluciju je glasalo 455 poslanika, 155 je bilo protiv, a 28 uzdržano. Evropski parlamentarci su naglasili i da bi "bilo pozdravljeno priznavanje nezavisnosti Kosova od svih članica Evropske unije", uz "konstataciju da su 22 zemlje-članice EU priznale Kosovo kao nezavisnu zemlju, a pet zemalja članica EU to još uvijek nisu učinile".

U rezoluciji se također prima na znanje da je nezavisnost proglašenu u Prištini priznala većina susjeda Kosova, kao i 69 zemalja u svijetu. Poslanici parlamenta EU su "iskazali razumijevanje za emocionalne posljedice onoga što je ostalo iza rata 1999", kao razlog da je za Srbiju neprihvatljivo priznavanje nezavisnosti Kosova. "Sve zemlje trebaju poraditi na jedinstvenom stavu prema Kosova", stoji također u dokumentu Evropskog parlamenta. Navedeno je i kako je dobar korak u cilju pragmatičnog pristupa statusu Kosova bilo potpisivanje sporazuma o policijskoj suradnji Beograda s Eulexom, a zatraženo je i jačanje veza srpskih vlasti i misije EU na Kosovu.

Evropski parlament u rezoluciji poziva Srbiju na prestanak blokade članstva Kosova u međunarodnim organizacijama. Evropski parlamentarci zahtijevaju i pospješivanje regionalne suradnje i "jačanje prekogranične suradnje Srbije i Kosova, posebno u lokalnoj ravni, o stvarima bitnim za građane kao što su prirodne sredina, infrastruktura i trgovina". Pored ostalog se "toplo pozdravlja veliko sudjelovanje kosovskih Srba južno od rijeke Ibar na posljednjim izborima kao korak ka trajnoj stabilnosti te zemlje", dok se od vlasti u Prištini traži da financijski i politički pomognu općine gdje su Srbi došli na vlast, "kako bi kosovskim Srbima dokazali korist od prihvaćanja države Kosovo".

Kao razlog za zabrinutost u rezoluciji navodi se i pitanje sjevera Kosova na kojem je prisutan ozbiljan nedostatak vladavine prava, pritisci i zastrašivanje građanskog društva koje vrše radikalne grupe i organizirani kriminal, pa se od Eulexa traži da u ovoj regiji pojača svoje napore. Ujedno je izraženo zadovoljstvo zbog napretka Eulexa u djelatnostima policije i carine, a osobito se naglašava kako "ta misija mora ubrzati svoje djelovanje kako bi konačno dala opipljive rezultate u borbi protiv korupcije na visokom nivou, suzbijanju organiziranog kriminala i ratnih zločina".

Evropski parlamentarci su izrazili krajnju zabrinutost zbog široko rasprostranjene korupcije kao jednog od najvećeg problema Kosova, zajedno s organiziranim kriminalom. U Rezoluciji se ukazuje duboka zabrinutost zbog nasilja u blizini kosovske granice. Zbog toga je upućen zahtjev da se "poduzmu hitne mjere za sprečavanje takvih incidenata i onemogući krijumčarenje oružja koje destabilizira Zapadni Balkan".

Srbija

Tajkuni u teškim problemima: mali profiti, veliki dugovi, masovna otpuštanja

Piše: Milomir Jovičić

Agencija za privredne registre je do 30. juna obradila financijske izvještaje za 2009. godinu za ukupno 146.988 kompanija i pravnih osoba, saopćeno je iz ove institucije. Kako se navodi u saopćenju, do 30. juna su primljena ukupno 152.172 redovna godišnja financijska izvještaja, koje su pravne osobe i poduzetnici dostavili u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji. Većina srpskih tajkuna proteklu godinu je završila sa znatno lošijim financijskim rezultatima nego 2008, a mnogi su pribjegli masovnim otpuštanjima radnika, kao najlakšem rješenju za čuvanje vlastitog profita, pokazuju upravo objavljeni podaci iz financijskih izvještaja dostavljenih Agenciji za privredne registre. Iako je najveći broj srpskih biznismena u svojim izvještajima prikazao pozitivan rezultat, činjenica je da su profiti znatno manji nego ranije, iako bi te podatke trebalo uzeti sa rezervom. Naime, praktično svi tajkuni posluju preko svojih off-shor kompanija, u koje kanaliziraju najveći dio svoje zarade, kako bi izbjegli plaćanje poreza u Srbiji, tako da je moguće da lošije bilance pokazane u računovodstvenim knjigama zapravo ukazuju na sve agresivnije korištenje poreznih rajeva.

Kako god bilo, nema sumnje da je protekla godina bila teška za vodeće srpske poduzetnike, koji svoja bogatstva uglavnom duguju prodaji inozemnih proizvoda u Srbiji, zbog čega su osobito pogođeni činjenicom da zbog krize većina stanovništva sve manje troši. Jedan od najočiglednijih primjera je Predrag Ranković Peconi, tajkun u čijem se vlasništvu između ostalih nalaze i tvornica ulja Vital i tvornica cigareta Monus. Njegova uljara, koja na tržištu ima nekoliko vrlo jakih konkurenata, prošle godine je zaradila tek 30,5 milijuna dinara ili oko 300.000 eura, dok je u 2008. neto dobit bila 570 milijuna dinara, 19 puta veća. Istovremeno, Vital se dodatno zadužio, pa su njegove kratkoročne obaveze dostigle čak 2,5 milijarde dinara sa ranijih dvije milijarde. Monus je nešto bolje prošao, budući da je čak zabilježio veću neto dobit nego pretprošle godine, ali su mu zato kratkoročne obaveze porasle sa 2,6 na 3,2 milijarde dinara. Peconi je i jedan od najlakših u davanju otkaza, budući da je samo u Vitalu radnu snagu skresao s ranijih 600 na 314, u tvornici Sunce s 388 na 263, u Monusu s 228 na 208, Medeli s 200 na 165 i Albusu s 294 na 198 radnika.

Međutim, ima i drugačijih primjera, pa je tako Miroslav Mišković, vlasnik Delta holdinga, unatoč teškoj godini i ogromnim dugovima u kojima se našao ipak uspio ostvariti relativno dobre rezultate, bez većeg smanjenja radne snage. Tako je lanac supermarketa Delta maxi prošle godine ostvario neto dobit od 1,8 milijardi dinara, u odnosu na 1,6 u 2008. godini, što pokazuje da trgovcima robom široke potrošnje ide dobro unatoč tome što građani imaju sve manje novca. Kratkoročne obaveze Maxija su međutim porasle za skoro 4,5 milijarde dinara (na 30,4 milijarde). Najveći skok u dobiti zabilježio je Deltin ogranak koji se bavi nekretninama, zabilježivši dobit od čak 2,2 milijarde dinara, u odnosnu na 200 milijuna iz 2008. Ipak, teško da ti podaci vlasnika ove kompanije mogu utješiti, ako se zna koliko problema zapravo ima sa prodajom naselja Belvil i drugim građevinskim poduhvatima u kojoj je tržište nekretnina gotovo zamrlo.

Manju dobit, a veće obaveze zabilježio je i MK commcerce, kao i East pointove tvrtke, Beogradska pekarska industrija i Valjaonica bakra Sevojno, čijem je vlasniku Zoranu Drakuliću pripisana izjava prije nekoliko mjeseci kako „novine pišu da se tajkuni voze jahtama, a mi noćima ne spavamo od problema“. Robne kuće Beograd također kubure sa gubicima, mada se s obzirom na skori početak poslovanja, velike investicije i čitavu povijest te kompanije to da razumjeti. Međutim, manju zaradu su zabilježile i druge kompanije iz Verano kompleksa, pa se tako neto dobit Verano motorsa s 250 milijuna dinara 2008. godine, smanjila na samo 76. Gubitak od 77 milijuna dinara zabilježio je i Comtrade. Kao drugačiji primjer, mediji naglašavaju ITM Toplice Spasojevića, koji je sa 222 milijuna dinara gubitka tokom 2008., prošle godine prešao u pozitivnu zonu, ostvarivši 60 milijuna dinara dobiti. Nekadašnji vlasnik Grand caffe Slobodan Vučićević takođee ima slabije rezultate nego ranije, budući da je njegova glavna investiciona jedinica NCA Investment group ostvarila 94 milijuna dinara dobiti, u odnosu na ranijih 127 milijuna. Međutim, gotovo cijeli profit ove njegove kompanije, „pojela“ je druga NCA consulting, koja je drugu godinu za redom zabilježila gubitak i to u iznosu od 73 milijuna dinara. Lošu godinu imao je i Nenad Popović, vlasnik ABS holdinga, čija je kompanija Minel elektrogradnja pretrpjela 170 milijuna dinara gubitka, što je nešto manje od gubitka iz 2008. od 232 milijuna.

Crna Gora

U bankarski sektor uvodi se nesigurnost

Vuk Radović

Odredba člana 90 Prijedloga zakona o Centralnoj banci Crne Gore (CBCG) protivna je sa pravilima unutrašnjeg prava države Crne Gore i normama međunarodnog prava koje se prema Ustavu Crne Gore imaju neposredno primjenjivati u Crnoj Gori – ocijenio je jučer profesor Vojin Dimitrijević u dopisu koji je dostavio CBCG. Dimitrijević je član Stalnog arbitražnog suda u Hagu, član Venecijanske komisije za mir putem prava Savjeta Evrope u Strasbourgu, član Instituta za međunarodno pravo, član Izvršnog odbora Međunarodne komisije pravnika iz Ženeve, direktor beogradskog Centra za ljudska prava i profesor Union University.

Član 90 prijedloga zakona o CBCG predviđa izbor novog Savjeta CBCG u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu novog zakona.
- Prihvaćanjem te izmjene postojećeg zakona o CBCG skraćuje se mandat članova Savjeta CBCG na opći način i bez ikakve pojedinačne odluke, koja bi bila moguća kada bi se ispunili uvjeti za to da nekom članu Savjeta prestane funkcija. Mandat članova Savjeta, koji je po uvjetima ili po važećem zakonu imao da traje šest godina prestaje samim činom neizbora nekog člana u novi, rekonstruisani Savjet. Time se mandat skraćuje posredno općom apstraktnom odlukom čime se ugrožava načelo pravne sigurnosti koje je ugrađeno u svaku pravnu državu i koje spada u opća pravna načela koja priznaju civilizirani narodi. Ta opća načela su prema članu 38 Statuta Međunarodnog suda pravde jedan od glavnih izvora međunarodnog prava – objasnio je Dimitrijević.

On je kazao da Ustavni zakon o provođenju Ustava Crne Gore sadrži opštu odredbu kojom se za nosioce državnih funkcija na svim nivoima predviđa da im mandat ne prestaje donošenjem Ustava nego traje onoliko koliko je to bilo zakonom predviđeno u trenutku njihovog izbora ili naimenovanja.
- CBCG spada u važne organe i organizacije čija je nezavisnost naglašena u samom Ustavu kao što je nezavisnost centralnih banaka i njihovih dužnosnika važno pravilo koje se poštuje u svim suvremenim državama. U spomenutom Ustavnom zakonu o provođenju Ustava Crne Gore ne postoji nijedan izuzetak od ovog općeg pravila koji bi se mogao odnositi na članove Savjeta CBCG – istakao je Dimitrijević.

Potpisujući i ratificirajući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s državama članicama EU Crna Gora se, prema riječima Dimitrijevića, obavezala da u roku od pet godina svoje zakonodavstvo, a posebno one njegove dijjelove koji se odnose na bankarstvo, u potpunosti prilagodi pravnom režimu koji važi u EU i koji je definiran odlukama i praksom organa zajednica koje tvore EU u skupu pravila koji se nazivaju pravnom tečevinom (acquis) EU.
- Iako Crna Gora još nije članica EU ona je izrazila čvrstu namjeru da to bude i obavezala se da radi toga poduzme razne mjere među koje spada i prilagođavanje njenog zakonodavstva acquisu. Prema pravilima međunarodnog ugovornog prava, kodificiranim u Bečkoj konvenciji o ugovornom pravu, država koja je potpisala međunarodni ugovor ne smije ni u periodu dok taj ugovor ne stupi na snagu činiti ništa što ništi ili remeti predmet ili cilj tog ugovora. Uvođenje pravne nesigurnosti u bankarski sektor bio bi svakako korak u tom pravcu i predstavljalo bi kako kršenje međunarodnog prava tako i udar na međunarodni ugled i kredibilitet Crne Gore - kazao je Dimitrijević.

Dimitrijević je rekao da radi potpunog usuglašavanja zakonodavstva o centralnim bankama i prakse u pogledu njegovog provođenja Crna Gora, kao i sve članice EU, mora da savjesno slijedi upute i mišljenja Evropske centralne banke koja je u više navrata imala prilike da se izjasni o situacijama koje su istovjetne ili sasvim slične stanju koje bi nastalo prihvaćanjem novog člana 90 prijedloga zakona o CBCG.
- Sva mišljenja koja je ona tim povodom dala nedvosmisleno pokazuju da se u interesu zaštite nezavisnosti i samostalnosti centralnih banaka dužnosnici tih banaka koji su na položajima na kojima donose odluke ne mogu smjenjivati prije isteka mandata na koji su bili izabrani, bez obzira na to da li se vrši reorganizacija banke ili se njoj povjeravaju neke nove nadležnosti. Vlasti Crne Gore su, pored toga, dužne da poštuju načela demokratskog društva, načela dobrog upravljanja i iskustva najbolje prakse. Sva ona ukazuju na važnost poštovanja pravne sigurnosti i stečenih prava i na ogroman značaj nezavisnosti i samostalnosti centralnih banaka. Nepoštovanje ovih načela, iako se ona ne mogu nazvati perfektnim pravnim normama, ugrožava ugled države i u konkretnom slučaju proturječi svečano izraženoj namjeri Crne Gore da postane članica EU – zaključio je Dimitrijević.

Kosovo

Negativne ocjene Freedom House zbog korupcije i slobode govora

Piše: Violeta Paslaska

U godišnjem izvještaju međunarodne organizacije Freedom House o zemljama u tranziciji, navodi se kako je proces priznavanja nezavisnosti Kosova usporen zbog rasprave o legalnosti proglašenja nezavisnosti koja je počela pred Međunarodnim sudom pravde. Najveći uspjeh tokom 2009. godine bio je proces provođenja decentralizacije, koji legitimira i značajno učešće kosovskih Srba na lokalnim izborima, unatoč snažnim pritiscima iz Beograda.

Negativni trendovi zabilježeni su u oblastima korupcije i slobode govora. U izvještaju se navodi kako je Vlada Kosova pojačala kontrolu nad javnim nezavisnim emiterom, imenovanje državnih službenika i dalje je pod političkim utjecajem a uloga države u ekonomiji je dramatično povećana. Predstavnici Vlade Kosova ne slažu se s tvrdnjama Izvještaja da je korupcija na Kosovu u porastu, te navode kako je Vlada iznimno uporna u borbi protiv ove negativne pojave. Glasnogovornik Vlade, Memli Krasniqi, je rekao da izvještaj teži tome da bude balansiran, ali po njemu, navedeni rezultati su pod utjecajem osobnih pogleda autora izvještaja, ko je inače kosovski Albanac. „I ovaj izvještaj kao i onaj od prošle godine teži da bude balansiran procjenjujući postignuća u odgovarajućim oblastima ali on navodi i izazove s kojima se Kosovo suočava. Izvještaji ovakve prirode su također i produkt osobnih i političkih procjena onih koji su ih pisali”, navodi Krasniqi.

Veliku zabrinutost je izazvalo provođenje zakona o javnoj nabavi, koji nije usklađen sa standardima EU, a isto tako i povećanje jednoizvornih javnih natječaja te ukupne vrijednosti javnih nabavka. Ured glavnog revizora je utvrdio loš način upravljanje budžetom te u svom izvještaju naveo kako na Kosovu ne postoji politička volja za rješavanje ovih nedostataka.

Broj prijavljenih slučajeva korupcije Agenciji protiv korupcije uočljivo je povećan tokom 2009. godine. Potpredsjednica opozicijske stranke Alijansa za novo Kosovo Mimoza Kusari-Lila navela je kako izvještaj Freedom House realno odražava stanje na terenu. Nije bilo političke volje i nije se primijetila volja i politička inicijativa vladinih institucija kako bi se borili protiv ovih pojava. „Što se tiče korupcije i političkog utjecaja na medije, to je notorno i to jako šteti kosovskom društvu. A iznad svega, što je najvažnije, nije bilo političke volje i nije se primijetila volja i politička inicijativa vladinih institucija kako bi se borili protiv ovih pojava”, kazala je Kusari-Lila.

Različite međunarodne organizacije su uočile oštra ograničenja slobode štampe i govora u 2009. uključujući i pritisak vlade nad privatnim i javnim medijima. U izvještaju Freedom House se navodi da Vlada nastavlja koristiti državna sredstva za marketing u korist onih medija koji su bliski vladajućoj stranci. Međunarodna upravljačka grupa, Evropska komisija, Reporteri bez granica i Unija Evropskih emitera zatražili su poboljšanje u ovoj oblasti. Sloboda govora, međutim, ne predstavlja problem za glasnogovornika Vlade Krasniqija. „Po mom mišljenju, Kosovo je pozitivan primjer u regiji kada je u pitanju sloboda medija a to je dokazano na razne načine. Imamo vrlo liberalan zakonski okvir koji novinarima omogućava realizaciju posla na slobodan način", kaže Krasniqi.

Izvršni direktor Asocijacije nezavisnih novinara Kosova Imer Mushkolaj naveo je da vladini predstavnici slobodno mogu misliti kako je Kosovo primjer slobode za cijelu regiju, ali, po njemu, u pitanju je samo loš primjer. „Stanje slobode medija na Kosovu i dalje je na nivou na kojem ne bi trebao da bude. Ovaj izvještaj Freedom House-a kao i ostali izvještaji, trebaju biti posljednja opomena za Vladu da promijeni pristup koji ima prema medijima i novinarima. Novinari i nezavisni mediji se ne trebaju smatrati neprijateljima Vlade, kao što su neki predstavnici rekli, već kao partneri i samo tada izvještaji mogu biti pozitivniji”, zaključuje Mushkolaj.

Izvještaj Freedom House također navodi da Kosovu predstoje brojni izazovi tokom ove godine. Mišljenje Međunarodnog suda pravde može direktno utjecati na buduća priznavanja nezavisnosti, dok se unutar države moraju poduzeti konkretni koraci u borbi protiv korupcije. Također se treba osigurati transparentna privatizacija profitabilnih javnih kompanija kao i da se dovede kraju pritisak vlade nad javnim i privatnim medijima.

Bosna i Hercegovina

Slab interes za duži rok otplate kredita

Piše: Mirsad Ajnadžić

Reprogramiranje kredita u BiH u prva tri mjeseca ove godine zatražilo je nekoliko stotina klijenata bosanskohercegovačkih banaka, a ukupna vrijednost reprogramiranih kredita iznosila je nešto više od 100 milijuna KM. Prema podacima Agencije za bankarstvo RS, banke u ovom entitetu su od 455 primljenih zahtjeva za reprogram kredita odobrile 299 u ukupnom iznosu od 79,8 milijuna KM. Među odobrenim zahtjevima, 82 se odnose na pravne osobe na temelju kojih su reprogramirani krediti u vrijednosti od 78,3 milijuna KM, dok je za 225 građana reprogramiran iznos od 1,5 milijuna KM. U Agenciji za bankarstvo RS kažu da mogućnost reprograma u značajnoj mjeri koriste pravne osobe, dok ubuduće očekuju veći obim reprograma kredita fizičkim osobama.

Podaci Agencije za bankarstvo Federacije BiH pokazuju da je u prva tri mjeseca 2010. godine u ovom entitetu reprogramirano kreditnih obaveza u vrijednosti 28,5 milijuna KM od čega se na pravne osobe odnosi 26,4 milijuna, a na fizičke osobe 2,1 milijun KM. Zlatan Barš, direktorica Agencije za bankarstvo FBiH, naglašava da vrijednost reprogramiranih kredita nije zanemariva, ali da nije ni značajna ako se uzme u obzir da je ukupni kreditni portfelj banaka u FBiH oko devet milijardi KM. „Reprogram je moguće obaviti do kraja godine i veliki broj klijenata pogođenih krizom ima mogućnost olakšati si izmirenje kreditnih obaveza“, ističe Barš.

Po njenim riječima, bankama je u interesu omogućiti reprogramiranje kredita kako bi izbjegle rezerviranje sredstava za problematične kredite, a neinformiranost uzrok za relativno slab odziv klijenata. „Bilo je slučajeva da klijenti ne ispunjavaju sve uvjete, a odlukom su precizno definirani kriteriji pod kojim se kreditne obaveze mogu reprogramirati“, rekla je Barš.

Mijo Mišić, tajnik Udrugebanaka u BiH, konstatirao je kako unatoč podatku da je ukupni iznos reprogramiranih kredita skroman, ohrabruje činjenica da je na stotine klijenata našlo rješenje za svoje kreditne teškoće. „Ovaj proces nije završen i nadamo se da će veći broj klijenata koristiti ovu mogućnost“, rekao je Mišić. Prema njegovim riječima, razlozi slabijem odazivu klijenata možda leže u nedovoljnoj komunikaciji između klijenata i banaka, ali nije isključeno da je tome doprinijela i opća situacija u BiH koja je u posljednjih pola godine poboljšana.

Adnan Mesić, direktor Centra za kreditno savjetovanje iz Tuzle, rekao je kako nema povratnih informacija od klijenata zašto je slab interes za reprogram kredita, ali smatra da uzroke treba tražiti u uvjetima koje treba ispuniti: „Kada pogledate tko može i pod kojim uvjetima reprogamirati kreditne obaveze, onda je vidljivo da su mogućnosti vrlo ograničene“, naglasio je Mesić i dodao da nekima ponuđeni uvjeti reprograma ne odgovaraju budući da u jednom trenutku imaju potrebu da im kreditna rata bude drastično smanjena.

Reprogram kredita mogu koristiti fizičke i pravne osobe koja su ranije uredno otplaćivala rate, ali su zapala u teškoće zbog efekata globalne financijske i ekonomske krize. Banka može reprogramirati kredit pravnim osobama ukoliko dužnik nema kašnjenja u otplati duže od 90 dana izuzevši odobrenog prekoračenja po računu koje i ne može biti predmet reprograma. Tvrtka koje želi podnijeti zahtjev za reprogram kredita mora, također, biti solventno i uvjeriti banku da će u narednom periodu uredno izmirivati svoje obaveze. Da bi im banka omogućila reprogram kredita građani moraju dokazati da nisu svojom krivicom izgubili posao, da im je za najmanje 20 posto smanjena plaća ili da im osobna primanja kasne barem tri mjeseca. Kao i pravne osobe i građani prethodno nisu smjeli imati kašnjenja u otplati kredita duža od 90 dana. Banke građanima mogu reprogramirati kredite u maksimalnom iznosu od 70.000 KM, osim stambenih kredita za koje nije utvrđen limit ukoliko je kredit osiguran utrživim kolateralom. Reprogram podrazumijeva produženje roka za otplatu kredita najmanje 12 mjeseci čime se automatski smanjuju i rate kredita. Zahtjev za reprogram kredita moguće je podnijeti do kraja ove godine.

Slovenija

Kriza mijenja ljude

Piše: Jagoda Radojčič

Iako su slovenske bruto realne plaće porasle na mjesečnoj razini oko 0,9 posto, što predstavlja dodatni rizik za konkurentnost slovenskog gospodarstva u eurozoni, običan čovjek se i dalje ponaša „krizno“, a djelovanje straha i dalje bitno određuje tržišno ponašanje Slovenaca. Bez obzira na umjeren rast BDP-a koji je nedavno potvrdila i Evropska banka za obnovu i razvoj, te porast izvoza i ekonomskih sloboda (Slovenija je osvojila 87,5 od mogućih 100 bodova u slobodi trgovanja), prosječan građanin se pribojava za svoj opstanak, a na to ga dodatno upozorava i najveći broj nezaposlenih u novijoj povijesti zemlje, oko 100 hiljada (ukupna stopa nezaposlenosti iznosi 10,6 posto - 10 posto kod muškaraca te 11,4 posto kod žena) te najavljene promjene u radnom zakonodavstvu i mirovinska reforma koje će poljuljati dotadašnju relativno stabilnu socijalnu sigurnost.

Kao i u većini zemalja svijeta, i u Sloveniji su kriza i pad kupovne moći donijele veći oprez prilikom kupovanja te pesimističnija očekivanja. Nedavno objavljeni rezultati istraživanja kupovnih navika što ih već nekoliko godina provodi GfK Slovenija - Shopping Monitor, pokazalo je niz znakovitih promjena u sektoru maloprodaje. Najčešći kanali opskrbe stanovništva su supermarketi koje koristi oko 50 posto građana, hipermarketi u njima kupuje oko 20 posto potrošača te manje samoposluge u kojima kupuje oko 18 posto, dok su na dnu ljestvice diskonti s oko 13 posto kupaca. U periodu krize, tokom posljednjih dvije godine, kupovina u supermarketima je porasla s 42 na 49 posto, dok su kupovine u hipermarketima pale s 29 posto na nešto ispod 20 posto. Kupovine u manjim samoposlugama su također malo smanjene, ali došlo je do značajnog porasta kupnji u diskontima (Hofer, Lidl, Eurospin, Hura) i to od 3,5 posto u 2007. godini na gotovo 13 posto kupaca u 2009. godini.

Promjene u ponašanju slovenskih kupaca vidljive su i kroz učestalost odlaska u kupovinu. Nabavke se realiziraju rjeđe, jer to, s jedne strane znači osvješćivanje procesa kupovine i svođenja na najneophodnije artikle, dok s druge strane, znači i rjeđe trošenje goriva za vozila kojima idu u kupnju. Odlazak u svakodnevnu kupnju smanjio se od oko 17 posto u 2007. na oko 8 posto u 2009, a značajno je pao i postotak onih koji u kupnju odlaze 4 do 5 puta tjedno (2008. bilo ih je 27 posto, a 2009. 18 posto). Uz to, porastao je postotak kupaca koji se opskrbljuju 2 do 3 puta tjedno (2008. bilo ih je 36 posto, a 2009. 44 posto) ili samo jednom tjedno (2007. 15 posto, 2008. 20 posto te 2009. 25 posto). Na taj način potrošači smatraju da imaju optimalnu kontrolu odluka o kupnji i ukupno potroše manje. Više od 65 posto potrošača pomnije prati razinu cijena, a oko 60 posto njih specijalne promocijske akcije.

Istraživanja tržišnog ponašanja slovenskih građana pokazuje kako 79 posto ispitanika štedi na energiji, struji, vodi, na onome što mogu kontrolirati. Na mobitelima štedi već 72 posto vlasnika, na odjeći i obući 59 posto, a 57 posto pazi da što manje potroši na vožnju automobilom. Za putovanja će manje izdvajati 48 posto onih koji putuju, a za kozmetiku će manje trošiti 45 posto. Na hrani i piću koju troše kod kuće štedi 32 posto, a na dječjim potrepštinama spremno je štedjeti samo 27 posto. Djeca su posljednje na čemu slovenski potrošač štedi i njima se i dalje nastoji što više pružiti, iako je to roditeljima sve teže.

Kako je pokazalo navedeno istraživanje, tek oko 11 posto kućanstava ima nešto bolju financijsku situaciju nego prije godinu dana, dok 23 posto kućanstava smatra da su ostali na istom. Za više od polovice kućanstava (52 posto) njihovo sadašnje financijsko stanje je lošije nego prije godinu dana. U slijedećih godinu dana oko 14 posto kućanstava se nada da će im financijska situacija biti barem malo bolja. Oko 35 posto kućanstava procjenjuje da će im financijska situacija ostati približno ista, ali i dalje više od trećine ocjenjuje da će im biti lošije. Ukupan broj kućanstava koja mogu barem nešto štedjeti kreće se u Sloveniji na oko 48 posto. Oko četvrtine kućanstava očekuje da će do kraja godine morati izdvajati više novca za kupnju trajnih dobara. Kako oko 4/5 građana očekuje da će kod kriza trajati još najmanje godinu dana to je razumljivo da će većina kućanstava (68 posto) trošiti na trajna dobra isto kao sada ili čak manje.

Srbija

Vanjski dug zvoni na uzbunu

Piše: Milijana Radulović

Posljednjeg dana marta ove godine ukupan vanjski dug Srbije iznosio je 23,3 milijarde eura, što je za 513 miliona eura više nego posljednjeg dana decembra 2009, navodi se u posljednjem izvještaju Narodne banke Srbije. Javni dug (dio deviznog duga za koji garantira država) istog dana iznosio je 10,2 milijarde eura, od čega unutrašnji 4,2, a vanjski 5,9 milijardi eura. Ministarstvo financija je objavilo da je koncem aprila javni dug dostigao 10,39 milijardi eura, dok je posljednjeg dana decembra 2009. iznosio 9,84 milijarde eura. Privatni sektor je 31. marta dugovao inozemnim povjeriteljima 15,7 milijardi eura (neznatno više nego na kraju decembra), od čega dug banaka čini 31,6, a kompanije 68,4 posto.

Navedene brojke, osobito kada se usporede s nedovoljnim rastom novostvorene vrijednosti (pogotovo izvoza, od koga se jedino može očekivati strana valuta), ali i sve većih rata koje pristižu za već preuzete zajmove, zabrinuli su i one koji su donedavno tvrdili da toliki vanjski dug Srbije uopće nije problem. Da ima razloga za zabrinutost govori i podatak iz izvještaja centralne banke kako je učešće ukupnog vanjskog duga u BDP-u dostiglo 76,2 posto, što Srbiju za samo 3,8 posto dijeli od pokazatelja vanjske zaduženosti koji bi zemlju svrstao u visoko zadužene zemlje (80 posto BDP-a). Pogleda li se dio javnog duga iz aprila (10,39 milijardi eura), on u svemu što u se stvori tokom jedne godine sudjeluje s 31,5 posto, saopćilo je Ministarstvo financija. S druge strane, analitičari NBS tvrde da je državni dug Srbije još ispod gornje granice manje zaduženosti (po MMF-u i Svjetskoj banci 48 posto BDP-a i 132 posto izvoza), pa za sada ne prijeti njegovo prerastanje u makroekonomski problem.

„Imajući u vidu brz tempo zaduživanja, u narednom periodu, ipak treba voditi računa kako o nivou zaduženosti, tako i o svrsi zaduživanja, odnosno mogućnosti urednog izmirivanja preuzetih obaveza”, upozorava se u izvještaju Narodne banke. Na „brzi tempo zaduživanja” u više je navrata ukazivao i odlazeći guverner Radovan Jelašić. Na godišnjem regionalnom Samitu guvernera i ministara financija održanom početkom mjeseca u Bečićima on je izjavio da se zbog brzine povećanja javnog duga postavlja pitanje da li će Srbija moći održati nivo privredne aktivnosti. Ministrica financija Diana Dragutinović ne misli tako. Ona je izjavila kako „ni za jednu privredu dug od 45 posto BDP-a nije velik. Ne znam primjer zemlje koja je doživjela krizu, a da je javni dug manji od 60 posto BDP-a. Ne znam za zemlju koja je sa dugom od 32 posto u BDP-u imala problema sa izvršenjem svojih obaveza”.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Mlađen Kovačević izjavio je tim povodom kako je vanjski dug Srbije znatno „teži” od onoga kakvim se predstavlja: „Vlada Srbije, neki dužnosnici i akademski ekonomisti ignoriraju vanjski dug kompanija, osobito privatnih. Oni zanemaruju činjenicu da međunarodne financijske institucije pri obračunu stupnja vanjske zaduženosti uzimaju cjelokupan vanjski dug. U maju prošle godine MMF je procijenio da će odnos ukupnog vanjskog duga Srbije prema BDP-u u 2010. godini dostići 85,6 posto, a u 2011. čak 90,4 posto. S time se složio i Pavle Petrović profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu te glavni urednik „Kvartalnog monitora”, koji je prilikom nedavnog predstavljanja ove publikacije rekao: „Iluzija je da naš javni dug nije problem. Točno je da on trenutno nije pretjerano velik, ali je brzina njegovog rasta velika. U krizama po pravilu pojavljuju prethodno 'skriveni' dugovi, kao što su garancije države i lokalni dugovi, tako da revizija javnog duga Srbije pokazuje da on sada nije 32 posto BDP-a već 36 posto, uz opasnost dodatnog povećanja. Međunarodno iskustvo potvrđuje da je u zemljama u razvoju kritičan nivo javnog duga od 60 posto BDP-a, jer svako povećanje dovodi do smanjenja privrednog rasta za dva posto. Na primjeru Srbije to bi značilo da, poslije krize, umjesto po očekivanoj stopi od pet posto, privreda raste po stopi od tri posto”.

No kako su izbori sve bliži, krajnje je vrijeme stati na put sklonosti vladajućih garnitura da se lagodno zadužuju uoči izbora, osobito kad je zemlja u krizi, a oporavak krajnje neizvjestan. Zato bi bilo korisno da se u ovoj godini zakonski definiraju trajna fiskalna pravila, što je, inače, jedna od obaveza koju je Srbija preuzela u postojećem aranžmanu sa MMF-om. Zakon o fiskalnoj odgovornosti bi se uskoro trebao naći u skupštinskoj proceduri, a njime bi se definitivno ograničio odnos javnog duga na 40 do 45 posto BDP.