Svibanj | Arhiva | Srpanj

Bosna i Hercegovina

Istina o pokradenim donacijama proviruje ispod tepiha

Piše: Mirsad Ajnadžić

Često objavljivane tvrdnje pojedinih novinara kako je Bosna i Hercegovina zemlja koja je u dosadašnjoj povijesti po stanovniku dobila najveću međunarodnu pomoć, nikada nisu vjerodostojno potvrđene, ali ni demantirane. Uglavnom se spekulira kako je međunarodni novac namijenjen poslijeratnoj obnovi BiH zloupotrijebljen te da su milijarde dolara završile u privatnim džepovima. Svaki pokušaj dolaženja do konkretnih podataka urušio bi se u političko-medijskim labirintima tako da u proteklim 15 godina od završetka rata nije službeno utvrđeno koliko je međunarodnih sredstava uopće ušlo u BiH, niti se zna kako i na koji način su sredstva trošene, a niti u čijim su rukama završavala.

Posebna istražna komisija koju je prije osam godina formirao Parlament BiH, a potom je nakon kratkog vremena prestala raditi zbog „političkih“ sukoba, utvrdila je da su inozemni donatori za poslijeratnu obnovu BiH dali oko 15 milijardi maraka, od čega je oko osam milijardi jednostavno „isparilo”, odnosno završilo u džepovima tadašnjih moćnika. Sumnjivim tokovima doniranog novca trenutno se bavi nova, također, parlamentarna komisija na čijem čelu je Sefer Halilović, koji je u razgovoru s novinarima ustvrdio da će „pljačka sigurno biti dokumentirana” i da će se „oni koji sve vrijeme opstruirali istragu morati, konačno, suočiti sa istinom”. „Da su relevantne institucije BiH radile svoj posao kako treba ova komisija ne bi ni postojala”, sugerira on i izražava žaljenje što komisija nema mandat za istraživanje sudbine donacija koje su stizale tokom rata, osobito onih koje su bile namijenjene Armiji BiH, a koje je, prema tvrdnjama Halilovića, „također pokrala u to vrijeme vladajuća oligarhija i pojedini njima bliski moćnici”.

No već je i samo spominjanje svote od oko 7 milijardi eura izazvalo žestoke polemike i osporavanja u javnosti. „U BiH je stiglo između 40 i 50 milijardi dolara i da nije bilo zloupotrebe, u zajedničkoj režiji pojedinih inozemnih donatora i domaćih moćnika, moglo je biti obnovljeno sve što je porušeno tokom rata, ne samo stambeni, nego i privredni objekti”, izjavio je sredinom proteklog tjedna član parlamentarne Komisije za istraživanje trošenja donatorskih sredstava Slavko Jovičić. Prema njegovim riječima, „najveći iznos doniranog novca stigao je u Sarajevo, oko 98,5 posto, i njim je raspolagao tadašnji najviši bošnjački politički vrh kojem su pripadali i neki trenutno aktualni političari koji opstruiraju svaki pokušaj utvrđivanja istine o sudbini međunarodnih donacija. Mnogi od njih danas su bogati ljudi“.

I dok se opaske koje potiču iz političkih stranaka relativno lako dezavuiraju podmetanjem o tzv. „političkim“ borbama, u raspravu se uključio i politički nezavisni sektor – organizacije civilnog društva. Direktor Nezavisnog ureda za humanitarna pitanja Žarko Papić u svojoj studiji objavljenoj prije nekoliko mjeseci navodi kako je „BiH u periodu od 1992. do 2000. godine u raznim oblicima dobila pomoć vrijednu između 71 i 81 milijardu američkih dolara”,  što je „po glavi stanovnika najveća međunarodna pomoć u povijesti”. On je prije nekoliko dana izrazio otvorenu sumnju da će aktualna komisija za utvrđivanje načina trošenja stranih donacija doći do istine ukoliko se bude bavila samo domaćim lopovima. „Kada govorimo o međunarodnoj pomoći i korupciji, treba konstatirati kako nije problem samo u domaćim lopovima. Bar jednake veličine je problem s inozemnim lopovima. Kao što je odavno analitički ustanovljeno, zemlje koje primaju veliku financijsku pomoć sa strane, izložene su nevjerojatnoj korupciji i ta korupcija ima domaću i inozemni komponentu”.

Uglavnom, čim je počela raditi, nova, parlamentarna je Komisija za istraživanje trošenja donatorskih sredstava, druga po redu, suočila se s bezbrojnim vidljivim i nevidljivim opstrukcijom koje složno dolaze sa svih strana: iz bošnjačkog i iz hrvatskog i iz srpskog dijela političkog spektra, iz čega se može zaključiti kako u mućkama sa donacijama nitko nije bez putra na glavi te da će politički sukobljene strane lako pronaći zajednički jezik kad zajednički brane zajedničke fundamentalne interese.

Predsjednik bivše, ukinute, istražne komisije, Tihomir Gligorić je pesimist, iako je uvjeren kako je riječ o kriminalu gigantskih razmjera. On smatra da ni najnovija komisija neće moći učiniti ništa: „Pitanje nelegalnog trošenja humanitarnog novca moglo je biti ozbiljno načeto i na temelju podataka do kojih je došla 'moja' komisija, odnosno zaključaka koji nikada nisu proslijeđeni nadležnim istražnim organima, što potvrđuje da u BiH postoji netko mnogo moćniji od parlamenta koji sve to može efikasno blokirati”.

Inače, kad se u bosanskohercegovačkoj javnosti spomene zamračivanje ogromnih sredstava iz donacija svi se prisjete tvrdnji bivšeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna da su „kriminalci u BiH pokrali donacija u vrijednosti od najmanje devet milijardi dolara, što je više od sredstava iz tzv. 'Marshalovog plana' koje je Njemačka dobila po završetku Drugog svjetskog rata za oporavak”. U međuvremenu nitko nije ponudio koliko-toliko suvisli odgovora na pitanje zašto se tim notorno kriminalnim aktivnostima danas bavi parlamentarna komisija umjesto policije, tužilaštva BiH ili Agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Izgleda da će rasplet ponovno završiti u nekom ćorsokaku po onoj Churchillovoj „Kad nešto poželiš zgurati pod tepih za vječna vremena – povjeri to parlamentarnoj komisiji“.

Makedonija

EU počinje ozbiljno sumnjati u Skopje

Piše: Irina Studenkova

Posljednjih dana u Makedoniju iz Evrope sve češće pristižu oštra i jasna upozorenja od međunarodnih predstavnika koja se odnose na evropsku budućnost zemlje u uvjetima odugovlačenja rješenja spora oko imena. U dok se do prije mjesec, dva za probleme u EU uglavnom okrivljavala Grčka, došlo je do značajnog zaokreta. Prije nekoliko dana europarlamentarac Zoran Thaler, koji je izvjestitelj o Makedoniji u Evropskom parlamentu, poručio da u Evropskoj uniji počinju da sa skepsom doživljavati poteze vlasti u Makedoniji, od toga da možda blefiraju u iskazivanju želja da se integriraju u Uniju, pa do toga da je neodgovorno političke poteze temeljiti na anketama javnog mnijenja. On je pri tome aludirao na posljednju anketu dnevnog lista Dnevnik, prema kojoj nešto više od polovice ispitanika misli kako treba prekinuti razgovore sa Grčkom.

„Spor o imenu treba riješiti, jer bez toga nećete početi pristupne pregovore s Evropskom unijom i to pitanje će biti sve dalje od bruxelleske agende“, upozorio je Thaler i dodao: „ U Bruxellesu su počeli vjerovati da u Makedoniji možda i nije tako velik interes za ulazak u EU. Da su možda važniji neki drugi interesi te da je ovo možda samo fasada za lakovjerne“. „Ono što u ovom trenutku nedostaje iz Makedonije je proaktivan stav“, rekao je Thaler i dodao kako zna da premijeru Nikoli Gruevskom nije lako. Eurozastupnik je poručio makedonskom premijeru da u slučaju rješenja spora neće ostati sam da bi bio proglašavan za izdajnika.

Makedonski analitičari izjavljuju da su Makedonci preplašeni od vladine politike, koja je politika dvostrukog morala s nejasno postavljenim prioritetima integracijskih politika, što samo po sebi predstavlja dovoljan dokaz da Makedonija ne vodi ozbiljnu politiku. Makedonske vlasti već duže vremena odašilju poruku „Ostavite nas da se sami bavimo ovim pitanjem“, pa međunarodna zajednica izgleda da počinje ispunjavati takvu želju, tvrde eksperti, dodajući da je opasno plasirati tezu kako euroatlantske integracije zemlje može biti nastavljen i ukoliko ne bude razriješen spor o imenu sa Grčkom. „ Nije točno da Makedonija ima otvorenu ponudu za članstvo u NATO-u, pa ako ne riješi spor sada, riješit će ga u novembru itd., da uvijek imao vremena. Makedonija ne ispunjava ni druge kriterije koje nam toleriraju da bi utjecali na brže rješenje spora s Grčkom. Ali ako Makedonija to ne riješi u neko dogledno vrijeme, otvorit će se Pandorina kutija jer ne ispunjava standarde poput slobodnog društva, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije i slično“, rekao je politički analitičar Petar Arsovski.

Iako je u međuvremenu makedonski premijer u razgovoru s evropskim novinarima ponovio kako je njegova zemlja spremna riješiti dugogodišnji spor s Grčkom oko imena, te da ne postoji alternativa članstvu u EU i NATO-u, na drugoj strani su sumnje sve dublje. Česte izjave koje na različite evropske adrese stižu iz Skopja ne daju shvatljiv odgovor na pitanje – zašto to pitanje nije riješeno u proteklih 20 godine? Pritisnuta masovnom krizom, euro-razočaranjima, u Evropi je i bez novih balkanskih zavrzlama sasvim dosta problema, da bi približavanjem Makedonije na vlastito područje unosili i nove. Rasprave u kojoj i grčka i makedonska strana već dva desetljeća prebacuju odgovornost jedna na drugu, uz učestale međusobne blokade i svađe navode vodu na mlin onima u Uniji, a svakim danom ih je sve više, koji se protive bilo kakvim novim integracijama.

Prije nekoliko dana, sa službene makedonske je strane Evropskoj uniji kako „u Grčkoj još uvijek prevladavaju političari koji koriste retoriku iz hladnog rata i podižu strahove i predrasude kod njihovog stanovništva da time što postoji država Makedonija, postoji i opasnost za njihov teritorij i identitet“, kako „Makedonija ne može prihvatiti da se rješenja koja nudi Grčka plasiraju kao uzajamno prihvatljiva, odnosno da nam se predstavlja da grčki prijedlozi trebaju biti i makedonski“ te da se u Makedoniji ne osjeća da Grčka poduzima bilo što konstruktivno što bi trebalo dovesti do bržeg rješenja. Grkoj odgovara status quo. Možda onu strategiju koju je imala prema Cipru, primjenjuje i prema Makedoniji: odugovlači problem, stvara ambijent da to treba trajati sve dok se ne postignu uvjeti da se dođe do nečega će ce biti u njihovu korist.“

 

Makedonija

Postignuta povoljna ulagačka atmosfera

Piše: Vlado Naumovski

Međunarodne institucije poput MMF-a i Svjetske banke nastavljaju priznavati poslovni napredak u Makedoniji, stavljajući je na mjesto trećeg reformatora u svijetu za razdoblje 2008-2009, u izvješću Poslovanje 2010 koje je objavila Banka. Analitičari se slažu kako su koraci zemlje na unaprjeđenju ulagačkog ozračja vrijedni pozornosti. „Makedonija je uvela jedinstveni porez na prihod i korporativni porez od 10 posto te ukinula porez na kapitalnu dobit, što je čini jednim od najkonkurentnijih poslovnih okruženja u Europi“, izjavio je Terry Miller, ravnatelj Središta za međunarodnu trgovinu i privredu Zaklade Heritage.

Reforme koje je zemlja provela glede fleksibilnosti tržišta rada i reguliranja ulaganja omogućile su njenoj privredi ostvarivanje jednog od najvećih pomaka na Indeksu privrednih sloboda za 2010. godinu, koji je objavila Zaklada. Među ostalim mjerama za pridobivanje ulagača, Makedonija je smanjila minimalne administrativne zahtjeve. Uvela je moderan elektronički katastar nekretnina, sustav za elektroničko plaćanje poreza i registraciju na jednom mjestu za tvrtke i graničnu trgovinu.

Analitičari vjeruju kako je nedavna najava banaka kako planiraju smanjiti kamatne stope još jedan pozitivan signal. Vlada je agresivno tražila ulagačke mogućnosti, poput posjeta premijera Nikole Gruevskog Turskoj u prosincu kada je bio u pratnji izaslanstva poslovnih ljudi. Na Makedonsko-turskom poslovnom forumu, glavni ravnatelji nekoliko stotina turskih i makedonskih tvrtki razmatrali su mogućnosti. Ubrzo nakon toga, turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu ocijenio je ulazak turske tvrtke TAV u Makedoniju kao „posebnu prigodu za Tursku i za TAV“. Dodao je: „Podupirat ćemo ulagače od danas nadalje na još veća ulaganja“. Makedonska vlada prepoznala je posebice korisnu prigodu na sajmu Shanghai 2010 Expo prošlog mjeseca. Visoko izaslanstvo, koje je prevodio predsjednik parlamenta Trajko Veljanovski, sastalo se s kineskim predsjednikom Hu Jintaom, potpredsjednikom Xi Jinpingom i predsjednikom parlamenta Wu Banguom.

„Suradnja naših dviju država još više će se proširiti na različitim područjima i spremni smo pojačati naše korake ... osobito privrednu suradnju“, rekao je Veljanovski. Profesor ekonomije na Sveučilištu FON Mirko Tripunovski pojasnio je kako osim vladine politike makroekonomskih reformi, otvaranje druge slobodne gospodarske zone u Bunardžiku pokraj Skoplja i ulazak američkih tvrtki Johnson Controls i Johnson Metty signalizira početak nove faze.

Predsjednik i glavni ravnatelj tvrtke Johnson Controls, John Barts, potvrdio je zadovoljstvo uvjetima u kojima njegova tvrtka posluje. „Makedonska vlada iznimno je predana i želim se zahvaliti njezinim dužnosnicima na njihovu radu i potpori našim poslovima“, kazao je. „Brojne tvrtke završavaju svoje projekte i očekuje se zaključivanje posljednjih ugovora, što pokazuje kako se postupno otvara prostor za ulazak inozemnih tvrtki“, rekao je Tripunovski. On također očekuje kako će ulagači koji su svoje projekte stavili na čekanje zbog privredne krize uskoro reaktivirati takve projekte. Međutim, postoje izazovi. „Ostaje problem ne tako učinkovite vlade i institucionalne birokracije. Stanje je također slično u sudstvu“, izjavila je za Marija Zarezankova-Potevska, izvanredna profesorica na FON-u. Pojasnila je kako vlada čini svaki napor na rješavanju tih izazova, ali su od posebna značaja koraci na iskorjenjivanju korupcije - znak kako se stvari kreću u pravom smjeru.

„Inozemni ulagači najčešće žele imati pokrivenost diljem regije i mnogi su već na Balkanu i pokrivaju Makedoniju. Ono što ostaje jest ukazati im na veze koje su atraktivne za Makedoniju“, kazala je Zarezankova-Potevska.

Hrvatska

U administrativnom raskoraku sa svijetom

Piše: Jagoda Radojčić

Iako je među nedavno oglašenim antirecesijskim mjerama hrvatske Vlade navedena i racionalizacija državne uprave, a čak je i premijerka Kosor javno izrazila iznenađenje podatkom kako je svaki peti zaposleni u državnoj upravi šef, od najavljene antirecesijske mjere po svoj prilici neće biti ništa. Već i površna analiza natječaja za zapošljavanje ukazuje na dijametralno suprotnu praksu: Vlada je u veljači najavila potrebu za dodatnih tristotinjak ljudi kad je objavila da je oko 700 zaposlenika primarno usmjereno za korištenje fondova EU, no njezini zahtjevi iz mjeseca u mjesec rastu. Tako su iz Ministarstva uprave nedavno potvrdili da će se do kraja godine zaposliti šestotinjak novih službenika koji znaju engleski jezik, a to se poklopilo s izjavom ministra državne uprave Davorina Mlakara kako oni ne mogu rezati državnu administraciju budući da njegovo ministarstvo ne zna koliko je točno državnih službenika u Hrvatskoj, a da bi se to utvrdilo potrebo je izraditi registar, no kako da je registar kompjutorski program treba ga nabaviti legitimno, na javnom natječaju slijedeći propisanu proceduru, a to opet traje, traje… Uglavnom, Ministarstvo državne uprave bi moglo koncem 2011. saznati koliko ima državnih službenika. A onda u narednim godinama pristupiti izradi planova, revizija planova, javnih rasprava.

Za razliku od Hrvatske, državnim službenicima diljem svijeta dolaze teška vremena. Mastodontske državne administracije, poput one u Bruxellesu i drugim svjetskim centrima će biti prisiljene suočiti se s realnošću i svesti se na podnošljivu i jeftiniju mjeru.

Predsjednik SAD Barak Obama dao je proteklog utorka rok članovima kabineta da do 13. rujna smanje broj zaposlenih u državnoj administraciji za pet posto. Ova gesta, više simbolične naravi za sveukupnost ekonomskog stanja u SAD, iskazuje dodatni napor Bijele kuće u solidariziranju sa zabrinutošću Amerikanaca zbog deficita koji bi 2012. mogao premašiti 100 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Američki predsjednik je u veljači pokušao isposlovati znatno veće uštede u okviru dijela budžeta koji pripada Pentagonu i službama sigurnosti, ali se pokazalo da vojna mašinerija koja “guta” polovicu ukupnog godišnjeg proračuna od 1.400 milijardi dolara, predstavlja nedodirljivu kategoriju u američkom Kongresu. Obama, koji je na početku mandata oklijevao, potom preuzeo dobitničku inicijativu, u međuvremenu otpočeo mali rat sa bankarskim lobijem, sada prijeti vetom na kongresne zakone o financiranju Pentagona.

Ekonomska kriza, s posebnim naglaskom na pad cijene sirove nafte, snažno je uzdrmala i rusku privredu koja je ovisna o izvozu energenata. Predsjednik Dmitrij Medvedev je, također sredinom tjedna, naredio državnoj administraciji prijedloge oko smanjenja broja dužnosnika za 20 posto. Gorki lijek bio je začinjen predsjednikovim toplim riječima državne utjehe: „Jasno je da su mjere oštre i da se ne mogu provesti mehanički ili samo na temelju financijskih kriterija. Mi ovdje govorimo o sudbini ljudi!”, rekao je tim povodom Medvedev. Mehanički ili s ruskom dušom, na temelju financijskih ili nekih drugih kriterija, uglavnom, prema riječima ministra financija Alekseja Kudrina, ukinut će se 120 tisuća radnih mjesta. Procjenjuje se da bi uštede mogle iznositi 1,13 milijardi eura, a Rusi imaju još jednu sjajnu ideju –polovicu ušteđenog iznosa usmjerit će na povećanje zarada „nekih službi koje su također pod državnom upravom.” U međuvremenu, ruska Vlada nastavlja tetošiti umirovljenike ne žaleći socijalna davanja za zadovoljavanje ove dragocjene glasačke grupacije.

Mađarska je još koncem 2008, kada su joj Međunarodni monetarni fond, Evropska unija i Svjetska banka pritekli u pomoć s 20 milijardi eura, obećavala dvogodišnje zamrzavanje plaća u javnom sektoru, ukidanje „trinaeste plaće“ za umirovljenike, da bi prošlog tjedna ustanovila kako je projektirani godišnji deficit od 4,5 posto odskočio do 7 posto. Premijer Viktor Orban je prezentirao, također proteklog utorka, projekt proračuna prepun inovativnih rješenje u obliku ustanovljavanja novih poreza i kresanja javne potrošnje, do visine od 425 miliona eura.

U ozbiljnoj državi kakva je Njemačka postavljeni su i ozbiljni ciljevi. Proteklog utorka je kancelarka Angela Merkel najavila povijesni ekonomski plan koji predviđa 80 milijardi eura ušteda do 2014. Mjere Bundestaga se u potpunosti odnose na troškove federalne vlasti i podrazumijevaju otpuštanje 15 tisuća namještenika u javnom sektoru, ali sadrže i prijedlog o smanjenju broja vojnika u Bundeswehru za 40 tisuća.

Evropska unija prezaduženih ekonomija (EUPE) postaje mjesto u kome je sve manje isplativo biti državni činovnik. U Irskoj su državne plaće smanjene od pet do 15 posto. Grci su se morali odreći trinaeste pa čak i četrnaeste plaće. Portugal i Španjolska zamrzavaju plaće i desetkuju državne uprave. Velika Britanija je stavila embargo na bilo kakvo zapošljavanja novih službenika u javnom sektoru.

Uglavnom, svjetski trend manijakalne štednje nakon sumanutog trošenja, i to na državnim službenicima zasad je mimoišao Hrvatsku, vjerojatno do novih izbora.

Crna Gora

Igre oko guvernera

Piše: Vladimir Zeković

Crna Gora će uskoro, a najdalje tri mjeseca nakon usvajanja nekoliko zakona kojima se definira financijski sustav, dobiti prvog guvernera Centralne banke (CBCG). Međutim, ostaje neizvjesno hoće li će Ljubiša Krgović, dosadašnji predsjednik Vijeća Centralne banke Crne Gore, postati novi guverner ili će ga državni vrh zemlje umiroviti. Novinari nagađaju da je crnogorski premijer Milo Đukanović spremio „svilenu maramu” za Krgovića, a slijed događaja kao da im daje za pravo. Jer, do prije nekoliko dana s velikom dozom izvjesnosti smatralo se da je Krgović osigurao kontinuitet funkcije. Iako se spekuliralo o sukobu Centralne banke Crne Gore i Prve banke, u kojoj su premijer Đukanović i njegov brat glavni dioničari, argument da bi Krgović mogao postati prvi crnogorski guverner nakon stjecanja nezavisnosti bio je Prijedlog zakona o Centralnoj banci koji je izradilo Ministarstvo financija i proslijedilo Vladi na usvajanje. Sredinom prošlog tjedna vjerovalo se da će Krgović dobiti zvanje „guverner” jer je u prijedlogu Ministarstva financija pisalo da „članovi Vijeća CBCG koji tu funkciju obavljaju na dan stupanja na snagu novog zakona o CBCG ostaju na dužnosti do isteka mandata na koji su imenovani” te da takav prijedlog predstavlja garanciju nesmetanog kontinuiranog rada Centralne banke.

Ministarstvo financija rukovodilo se članovima Zakona o provođenju Ustava kojima je regulirano da „organi upravljanja koji su izabrani prije donošenja Ustava (a među njima je i Vijeće CBCG) ostaju da vršiti dužnost do isteka svog mandata” i pravilima Evropskog sustava centralnih banaka. To pravilo, međutim, vrijedilo je samo do sjednice Vlade. Vladi je potom stigao novi prijedlog, za koji mediji tvrde da ga je izradio „uži kabinet” (premijer i potpredsjednici vlade), kojim je zapravo preinačen prijedlog Ministarstva financija. Vlada je zatim odlučila poslati parlamentu Prijedlog zakona o Centralnoj banci u kome piše da se „novo Vijeće CBCG mora izabrati u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu novog zakona o Centralnoj banci”, jer „Ustav predviđa da CBCG bude nova institucija s novim ovlaštenjima i novim organima”.

Ovakav rasplet kao da je dao za pravo onim novinarima koji su tvrdili kako dioničari Prve banke, među kojima je i premijer Đukanović, neće Krgoviću oprostiti zabranu davanja kredita Prvoj banci te da će na sve načine nastojati poslati ga u mirovinu. U trenutku kad je vlada promijenila prijedlog Ministarstva financija iz Vlade je plasirana informacija da je „Krgović jedan od najodgovornijih državnih činovnika za krizu u Crnoj Gori”, da je „CBCG kasno zaustavila i loše kontrolirala enormni rast kredita prije velike ekonomske krize” te da je predsjednik Vijeća CBCG navodno „odao Međunarodnom monetarnom fondu pravo stanje crnogorske ekonomije i Prve banke“. Dio stručne javnosti tvrdi, međutim, da je nervoza državno-političkog vrha osobito porasla nakon objavljivanja informacije da se narednih dana očekuje izvještaj Centralna banka o kontroli rada Prve banke.

Inače, Prva banka već skoro godinu dana javno proziva predsjednika Vijeća Centralne banke da opstruira rad te banke i sprečava njen oporavak. Ljutnja dioničara Prve banke postala je još glasnija kad su oni saopćili da im se banka oporavila, kako je likvidna te da im je adekvatnost kapitala na zakonskom nivou, no i dalje je ostala na snazi odluka Centralne banke da im zabrani odobravanje kredita. Svoje tvrdnje Prva banka je dokumentirala podacima da je preko njenog računa uplaćen novac za privatizaciju „Elektroprivrede Crne Gore”, da je vraćen kredit od 44 miliona eura koji je dobiven od Vlade te da državne institucije drže u toj banci preko 100 miliona eura.

Kontraargument Krgovića je, kako tvrde mediji, kako Prva banka ne može opstati ukoliko država sa svojim depozitima ne stoji iza nje, da su gubici odavno progutali kapital banke, da su „kontaminirani” i skoro nenaplativi plasmani oko 100 miliona eura te da pada povjerenje javnosti u tu banku i da je jedino rešenje njena dokapitalizacija novcem ili države ili nekog ozbiljnog inostranog investitora. Crnogorski premijer, resorni ministar financija (Igor Lukšić koji je i potpredsjednik Vlade) i ostali državni činovnici do sada su izbjegavali izjasniti se javno o svemu što je povezano s pripremom novog zakona o Centralnoj banci. Ali je zato predsjednik Vijeća CBCG Ljubiša Krgović iskoristio skup u Bečićima koji je okupio guvernere i ministre financija država Regije poslao slijedeću poruku: „Prva banka za Centralnu banku Crne Gore nije osobno već fiskalno pitanje. U Prvoj banci je 55 posto državnog i novca iz svih drugih javnih izvora i pitanje je upotrebe tog novca. Potom, zbog strukture dioničara, Prva banka je i političko pitanje, a potom je pitanje u kojoj mjeri ta banka poštuje zakone. Tek na kraju Prva banka je supervizorsko i pitanje povjerenja jer ima nizak nivo garantiranih depozita“.

Odgovarajući na optužbe da je Centralna banka odgovorna za krizu u Crnoj Gori, Krgović je rekao da je CBCG „jedina institucija koja je u periodu krize primjenjivala kontracikličnu politiku”. Polemika o budućem guverneru zasjenila je priču o zakonu o Centralnoj banci Crne Gore koji treba osigurati nezavisnost i samostalnost ove institucije. U Prijedlogu zakona zapisano je kako se guverner bira na prijedlog predsjednika države, a da viceguvernere i članove Vijeća Centralne banke bira parlament. Osim nove organizacije, CBCG imala bi institucionalnu, funkcionalnu, personalnu i financijsku nezavisnost kakva je zapisana u Ugovoru o funkcioniranju Evropske unije i Statutu Evropske centralne banke. Izričito je predviđeno kako čelni ljudi i ostali zaposlenici centralnih banaka ne smiju primati niti tražiti upute od državnih i drugih organa i da državni organi ne smiju utjecati na rad i odlučivanje članova organa nacionalnih banaka. U zraku je ostalo visjeti pitanje hoće li se ova evropska praksa uspješno aplicirati u Crnu Goru.

Evropa

Da li je euro moguć bez jedinstvenog poreznog sistema?

Piše: Irina Studenkova

Evropa ima još jako malo vremena da se dramatično izmijenjenom svijetu nakon globalne financijske krize predstavi kao konsolidiran igrač s razvojnom snagom, upozorio je prije nekoliko dana predsjednik Evropske centralne banke Jean-Claude Trichet u govoru učesnicima međunarodne konferencije Banke Koreje u Seulu. „Zemlje s privredom u naglom usponu prebrodile su globalnu recesiju uspješnije od razvijenih zemalja i time definitivno počele stjecati sve veći značaj u globalnoj trgovini i financijskim sistemima. Uspon globalne ekonomije u budućnosti sve više će ovisiti o zemljama koje su do jučer nazivane trećim svetom, pod uvjetom da one zadrže jak domaći rast, ekonomsku i financijsku stabilnost”, rekao je Trichet.

Kakve su šanse Starog kontinenta da održi korak sa svetom koji je uzdanica privrednog i financijskog uspona počeo da traži i nalazi na nekim drugim meridijanima? Po Trichetovom mišljenju, Evropi je neophodna fiskalna unija, ne samo zato da bi kontrolirala javne financije u eurozoni (kao odgovor na rastuću krizu državnih dugova), već i da bi iz faze intenzivnog samopromatranja i iscjeljivanja prešla u fazu prezentacije uvjerljivog novog imidža na globalnoj sceni. Trenutno stanje evropskih financija i ekonomije opravdava uvođenje nove vrste kontrole i nadzora javnih financija evropskih vlada, naglasio je Trichet u intervjuu pariškom Le Mondu. „Mi smo monetarna unija. Sada nam je potreban ekvivalent fiskalne unije kako bismo nadgledali kako zemlje upravljaju svojim javnim financijama”, precizirao je Trichet . Po njegovom mišljenju, Evropa mora radikalno ojačati mehanizme nadzora budžetske politike članica, strukturalnih reformi i mehanizama za jačanje ekonomske konkurentnosti na svjetskom tržištu, „baš kako to predlaže Evropska komisija”.

Snažni apeli Evropske komisije i predsjednika Evropske centralne banke o nužnom stvaranju snažne budžetske federacije na Starom kontinentu, ne nailazi na odobravanje mnogih utjecajnih članica EU. „Ne razumijem otpor koji u pojedinim zemljama, primjerice, u Francuskoj, izaziva prijedlog Evropske komisije po kome bi zemlje eurozone bile dužne prijedloge budžeta dostavljati na uvid ostalim članicama, prije nego što ih usvoje njihovi parlamenti”, priznao je Jean-Claude Trichet .

U ključnom trenutku kad sve regije svijeta, osim SAD i Evrope, bilježe snažan privredni rast u 2010. godini – metropole Starog kontinenta su u dilemi koji dio nacionalnog suvereniteta treba predati u ruke nekoj novoj budžetskoj federaciji. Svjetske burze u međuvremenu brutalno kažnjavaju opipljivo nepostojanje jedinstvene vizije neophodnih fiskalnih, ekonomskih ali i političkih reformi unutar EU i njenog tvrdog jezgra u eurozoni. Od izbijanja grčke dužničke krize krajem prošle jeseni moneta eurozone postojano gubi na vrijednosti. Od rekordne vrijednosti od 1,5 američkih dolara sredinom 2008. godine, euro danas košta tek oko 1,21 „zelenih dolara”. Investitori širom svijeta sve više uviđaju kako je evropska dužnička kriza posljedica suštinske konstrukcijske pogreške u temelju monetarne unije. Za razliku od SAD 1865. godine i Njemačke nakon 1989. godine, kada su političke unije dovele do monetarnog ujedinjenja, lansiranje eura 1999. godine bio je samo događaj u monetarnoj sferi, koji je pretpostavio političko stapanje EU država, a to se nije dogodilo.

Najrazvijenije zemlje Evrope su skoro trideset godina kovale planove o stvaranju svoje monetarne unije. Kada su je konačno stvorili 1999. godine, Evropljani nisu htjeli ni razmišljati što bi valjalo činiti u slučaju da „monetarnom medenom mjesecu” dođe kraj. Uslijedilo je 11 godina intenzivnog privrednog razvoja: političke ambicije osnivača EU su porasle, pa je klupska ulaznica uručena i nizu zemalja s mnogo slabijim ekonomskim mogućnostima od osnivača. Prošle godine, kada je globalna financijska kriza zakucala na vrata Istočne Evrope, Mađarska je predložila osnivanje zajedničkog fonda za pomoć ugroženim novopridošlim ekonomski članicama. Njemačka kancelarka Angela Merkel i tada je, kao i kasnije u slučaju Grčke, glatko odbacila pomisao o pomoći. Evropska unija će morati dokazati da li je samo zajednica u vremenima blagostanja ili nudi zajedničku političku i ekonomsku sudbinu svojim članicama. Najnoviji paketi pomoći i basnoslovni spasilački fondovi EU prikupljeni su u iznuđenoj kriznoj situaciji i pod brutalnim pritiskom svjetskih financijskih tržišta. Hoće li Evropa uspeti spoznati sudbonosni značaj unutrašnjeg združivanja, u obliku „budžetske federacije”, u svijetu koji uspjehe mjeri mjerama tuđih integracija, sudbonosno je pitanje.

Makedonija

EU počinje ozbiljno sumnjati u Skopje

Piše: Irina Studenkova

Posljednjih dana u Makedoniju iz Evrope sve češće pristižu oštra i jasna upozorenja od međunarodnih predstavnika koja se odnose na evropsku budućnost zemlje u uvjetima odugovlačenja rješenja spora oko imena. U dok se do prije mjesec, dva za probleme u EU uglavnom okrivljavala Grčka, došlo je do značajnog zaokreta. Prije nekoliko dana europarlamentarac Zoran Thaler, koji je izvjestitelj o Makedoniji u Evropskom parlamentu, poručio da u Evropskoj uniji počinju da sa skepsom doživljavati poteze vlasti u Makedoniji, od toga da možda blefiraju u iskazivanju želja da se integriraju u Uniju, pa do toga da je neodgovorno političke poteze temeljiti na anketama javnog mnijenja. On je pri tome aludirao na posljednju anketu dnevnog lista Dnevnik, prema kojoj nešto više od polovice ispitanika misli kako treba prekinuti razgovore sa Grčkom.

„Spor o imenu treba riješiti, jer bez toga nećete početi pristupne pregovore s Evropskom unijom i to pitanje će biti sve dalje od bruxelleske agende“, upozorio je Thaler i dodao: „ U Bruxellesu su počeli vjerovati da u Makedoniji možda i nije tako velik interes za ulazak u EU. Da su možda važniji neki drugi interesi te da je ovo možda samo fasada za lakovjerne“. „Ono što u ovom trenutku nedostaje iz Makedonije je proaktivan stav“, rekao je Thaler i dodao kako zna da premijeru Nikoli Gruevskom nije lako. Eurozastupnik je poručio makedonskom premijeru da u slučaju rješenja spora neće ostati sam da bi bio proglašavan za izdajnika.

Makedonski analitičari izjavljuju da su Makedonci preplašeni od vladine politike, koja je politika dvostrukog morala s nejasno postavljenim prioritetima integracijskih politika, što samo po sebi predstavlja dovoljan dokaz da Makedonija ne vodi ozbiljnu politiku. Makedonske vlasti već duže vremena odašilju poruku „Ostavite nas da se sami bavimo ovim pitanjem“, pa međunarodna zajednica izgleda da počinje ispunjavati takvu želju, tvrde eksperti, dodajući da je opasno plasirati tezu kako euroatlantske integracije zemlje može biti nastavljen i ukoliko ne bude razriješen spor o imenu sa Grčkom. „ Nije točno da Makedonija ima otvorenu ponudu za članstvo u NATO-u, pa ako ne riješi spor sada, riješit će ga u novembru itd., da uvijek imao vremena. Makedonija ne ispunjava ni druge kriterije koje nam toleriraju da bi utjecali na brže rješenje spora s Grčkom. Ali ako Makedonija to ne riješi u neko dogledno vrijeme, otvorit će se Pandorina kutija jer ne ispunjava standarde poput slobodnog društva, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije i slično“, rekao je politički analitičar Petar Arsovski.

Iako je u međuvremenu makedonski premijer u razgovoru s evropskim novinarima ponovio kako je njegova zemlja spremna riješiti dugogodišnji spor s Grčkom oko imena, te da ne postoji alternativa članstvu u EU i NATO-u, na drugoj strani su sumnje sve dublje. Česte izjave koje na različite evropske adrese stižu iz Skopja ne daju shvatljiv odgovor na pitanje – zašto to pitanje nije riješeno u proteklih 20 godine? Pritisnuta masovnom krizom, euro-razočaranjima, u Evropi je i bez novih balkanskih zavrzlama sasvim dosta problema, da bi približavanjem Makedonije na vlastito područje unosili i nove. Rasprave u kojoj i grčka i makedonska strana već dva desetljeća prebacuju odgovornost jedna na drugu, uz učestale međusobne blokade i svađe navode vodu na mlin onima u Uniji, a svakim danom ih je sve više, koji se protive bilo kakvim novim integracijama.

Prije nekoliko dana, sa službene makedonske je strane Evropskoj uniji kako „u Grčkoj još uvijek prevladavaju političari koji koriste retoriku iz hladnog rata i podižu strahove i predrasude kod njihovog stanovništva da time što postoji država Makedonija, postoji i opasnost za njihov teritorij i identitet“, kako „Makedonija ne može prihvatiti da se rješenja koja nudi Grčka plasiraju kao uzajamno prihvatljiva, odnosno da nam se predstavlja da grčki prijedlozi trebaju biti i makedonski“ te da se u Makedoniji ne osjeća da Grčka poduzima bilo što konstruktivno što bi trebalo dovesti do bržeg rješenja. Grkoj odgovara status quo. Možda onu strategiju koju je imala prema Cipru, primjenjuje i prema Makedoniji: odugovlači problem, stvara ambijent da to treba trajati sve dok se ne postignu uvjeti da se dođe do nečega će ce biti u njihovu korist.“

Trendovi

Jalovi pritisci na porezne rajeve

Piše: Irina Studenkova

Porezna strategija Evropske komisije omogućava kompanijama i pojedincima slobodnu rada i potpuno korištenje prednosti zajedničkog unutrašnjeg tržišta. Kompanije su stimulirane da slobodno rade u slobodnoj tržišnoj ukakmici, ali štetnu poreznu konkurenciju treba spriječiti, zbog čega je od nekih država u EU zatraženo da izmijene porezne propise, navode u Evropskoj komisiji. Prema službenim podacima koji su nedavno predstavljeni javnosti, porezna utočišta u Evropi lišavaju siromašne države velikih izvora prihoda koji uveliko nadmašuju svote koje te države dobivaju iz fondova za razvoj.

Zbog relativno niskih poreza na kapitalnu dobit, Nizozemska, Cipar, Luksemburg, ali i Belgija, Austrija i londonski Citty (financijski kvart Londona) smatraju se svojevrsnim poreznim rajevima unutar Evropske unije. Od evropskih država izvan EU ovu reputaciju imaju Švicarska, Lihtenštajn, Andora, San Marino i Kneževina Monako. S početkom svjetske financijske krize broj evropskih kompanija koje su registrirale svoje novo sjedište u nekim od ovih država naglo je povećan. Najbolji primjer za to su podaci iz Češke, koji pokazuju da su pod pritiskom štednje i poreza vlasnici tamošnjih kompanija utočište masovno potražili u inozemstvu.

Tokom 2009. godine broj čeških kompanija koje su svoja sjedišta prenijele u druge evropske države porastao je za 24 posto, što znači da su 2.153 češke kompanije (od 11.143) tokom prošle godine preselile svoja sjedišta. Najviše ih je prešlo u Nizozemsku (1.077) a potom u Luksemburg i na Cipar (ukupno 567). Ova pojava uzela je maha u drugoj polovici prošle godine, dok su u prvoj polovici 2009. godine samo 154 češke kompanije promijenile adresu.

Od niskih poreza u Luksemburgu, primjerice, profitiraju ne samo kompanije koje su tamo registrirane, nego i građani susjednih država uz granicu, ali i oni koji ne žive baš u pograničnom pojasu. Uobičajeno je da netko tko živi u Bruxellesu, Parizu ili Kölnu „potegne” put do Luksemburga da bi kupio zalihe cigareta ili alkoholna pića za neku obiteljsku proslavu, jer su ovi proizvodi jeftiniji do 25 posto. Promet ljudi i robe u EU je slobodan i to je zagarantirano pravo svim građanima, pa se ovaj oblik trgovine ne smatra prekršajem. Prije povratku iz Luksemburga gosti iz Belgije, Francuske i Njemačke iskoristit će priliku da do vrha napune rezervoare svojih automobila, jer je i benzin jeftiniji nego kod kuće.

Mada su sve države EU slobodne same odlučivati o visini poreza, sve je veći pritisak država, poput Njemačke i Francuske, na evropske porezne rajeve. Prošlogodišnja uporna nastojanja Nijemaca da discipliniraju poreznu politiku Luksemburga, dovela su do iznimno teških riječi kojima su luksemburški političari usporedili tadašnjeg ministra financija Peera Steinbruecka s nacistima. Međutim, Bruxelles nije pokazao velike ambicije oko promjene financijski sistem i izjednači porezne stope na razini cijele EU. Zbog toga kritičari financijske politike Bruxellesa nazivaju važeću poreznu politiku EU „schizophrenijom“.

Nedavno je delegacija Evropske unije u SAD oštro protestirala kod predsjednika Baraka Obame zbog prijedloga vašingtonske administracije da se onemogući inozemnim kompanijama koje posluju u SAD da preko svojih kompanija-kćeri koje su registrirane u „poreznim rajevima” izbjegnu neke američke poreze, što je dosad bio slučaj. Delegacija EU nazvala je ovaj prijedlog diskriminatornim i izrazila zabrinutost kako bi njegovim usvajanjem bili prekršeni međunarodni trgovinski sporazumi. Zasad su svi ovi pritisci na porezne rajeve – jalovi. U sudaru „nacionalnih interesa“ i kapitala, kao i uvijek u povijesti, gube slabiji.

Hrvatska

Energetika – bi mi, ali nemamo novca

Piše: Jagoda Radojčić

Hrvatska je preuzela obavezu do 2020. godine smanjiti emisiju stakleničkih plinova za petinu, do tada 20 posto energije mora dolaziti iz obnovljivih izvora energije, a  električne energije čak 35 posto. I dok s preuzimanjem i potpisivanjem različitih obaveza Hrvatska nikad nije imala problema, očekuje se da će oni nastupiti u fazi realizacije, po već sto puta viđenom scenariju: „Bi mi, nije da ne bismo. Ali, nemamo novca“. U isto vrijeme u javnost se odašilju optimističke procjene koje u eter puštaju različiti energetski lobiji po kojima bi investiranje u energetiku riješilo sve hrvatska probleme, „jer za montažu 100.000 solarnih krovova trebalo bi otvoriti dvije tisuće novih radnih mjesta, za montažu 100.000 toplinskih pumpi, kao nedovoljno prepoznatog izvora energije, trebalo bi otvoriti dodatnih tisuću dvjesto radnih mjesta, a za dovođenje sadašnjeg stambenog fonda na razinu očuvanja energije propisanu aktualnim zakonodavstvom – čak 25 do 50 tisuća novih radnih mjesta!“ Jedino što nitko nije ponudio koliko-toliko suvisli odgovor na elementarno pitanje: s kojim novcem?

Strategija energetskog razvoja Hrvatske, koja je usvojena prošle godine, postavila je ciljeve koje bi teško bilo ispuniti i zemljama koje su nekoliko puta bogatije. S druge strane, do 2020. će iz pogona izaći elektrane koje proizvode oko 1100 MW struje, a u istom razdoblju treba izgraditi 2400 MW energetskih objekata kako bi se podržalo uključenje planiranih 1555 MW obnovljivih izvora energije u sustav. I opet: s kojim novcem? Domaćih sredstava nema, inozemni je kapital totalno demotiviran za dolazak u Hrvatsku, a inozemne kredite još nitko nije ni tražio. Hrvatska je jedina zemlja u Jugoistočnoj Evropi u kojoj Evropska banka za obnovu i razvoj još nije ulagao u energetske projekte. Nekoliko investicija je došlo iz Svjetske banke koja u Hrvatskoj trenutno podupire tri energetska projekta. Prvi se odnosi na energetsku učinkovitost i provodi se s HEP ESCO-om, koji je prije dvije godine dobio nagradu kao najbolja europska tvrtka za projekte u kojima se investicija plaća iz ušteda. Ukupna vrijednost projekta iznosi 13 milijuna dolara, Drugi se projekt provodi u Osijeku i Zagrebu s HEP Toplinarstvom, a radi se o poboljšanju infrastrukture i proširenju mreže toplinarstva, u vrijednosti od 25 milijuna dolara. Trećim projektom vrijednim 5,5 milijuna pomaže se Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u razvoju zakonodavstva za obnovljive izvore energije, te privatni investitori u pripremi dokumentacije za buduće projekte obnovljivih izvora koji uključuju biomasu i bioplin.

U isto vrijeme, prema mišljenju Branimira Molaka, jednog od vodećih hrvatskih energetičara, c ijene energenata u Hrvatskoj u odnosu na kupovnu moć stanovnika gotovo su najviše u Europi: „To je posljedica nepostojanja suvisle politike i strategije razvitka te važne grane gospodarstva. Nešto što se naziva energetska strategija, što je politika u jednom mandatu odbacila kao nevaljalo, promjenom vlasti je prihvaćeno. Spomenuto je neupotrebljivo i rezultat je samo odnosa snaga političara koji vladaju energetikom i nema nikakve veze sa realnošću i činjenicama. Jedini cilj te tzv. strategije je postizanje što viših cijena energenata. U Hrvatskoj nema niti valjanih bilanci energetike, ni jasnih opće prihvatljivih ciljeva, pa ne može biti ni strategije njihova dosizanja. Nedavni blagi poremećaji u opskrbi ruskim plinom (može se očekivati mnogo veće) izazvali su čitav niz 'ideja' od gradnje nuklearne elektrane, pa do izgradnje terminala za ukapljeni metan. Oni koji o tome sanjaju uopće nisu svjesni da li su ti potencijalno rizični objekti kod nas uopće potrebni i mogu li se graditi u jednom nerazvijenom društvu, nalik ranom feudalizmu, u kojem se ne zna tko što treba činiti i za što odgovara. Ti objekti su kod nas igračke političara što može biti vrlo, vrlo opasno. Velik je problem neupućenost onih koji plasiraju takve 'ideje' u medije. Takav pristup izazvat će niz problema kada jednom kod nas budu sazreli uvjeti za primjenu i izgradnju takvih objekata“.

U međuvremenu, na sve strane pljušte politička obećanja. „Hrvatska podupire zajedničku izgradnju pouzdanog i održivog europskog energetskog sustava“, „Hrvatska će u energetski sektor uložiti oko 15 milijardi eura do 2020 .“, „Hrvatska će do 2020. u energetici zaposliti 50-ak tisuća ljudi“, „Hrvatska energetika u potpunosti harmonizirana s europskom energetskom regulativom“, vrište naslovne stranice hrvatskih medija. A novca nema. Niti će ga uskoro po svoj prilici biti. Ali zato mašta radi.