Ožujak | Arhiva | Svibanj

Hrvatska

Privreda na čekanju

Piše: Milan Vedrina

Kada je prije desetak dana guverner Željko Rohatinski, dužnosnik koji uživa nepodijeljeno povjerenje u cijeloj zemlji, uputio packe Vladi, čak ni najdržavotvorniji mediji nisu uspjeli isprati gorak okus kritike o proćerdanim milijardama koje su de facto iz deviznih rezervi prebačene u državni budžet. Riječ je o sudaru ekonomskih vizija: Rohatinski je, s jedne strane, priželjkivao financiranje proizvodnja za izvoz, a ne gradnje šoping-centara ili skupih poslovnih prostora, dok je s druge strane Vlada pomagala upravo privrednim strukturama koje su i dovele do krize. Moralo se nešto napraviti da ne odumru svi privredni subjekti, ali tim se mjerama pomažu industrije koje ne proizvode devize, a Hrvatskoj su potrebne devize da bi mogla vraćati kredite i inozemne dugove. Izjava guvernera kako više neće otpuštati rezerve i smanjivati stopu obvezne rezerve u bankarskim krugovima nisu dramatično primljene: s obzirom na ukupni potencijal Hrvatske banke za obnovu i razvoj od dvije milijarde kuna, još postoji dosta prostora te je teško govoriti o potrebi za dodatnim popuštanjem monetarne politike. Uz to, likvidnost bankarskog sustava izrazito je visoka i može se zaključiti kako će dinamika kreditiranja ovisiti o interesu klijenata te njihovoj mogućnosti da osiguraju adekvatne i isplative projekte. S druge strane, znalo se da je 10 milijardi kuna previše jer je apsorpcijska moć devastirane privrede mala. Dobra poduzeća nemaju potrebe za novim investiranjem, lošija gledaju kako će se spasiti. Tolika masa novca se ne bi mogla plasirati ni u normalno vrijeme, a da ne stvori inflacijske pritiske ili probleme s tečajem.

Sve dok se postojeća razina javne potrošnje može nekako financirati višim porezima ili novim zaduživanjem, politički je profitabilnije ne dirati u stečena prava interesnih skupina nego teret financiranja javne potrošnje prebaciti na jednu trećinu stanovništva koja još privređuje, kao i na buduće generacije. Mnoge su države u okruženju smanjivale javnu potrošnju, za razliku od Hrvatske, koja se i u krizi nastavila preskupo zaduživati. Vlada nema ni političke odvažnosti ni potporu Sabora, ali ni velikog dijela stanovništva za važnije rezove javne potrošnje. Stječe se dojam da je Vlada trenutno sve karte za privredni oporavak stavila na brzi ulazak u EU i ako se on izjalovi, kriza će poprimiti dramatične razmjere jer vlast ne čini ništa da državnu potrošnju prilagodi realnoj snazi privrede. Nezaposlenost u nekoliko hrvatskih regija dosegnula 27 posto, država je ostavila privatni sektor da se sam nosi s posljedicama krize, dok su se političari koncentrirali na zauzimanje optimalnih startnih pozicija za sljedeće izbore.

Kao odgovor na učestale kritike privrednika upućene Vladi da osim gesta ništa konkretno nije učinila da zemlju izvuče iz krize, Vlada je potkraj prošle godine najavila početak masovnih državnih intervencija u privredu – teških desetak milijardi kuna. Dva mjeseca trajalo je donošenje zakona i usklađivanje procedura s EU i domaćim institucijama, da bi se do travnja cijeli taj balon gotovo u potpunosti ispuhao. Masovna državna intervencija u privredu svela se na mjere bezlična imena “A”, “B” i “C”, a umjesto 10 milijardi kuna, poduzetnicima su do prije 15 dana otišla 103 milijuna. Program “B” još nije u primjeni, onaj “C” tek je bio na Vladi. Hrvatska banka za obnovu i razvoj je zajedno s komercijalnim bankama do sada stavio na stol milijardu kuna trenutačno najjeftinijeg bankarskog kapitala u zemlji: oko 100 milijuna kuna je već isplaćeno tvrtkama, a ostali se zahtjevi trenutačno obrađuju, no pokazalo se da su ključni akteri imali neke svoje skrivene motive i ciljeve. Tu i tamo po novinama se mogu pročitati izjave anonimnih poduzetnika da ih u potrazi za kreditima bankari povlače od šaltera do šaltera ili odbijaju uz obrazloženje da su loši ili predobri, kako kome ustreba.

Vlast i banke su se potrudili da dobar dio kreditnog kolača ode za vraćanje starih kredita i plaćanje poreznih dugova državi. Sve u svemu, razloga za zadovoljstvo nema nitko. Istina, krediti nisu proizveli ni neko preveliko zadovoljstvo. A privreda poput Apulejevog magarce stoji u nultoj točki u kojoj se potire sve pozitivno i sve negativno i čeka, čeka i čeka.

Srbija

Birokracije protiv giljotine

Piše: Miloš Adžić

Zbog neusvajanja 122 preporuke za ukidanje zastarjelih i nepotrebnih propisa Srbija gubi 122 miliona eura. Produžetak primjene putnih naloga, ukidanje obaveze zaposlenih o potpisivanju evidencije o zaradi, prijava i odjava prebivališta i obavijesti Porezne uprave o promjenama koje se registriraju u Agenciji za privredne registre, samo su neke od stavki koje su u okviru zakonske giljotine trebale biti izbrisane do 31. marta. A nisu, zbog otpora pojedinih ministarstava i državnih organa. Vlada je koncem decembra prošle godine usvojila 223 preporuke za unapređivanje administrativnih procedura (od čega se 138 odnosilo na potpuno ukidanje propisa koji se više ne primjenjuju), unapređenje poslovne klime i uštede od 60 miliona eura godišnje. Ove preporuke nisu same po sebi dovoljne, već je bilo potrebno da nadležna ministarstva izmijene podzakonske akte. Najveći broj ih se odnosio na porezne propise, propise o obaveznom socijalnom osiguranju i na Zakon o radu.

U nedavno objavljenom izvještaju Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj, koja je napravila presjek stanja, navodi se kako su u okviru zakonske giljotine prihvaćene slijedeće preporuke: u Zakon o porezu na dobit unesena su pojašnjenja u dijelu definicije kapitalne dobiti, autorskih naknada. Potom, priznati su troškovi rezerviranja za naknade zaposlenima, troškovi nastali obezvređivanjem imovine i djelomično troškovi reklame za potrebe utvrđivanja poreza na dobit. Dozvoljen je porezni kredit u Srbiji za porez plaćen na kamate i autorske naknade u drugoj državi. Produžen je rok za podnošenje porezne prijave za prihod ostvaren u inostranstvu sa 15 na 30 dana. Najviše propisa ukinulo je Ministarstvo ekonomije (114), Vlada Srbije je ukinula 15 uredbi, Ministarstvo poljoprivrede je stavilo izvan pravne snage 15 pravilnika, Ministarstvo za infrastrukturu upola manje, a Republički geodetski zavod samo tri pravilnika.

„Stječe se dojam da umjesto bezrezervne podrške, unutar državne uprave postoji snažan otpor izmjeni propisa i suštinskom pojednostavljenju procedura. Vjerojatno najbolji primjer za to je da još nije usvojena ni preporuka za uvođenje jednošalterskog sistema u prijavi i odjavi radnika u evidencijama za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, iako je ova procedura u mnogim studijama označena kao jedan od najveći tereta za privredu, a osobito za sektor malih i srednjih poduzeća. U našoj akciji 'Izlaz iz labirinta' najveći pojedinačni broj sugestija i primjedbi upravo se odnosio na proceduru prijave i odjave zaposlenih. Saznajemo da postoji dilema koji bi od postojećih organa trebalo preuzeti vođenje jednošalterskog sistema (Fond mirovinskog osiguranja ili Fond zdravstvenog osiguranja). Jasno je da je neophodna odlučnost nositelja političkih funkcija da provedu reformu“,  navodi se u izvještaju Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj.

Naime, Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj je u maju 2008. godine pokrenula akciju 'Izlaz iz labirinta' s ciljem da se identificiraju administrativne prepreke za privređivanje i da se pomogne u njihovom uklanjanju. Velike kompanije i mala i srednja poduzeća, općine, gradovi i nevladine organizacije su okupljene kako bi pomogli Vladi Srbije u rasterećenju malih i srednjih poduzeća i omogući im konkurentnost na međunarodnom tržištu. U dva izdanja 'Sive knjige' objavljeno je više od 250 primjedbi i preporuka privrede za promjenu postojeće regulative i stvaranja boljeg i efikasnijeg administrativnog okvira. „Rezultati prvog izvještaja ukazuju da država nije učinila dovoljno te da većina preporuka nije provedena“, navodi se u izvještaju uz napomenu da će i dalje informirati javnost o napretku i stupnju reformiranosti administracije i spremnosti državnih institucija da prerastu u efikasan i transparentan servis na usluzi svojim korisnicima. U završnom dijelu izvještaja Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj se navodi kako su slične akcije u Evropskoj uniji provode više godina da bi se stvorio sistem koji je privredi na usluzi, a ne na teretu.

Crna Gora

Uskoro stiže brzi Veratov Internet

Piše: Vladimir Zeković

Kompanija Verat Montenegro će tokom a u gusta uslugu pristupa Internetu najprije ponuditi u Podgorici, te Baru i Budvi . Beogradski Verat je licencu za bežični širokopojasni pristup koji se temelji na WiMAX tehnologiji za cijel i teritori j Crne Gore dobio koncem prošle godine. Agencija za elektronske komunikacije je u februaru kompaniji Verat Montenegro dodijelila rješenje o upisu u registar operatera i odobrenje za koriš t enje radio-frekvencija, odnosno pružanja usluga koje se temelje na WiMAX tehnologij i . Verat Montenegro je tada uplatio jednokratnu naknadu ponuđenu u postupku javnog natječaja , u iznosu od 23.000 eura i obavezao se da s komercijalnim pružanjem usluga počne u roku od šest mjeseci od dana izdavanja odobrenja. Takođe r , kompanija se obavezala da u prvoj godini važenja odobrenja pusti u rad ukupno 21 baznu stanicu sa 59 sektora u 13 op ć ina i pokrivenošću stanovništva od 50 posto.

Direktorica marketinga u beogradskom Veratu Slađana Janković je izjavila kako je u Crnoj Gori, „ u skladu s rokom koji je označen u javnom natječaju , početak postavljanja inicijalne mreže planiran do kraja a u gusta”, te da početak pružanja usluge „korisnici mogu oček ivati ubrzo nakon uspostavljanj a mreže i postavljanja opreme“. Prema njenim riječima Verat Montenegro će uslugu ponuditi i pos lovnim i privatnim korisnicima: „ Verat u svojoj širokoj paleti usluga ima pakete namijenjene i privatnim i poslovnim korisnicima, iako se može reći da privatni korisnici, ipak, čine naše strateško opredjeljenje “.

Ulaskom kompanije Verat kao novog I nternet providera, crnogorsko ICT tržište će biti obogaćeno vrlo kvalitetnim, brzim i bežičnim pristupom Internetu, temeljenom na WiMAX tehnologiji. Za buduće korisnike ovaj je provider priprem io niz atraktivnih paketa, čime će se steći uvjeti ne samo za porast broja internet korisnika u Crnoj Gori već i za povećanje kvaliteta i portfolija servisa dostupnih građanima Crne Gore.

Verat Montenegro je vlasništvo beogradske kompanije Verat, koja je pobijedila na međunarodnom javnom natječaju za dodjelu radio-frekvencija za pružanj e elektronskih i komunikacionih usluga na bazi fiksnog bežičnog pristupa, odnosno WiMAX tehnologije. Na natječaj se, uz Verat, prijavio i M:tel, čija je ponuda, kao nepotpuna, odbijena. Prema uvjetima međunarodnoj javnog natječaja , najniži iznos naknade za koriš t enje frekvencija, koja se plaća jednokratno, iznosio je 9,66 hiljada eura. Verat je ponudio i investicije od oko 6,6 milio na eura u narednih pet godina.

Ova kompanija je prema službenim podacima, I nternet servis provider s najbržim razvojem u toj djelatnosti i jedan od najvećih sudionika u sektoru informacionih tehnologija (IT) u regi ji . Vlasništvo je investicionog fonda 7L Capital Partners Emerging Europe, koji je usmjeren na ulaganja u sektoru telekomunikacija. Osim u zemljama bivše Jugoslavije, prisutni su u Grčkoj, Turskoj, Rumun jskoj i Bugarskoj. L icence za WiMAX u Crnoj Gori za sada koriste M:tel i Promonte, dok su Crnogorski telekom i BBM te licence prenijeli na druge kompa nije.

Činjenica da je M:tel, koji crnogorskim korisnicima usluge pristupa Internetu takođe r pruža na bazi WIMAX tehnologije, za godinu i po stekao 7.000 korisnika i već godinu dana se taj broj ne mijenja , kako navode u Veratu, nije razlog z a brigu: „ Verat je, kao ozbiljna kompanija, došao dobro pripremljen u Crnu Goru. U potpunosti smo upoznati sa stanjem na crnogorskom tržištu i ne vidimo to kao prepreku, već kao izazov. Raznovrsna ponuda u svakoj industriji, pa i u telekomunikacijama, stvara zdravu konkurenciju, a naša procjena je da je upravo to ono što nedostaje crnogorskom tržištu“, rekla je Janković, dodavši da, u smislu konkurentnosti, kada su usluge pružanja pristupa Internetu u pitanju, „ crnogorsko tržište, kao i srpsko, ima puno prostora za razvoj ši rokopojasnog pristupa Internetu“. „ To vrijeme tek dolazi. Čvrsto vjerujemo da je In ternet neminovna budućnost, a cijela ova regija je tek u začetku razvoja tih tehnologija. U tom smislu, i Crna Gora je vrlo zanimljivo tržište“, rekla je ona.

Regija

Slovenija jedina profitirala od raspada Jugoslavije

Piše: Bojan Tržišnik

Slovenija je u posljednja dva desetljeća zadržala poziciju najrazvijenije države na području bivše Jugoslavije, a svoju prednost pred većinom ostalih država slijednica, izraženu kroz bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika, još je i povećala. Zanimljivo je, međutim, da su sve države slijednice bivše SFRJ, uključujući i Sloveniju, od 1989. godine zapravo nazadovale, sudeći prema  rezultatima studije Centra za istraživanje postjugoslavenskih društava (CEPYUS) Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru. Tadašnja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija po ekonomskoj je razvijenosti 1990. zauzimala 31. mjesto u svijetu, dok su 2007. godine sve države slijednice, s iznimkom Slovenije (na 29. mjestu), bile znatno lošije plasirane. U prosjeku, države slijednice SFRJ zauzimaju 59. mjesto, što upućuje na zaključak da ekonomski gubici od razdruživanja znatno nadmašuju dobitke, zaključuju autori studije.

Slovenija je, kao najrazvijenija, 1989. godine imala BDP po glavi stanovnika 34.137 američkih dolara. Hrvatska je tada, s BDP-om od 21.567 dolara, zaostajala 36,8 posto. Znatno iza nas slijedila je Srbija, sa 55,4 posto nižim BDP-om od Slovenije, a potom Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Makedonija, kao najslabije razvijena država. U ratnim i poratnim devedesetima sve su zemlje, osim Makedonije, povećale zaostatak za Slovenijom, najviše BiH, gdje je rat bio najrazorniji. Hrvatska je tako 2000. godine za Slovenijom zaostajala 38,3 posto, Srbija i Crna Gora pale su tek na trećinu BDP-a Slovenije, dok se BiH strmoglavila na samo 23 posto.

Prvo desetljeće ovoga stoljeća sve su zemlje, uz negativnu iznimku Makedonije, iskoristile za snažniji razvojni zamah, pa je Hrvatska dostigla oko 65 posto BDP-a Slovenije (još uvijek manje nego 1955.), a Crna Gora je stigla blizu 40 posto, ispred Srbije koja je u tom razdoblju najbrže rasla. Ipak, i nakon tog rasta, pet država slijednica u prosjeku dostiže tek oko 40 posto BDP-a Slovenije, koji je uz to nominalno smanjen u odnosu na 1989. za oko 20 posto.

Premda se, dakle, za proteklih 20 godina na ekonomskom planu za područje bivše države može, bivšom vojnom terminologijom, reći “ista meta - isto odstojanje'', promjene su znatno vidljivije u drugom dijelu studije, koji otkriva trendove u sustavu vrijednosti. Istraživanje provedeno među studentima iz sedam zemalja (uključujući Kosovo) pokazalo je kako je Slovenija jedina postjugoslavenska država u kojoj u tranzicijskom razdoblju nije zabilježen znatniji porast religioznosti. Nasuprot tome, udio religioznih studenata u Hrvatskoj je od 1986. do 2009. porastao sa 40 na 75 posto, u Srbiji sa sedam na 58 posto, u Crnoj Gori s tri na 51 posto, a u BiH sa 14 na 65 posto.

Slično je i u sklonosti autoritetima: u Sloveniji je znatno pala, dok u ostalim državama ili stagnira ili je u znatnom porastu, čak ponajviše u Hrvatskoj, gdje su danas studenti podjednako skloni autoritarnosti kao i njihove kolege u Srbiji i Crnoj Gori. U pitanju ravnopravnosti spolova Hrvatska stagnira na drugom mjestu, dok Slovenija napreduje, kao i ostale države (posebno Crna Gora), uz negativnu iznimku Kosova, gdje se broj studenata koji preferiraju spolnu neravnopravnost od 1986. godine učetverostručio.

Mariborski centar proveo je i anketu među studentima o odnosu prema bivšem SFRJ i mogućnosti ponovnog udruživanja. Svaki drugi ispitanik bio je izrazito protiv te ideje, ali ih je 27 posto bilo za. Razlike u 'jugonostalgiji' su očekivano velike: zajedničku državu podupire približno polovica studenata iz Makedonije i Crne Gore, a manje od 10 posto njihovih kolega s Kosova, iz Hrvatske i Slovenije.

Makedonija

Optimizam bez pokrića

Piše: Vančo Dimitrijev

Ministar financija Makedonije Zoran Stavreski prije 10-ak dana slavodobitno izjavio kako je u posljednjim kvartalu 2009. godine u zemlji zabilježen mali porast ekonomske aktivnosti od 1,2 posto te je objavio, pozivajući se na podatke Državnog zavoda za statistiku, da je Makedonija izašla iz recesije. „Ovi rezultati, ukoliko se razmatraju u kontekstu sa smanjenjem nezaposlenosti, ukazuju da je Makedonija u cijelosti uspjela prebroditi krizu sa najmanjim mogućim posljedicama“, rekao je Stavreski te dodao da je Makedonija ostvarila treći najbolji ekonomski rezultat u Europi, izmjereno prema rastu BDP-a. Prema riječima Stavreskog, najveći udio u ovome imale su vladine antikrizne mjere, provedene u 2009. godini, reprogramiranje duga poduzeća krajem 2008, smanjenje stavki za socijalne doprinose i ukidanje poreza na dobit za dio koji se koristi za reinvestiranje, ali i optimalna fiskalna politika i povećane investicije u infrastrukturu. Makedonska vlada do kraja godine očekuje rast gospodarskih aktivnosti od dva posto, a u 2012. najmanje od četiri posto. U uvjetima krize samo s dodatnom financijskom iz inozemstva može se pomoći makedonskoj privredi. Makedonija je zatražila pomoć Svjetske banke i Europske investicijske banke kako bi se smanjila dugovanja i stvorili uvjeti za bolju ekonomiju. Ministar je ukazao i na poboljšanje situacije u zemlji, referirajući na smanjenje kamatnih stopa.

S druge strane, slavodobitne izjave ministra sudaraju se sa stvarnošću koja uopće nije ružičasta. Industrijska proizvodnja u martu ove godine bila je niža za 13,1 posto nego u istom mjesecu 2009. godine. Industrijska proizvodnja u prva tri mjeseca ove godine u odnosu na isti period lani opala je za 8,3 posto. Sektor rudarstva u martu ove godine u odnosu na mart 2009. bilježi porast od 0,9 posto, dok sektor prerađivačke industrije bilježi pad od 20,7 posto. Porast proizvodnje u martu tekuće godine u odnosu na isti mjesec lani bilježi i sektor energije za 6,4 posto.

U međuvremenu, prema pisanju nezavisnih medija, iz Makedonije bježi i kapital i ljudi. Od 1. decembra prošle godine do 31. marta ove godine iz zemlje je izašlo 823.893 makedonskih državljana, a vratilo se 722.417 građana, podaci su makedonskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Makedonski poduzetnici najčešće se ne odlučuju ulagati u Republici Makedoniji, već novac čuvaju u bankama, a da bi zaštitili svoj kapital često ulažu u nekretnine. Dio stručnjaka smatra da ovi ulagači nisu zadovoljni sigurnošću i utjecajem političkih struktura na potencijalne ulagače. Makedonski biznismen Zore Temelkovski je izjavio da uvjeti makedonskih ulaganja dobro izgledaju samo na papiru. On je rekao da u Makedoniji posljednjih 15 godina uopće nije bilo dobre klime za ulaganje jer ako bi htio ozbiljno ulagati trebao bi biti član ove ili one političke stranke, što mnogim ulagačima predstavlja prepreke. Zbog toga se mnogi odlučuju zaštiti novac ulaganjem u inozemne nekretnine ili na štednje u inozemnim bankama.

Gotovo 100 osoba u Republici Makedoniji angažirano je za traženje inozemnih ulagača koji bi poslovali u državi. Tu su uključeni svi zaposlenici Agencije za inozemna ulaganja, kabineta ministra zaduženog za inozemna ulaganja, Velea Samaka, kao i ekonomski promotori. Unatoč tome, ni ovaj broj zaposlenih ni količina novca koja je utrošena za njihov rad nisu dali nikakve ozbiljne rezultate. Prema NBM-u u 2009. godini u Makedoniju je uloženo ukupno 181 milijun eura. Polovicu od te svote predstavljaju ulaganja u dionički kapital i ponovna ulaganja koja su već prisutna u RM. Iznos uloženih sredstava u 2009. godini dvostruko je manji od iznosa uloženog 2008. godine, kada je uloženo 399 milijuna eura.

Gledano iz te perspektive, izjava Zorana Stavreskog o izlasku iz recesije djeluje mnogo više kao marketinško-politička doskočica nego kao realnost, a iskazani optimizam, čini se, da je ipak bez pokrića. Bar zasad.

Hrvatska

Javni dug i državna jamstva odnose 50 posto BDP-a

Piše: Mirjana Bunčić

Prema podacima Ministarstva financija ukupni prihodi državnog proračuna protekle su godine iznosili 15,15 milijardi eura, a rashodi 16,83 milijardi eura, odnosno ostvaren je deficit u ukupnom iznosu od 1,68 milijarde eura odnosno 3,7 posto BDP-a. Na razini konsolidirane središnje države deficit je iznosio 3,9 posto BDP-a te na razini konsolidirane opće države 4,1 posto, s tim da je u oba slučaja riječ o deficitu na gotovinskom načelu tj. bez podatka o promjeni razine dospjelih, a neplaćenih proračunskih obveza. Isto tako niti konsolidirana središnja niti opća država ne obuhvaćaju Hrvatske autoceste i Hrvatsku banku za obnovu i razvoj niti povrat duga umirovljenicima (oko 109,58 milijuna eura u 2009.).

Da bi se pokrio spomenuti deficit od 3,9 posto BDP-a te dospjele obveze po domaćem i inozemnom javnom dugu, koje su u 2009. godini iznosile nešto više od 1,37 milijardi eura odnosno 3,0 posto BDP-a, gledano kroz razinu konsolidirane središnje države, ukupno je financiranje tokom prošle godine iznosilo 3,76 milijarde eura odnosno 8,3 posto BDP-a. Pri tome je oko 616,43 milijuna eura ili 1,4 posto BDP-a zadržano kao depozit države koji je korišten u januaru i februaru 2010. za otplatu dospjelog duga. Intenzivno zaduženje države odrazilo se i na statistiku javnog duga pa je tako dug središnje države krajem prošle godine dosegnuo razinu od 15,87 milijardi eura odnosno 2,41 milijardi eura više nego godinu dana ranije te se udio javnog duga u BDP-u povećao s 28,7 posto na 34,8 posto. Pridodaju li se javnom dugu i državna jamstva, udio u BDP-u povećava se na 49,8 posto. Sama spoznaja da izdana državna jamstva iznose 15 posto BDP-a svakako unosi dodatnu dozu nervoze u pogledu održivosti javnih financija uma li se na umu da se dio tih jamstava odnosi na poduzeća u procesu privatizacije (brodogradilišta).

Iako raspoloživa fiskalna statistika završava s podacima za 2009. godinu o financijskim aktivnostima države dosta se toga može saznati iz monetarne statistike gdje se raspolaže podacima za februar 2010. godine. Država je i u prva tri mjeseca ove godine nastavila s intenzivnim izdavanjem trezorskih zapisa te je ukupan iznos upisanih trezorskih zapisa početkom aprila dosegao 3,21 milijardi eura, odnosno 191 milijun eura više nego koncem 2009. godine. S obzirom na značajna izdanja trezorskih zapisa tokom 2009. godine ove godine dospijeva značajan broj, a osobito se visoka dospijeća očekuju nas u junu, septembru, te novembru i decembru. U prva dva mjeseca ove godine središnja država je povećala svoje obveze prema domaćim bankama po osnovi kredita na 3,87 milijardi eura odnosno za 93,7 milijuna eura u odnosu na kraj prošle godine.

Država je najveći teret otplata ove godine imala upravo u prvom kvartalu u ukupnom iznosu od oko 2,26 milijardi eura (670 milijuna eura inozemnog duga, oko 685 milijuna eura trezorskih zapisa, 411 milijuna eura domaćih obveznica i 500 milijuna eura sindiciranog deviznog kredita) čemu treba pribrojiti oko 493 milijuna eura na koliko se procjenjuje proračunski deficit u prvom kvartalu. Za financiranje navedenih obveza iskorišten je spomenuti depozit kod središnje banke (4 milijarde kuna), izdanje novih trezorskih zapisa (6,2 milijarde kuna tokom prvog kvartala), dok je preostali dio obveza financiran izdavanjem domaćih obveznica u iznosu od 548 milijuna eura i 350 milijuna eura (dospijeće 2020.), kreditom Svjetske banke (200 milijuna eura) odnosno novim zaduženjem kod domaćih banaka.

Kosovo

Protest poljoprivrednika nanio ozbiljnu štetu poljoprivrednicima

Piše: Ramiz Halili

Unija poljoprivrednika Kosova i nekoliko organizacija koje okupljaju kosovske ratare održale su prije nekoliko dana protestni skup u centru Prištine, nezadovoljni odnosom kosovske vlade prema poljoprivredi. Protestu su prisustvovali poljoprivrednici iz svih krajeva Kosova koji su se traktorima okupili ispred Ministarstva poljoprivrede u Prištini. Organizatori skupa su najavili kako njihovi protesti neće prestati dok vlada ne ispuni sve njihove zahtjeve: da 10 posto budžeta Kosova bude namijenjeno poljoprivredi, da se osigura subvencija od 200 eura po hektaru, da se osiguraju krediti za poljoprivrednike s kamatom od tri do četiri posto te da se subvencionira proizvodnja mlijeka. Kosovski poljoprivrednici su zahtijevali sprečavanje, „nelojalnog uvoza iz Srbije“, osiguravanje zdravstvenog i socijalnog osiguranja za poljoprivrednike i njihove obitelji te osnivanje instituta koji bi se bavio analizom poljoprivrednog zemljišta na Kosovu. Poljoprivrednici su najavili radikalizaciju svojih protesta, ukoliko institucije u Prištini ne ispune njihove zahtjeve.

Iako je po općem mišljenju inozemnim promatrača skup opravdan, jer su uvjeti u kojima djeluje kosovska poljoprivreda iznimno nepovoljni, nekoliko čisto političkih zahtjeva koje je istaknuli pojedinci na skupu preusmjerili su pažnju medija i prisutnih s teškog položaja poljoprivrednika, što je bio temeljni razlog skupa, na političke teme koje s interesima poljoprivrednika nemaju puno dodirnih točaka.

Javne zahtjeve je uputila Federacija sindikata poljoprivrednika Kosova, čiji je predsjednik Tahir Tahiri, izjavio kako proizvodi koji dolaze iz Srbije utječu na stvaranje nelojalne konkurencije kosovskim proizvodima. Najviše pažnje medija i prisutnih izazvala je međutim Tahirijeva tvrdnja o otrovnom umjetnom gnojivu iz Srbije: „Prije nekoliko dana smo otkrili da je gnojivo koje se uvozi iz Srbije falsificirano, i na temelju analiza, sadrži otrovne supstance koje su vrlo štetne po zdravlje. Ovi problemi sa Srbijom se ponavljaju. Zahtijevamo da se obustavi ovaj uvoz jer nanosi golemu štetu kosovskoj poljoprivredi“, izjavio je Tahiri.

Dodatnu političku dimenziju cijelom skupu dao je lider lider političkog pokreta 'Samoodluka' Albin Kurti, čiji su aktivisti nedavno započeli kampanju bojkota i zabrane uvoza robe iz Srbije. Kurti je na skupu poljoprivrednika izjavio da roba koja se uvozi na Kosovo ne podliježe kontroli i da je nakon spaljivanja punktova na sjeveru pokrajine prije dvije godine, prolaz robe znatno lakši i bez kontrole: „Pedeset posto uvoza na Kosovo je iz Srbije, a granični prelazi 1 i 31 koji su spaljeni pre dvije godine i dan-danas se ne kontroliraju“. On je naglasio kako je umjetno gnojivo iz Srbije kojim je tretirano više od 50 posto poljoprivrednih površina na Kosovu otrovano, te kako se „nakon proglašenja nezavisnosti Kosova roba iz Srbije se još lakše uvozi nego ranije“ pa je pozvao prisutne da pomognu uspostavi državne cjelovitosti na području cijele države. Inače, pokret 'Samoodluka' se protivi misiji Ujedinjenih naroda (UNMIK). U svojim kampanjama 'Samoodluka' je u nekoliko navrata pribjeglo nasilničkim akcijama protiv objekata koji pripadaju UNMIK i Misiji Evropske unije za ostvarivanje prava u državi (EULEX). Trenutno se protiv Kurtija vodi proces u Prištini zbog umiješanosti u incidente na skupu 'Samoodluka' u februaru 2007, kada je su u sukobima sa policijom UNMIK poginula dvojica demonstranata.

Prema mišljenju kosovskih agronomskih stručnjaka, „Tahiri i Kurti vjerojatno nisu razmišljali o ekonomskim posljedicama njihovih izjave da su kosovski poljoprivredni proizvodi tretirani 'otrovnim gnojivom', ali i narednim se danima očekuju brojni inozemni otkazi ugovora o isporuci poljoprivrednih proizvoda“, pa su svojim neodmjerenom i politiziranim izjavama predsjednik Federacije sindikata poljoprivrednika Kosova i lider političkog pokreta 'Samoodluka' nanijeli vjerojatno značajnu štetu kosovskoj poljoprivredi. Koliku, saznat ćemo u narednim danima.

Srbija

Žurba vlasti ruši cijenu dionica

Piše: Jagoda Radojčić

Namjera Borisa Tadića da prodajom 40 posto dionica Telekoma Srbije ubrizga neophodnu infuziju posustaloj vladajućoj mašineriji naišla je na prvu očekivanu prepreku: njemački Deutsche Telekom, ispravno procijenivši vremenski škripac u kojem se našao srbijanski režim, nastoji značajno spustiti cijenu po kojoj će doći do većinskog paketa vlasništva dionica Telekoma Srbija. Analitička kuća International Communications Partners objavila je informaciju da je Deutsche Telekom u ovom trenutku spreman za 40 posto dionica Telekoma Srbije ponuditi manje od 800 milijuna eura. Kako se navodi u analizi ove renomirane kuće koja se bavi i istraživanjem i analizom ekonomskih, socijalnih i političkih kretanja u zemlji i regiji, ostaje neizvjesno hoće li Vlada Srbije u direktnim pregovorima uspjeti dobiti više novca.

Država je preko PTT Srbija vlasnik 80 posto Telekoma Srbije, a 20 posto je u vlasništvu grčke kompanije OTE čiji je suvlasnik, s 30 posto, Deutsche Telekom. Vlada Srbije odlučila je prodati samo 40 posto dionica Telekoma Srbija, a jasno je da samo Deutsche Telekom odgovara ulazak u takvu privatizaciju, jer s 20 posto dionica koje već posjeduje, njemačka kompanija bi postala vlasnik 60 posto dionica Telekoma Srbija. U ranijim izjavama dužnosnici Vlade Srbije iznosili su procijene da 80 posto dionica Telekoma Srbija vrijedi između 2 i 2,5 milijardi eura, što znači da za 40 posto dionica očekuju između 1,1 i 1,2 milijarde eura.

U analizi se navodi da bi mišljenje konzultanta za proces privatizacije moralo biti relevantno u odnosu na mogućnost prodaje i više od 40 posto dionica Telekoma, kao i pitanje obveznih investicija, socijalnog programa i tarifne politike. Analitičari International Communications Partners naglašavaju kako bi Vlada morala osigurati budućnost zemlje inzistirajući na striktnim obavezama novog vlasnika u pogledu obveznih investicija, jer kompanija koja kupuje Telekom Srbije ne kupuje samo kompaniju već i strateški resurs i telekomunikacijsku infrastrukturu o kojoj ovisi budući razvoj srpske privrede. Budući većinski vlasnik Telekoma mora nastaviti investirati, jer ako ne bude investicija, privatizacija će biti neuspješna, sa štetnim posljedicama i za privredu i za korisnike.

„Novog kupca bi trebalo obvezati na desetogodišnji investicioni ciklus koji ne bi smio biti manji od 2 do 2,5 milijarde eura. Tako će se osigurati dalji razvoj telekomunikacija u Srbiji i ulaganje u srpsku privredu“, navodi se u analizi International Communications Partners, čiji je zaključak da ukoliko Vlada utvrđenom tarifnom politikom u narednih nekoliko godina ne bude zaštitila stanovništvo, cijene usluga će se višestruko povećati, poput onih u susjednim zemljama. Više cijene, međutim, zbog manjeg tržišta i monopolističkog položaja na tržištu telekomunikacija ne bi nužno značile i nove investicije koje bi doprinijele boljoj kvaliteti usluga i uvođenju novih tehnologija.

Sve brojnijim kritikama ove na-vrat-na-nos prodaje priključio se prije nekoliko dana i beogradski Institut za tržišna istraživanja. Suradnik Instituta Saša Đogović izjavio je na konferenciji za novinare kako država prodaje Telekom Srbije zbog loše i neodgovorne ekonomske politike iz prethodnog tranzicijskog perioda: „Taj neuspješan period tranzicije koji se temeljio na tome da se prodaje po svaku cijenu, ne ulazeći u to kako će dalje poslovati kompanije, da se zadužuje i troši, doveo je do ekonomskog kraha“. On je naglasio kako nisu osnovane teze na temelju kojih Vlada Srbije zagovara prodaju Telekoma te da je riječ o pokušaju pridobivanja podrška javnog mnijenja za prodaju Telekoma iako se ta prodaja ne može ni ekonomski a ni tehnološki opravdati.

I dok su u dijelu „bombaške“ javnosti sve prisutnija nagađanja kako je riječ o precizno tempiranoj rasprodaji kako bi se od budućih kupaca izvukle najveće provizije, drugi namjeru prodaje najvrednije i profitabilne tvrtke u državnom vlasništvu blagonaklono tumače kao čin nesnalaženja i neznanja. Uglavnom, sve počinje i završava s pitanjem: zašto prodavati kompaniju koja prosperira, koja donosi profit, koja se uspješno širi u regiji i to u jeku svjetske krize kad su cijene pouzdano najniže?

Bosna i Hercegovina

BiH se pretvara u činovničku zemlju

Piše: Malik Čalić

Plaće u javnom sektoru BiH porasle su za 130 posto u periodu od 2000. do 2009. godine, a posebno su povećane tokom posljednje četiri godine, što je imalo velikog utjecaja na kreiranje radnih mjesta i konkurentnost BiH, navedeno je u studiji koja je predstavljena na jučerašnjem seminaru "Tržište rada: srednjoročni izgledi i uloga ekonomske politike", kojeg su u Sarajevu organizirali Udruženje ekonomista RS - SWOT i Fondacija " Friedrich Ebert Schtiftung  ". Autor studije Ognjen Đukić iz Centra za istraživanje i studije GEA, izjavio je kako su plaće u javnom sektoru rasle tokom posljednje četiri godine pod utjecajem rasta prihoda od PDV-a i političkih ciklusa (izbori 2006. i 2008. godine).

"Plaće u javnom sektoru postale su lider kreiranja plaća u privatnom sektoru, što nije dobro za tržišnu ekonomiju i rezultate koje BiH ostvaruje. Na taj način BiH je pogoršala svoju konkurentnost u cjenovnom smislu, dok je na tržištu rada došlo do manjeg kreiranja radnih mjesta i do pada zaposlenosti", objasnio je Đukić. Dodao je da su zbog povećanja plata u javnom sektoru, koji zapošljava trećinu od ukupno oko 700 hiljada radnika u BiH, privatni poslodavci bili prisiljeni pratiti taj trend, iako za to nisu bili spremni.

"Veće plaće u javnom sektoru uzrok su situacije da se većina radnika nastoji zaposliti u javnim službama, dok o zapošljavanju kod privatnika nitko i ne razmišlja", rekao je Đukić. Dodao je i da BiH vodi nekompatibilnu politiku, jer je s jedne strane tržišnim otvaranjem kroz regionalne integracije - CEFTA i Trgovinski sporazum sa EU - privatnom sektoru nametnula nepoštenu konkurentsku borbu, a s druge strane poslodavce u tešku poziciju dovodi javni sektor koji diktira tempo plaća. Kao rješenje za ove probleme, Đukić preporučuje vlastima da usklađivanje razine plaća u javnom sektoru s plaćama za usporediva radna mjesta u privatnom sektoru i da vezuju njihov dalji rast s rastom plaća u privatnom sektoru.

U žučnoj diskusiji koja je uslijedila nakon prezentacije studije, između ostalog, spomenuto je i da je unatoč recesiji prošle godine uposleno 1.200 novih radnika u javnoj upravi, što BiH polako ali sigurno pretvara u "činovničku zemlju". Govoreći o utjecaju recesije na kretanja na tržištu rada, Đukić je naglasio da ekonomski indikatori kao što su pad BDP-a, kreditnih plasmana, uvoza i izvoza i negativna stopa inflacije ukazuju na smanjenje privrednih aktivnosti, što je imalo utjecaja na pad zaposlenosti. "Postoji vremenski razmak između ciklusa u ekonomskim aktivnostima i ciklusa na tržištu rada. S obzirom na tu činjenicu ono što se sada dešava u ekonomiji odrazit će se na tržište rada tek kroz pola godine ili godinu. Zbog toga možemo očekivati dodatne pritiske na tržište rada", kazao je Đukić.

BiH je neslavni rekorder po odnosu između prosječne plaće u javnom sektoru i prosječne plaće u privatnom sektoru. Prema pokazateljima iz jučer objavljene studije, taj raspon je 156,2 posto po čemu smo iznad svih zemalja u regiji i svih država centralne Evrope.

Hrvatska

Zagreb u kandžama ovrha

Piše: Mia Butorac

Jedan od najpouzdanijih znakova krize je povećan broj ovrha. No budući da je riječ o politički nepopularnoj temi, mediji pod utjecajem vlasti o tome uglavnom šute. U Općinskom građanskom sudu u Zagrebu nemaju podatke o broju pokrenutih ovrha za neplaćene račune građana. Tokom prošle godine sud je od javnih bilježnika primio 15.007 ovršnih predmeta pokrenutih na temelju vjerodostojne isprave, ali ne znaju koliko se ovrha odnosi na neplaćene režijske troškove. Na provedbu ovrhe (to su slučajevi u kojima nema prigovora na rješenje o ovrsi, kada je ovrha obustavljena ili je stranka umrla i slično) za 2009. sudu je dostavljeno 4620 predmeta, dok ih je riješeno 1556, a uključe li se u to slučajevi iz prijašnjih godina, ukupno 3121 predmet. Najčešće se traži ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika, a uglavnom se provodi na plaći, odnosno mir ovini ovršenika, kažu na sudu.

Posljednji dostupni podaci suda iz 2006. godine pokazuju da je najviše ovrha pokrenuto zbog neplaćenih računa za vodu, toplinsku energiju i pričuvu. Oko 15 tisuća Zagrepčana uskoro bi moglo biti tuženo sudu zbog neplaćanja pričuve. Zagrebačko Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo (GSKG) najavljuje da će u svibnju dostaviti tužbe građanima koji nisu platili pričuvu za 2008. i 2009. godinu, a sada je preostalo samo sudsko utjerivanje duga. Ukupno je u Zagrebu oko 170.000 obveznika plaćanja pričuve, što znači da bi postotak utuženja mogao kretati oko devet posto. GSKG je na adrese oko 3000 dužnika koji nisu platili pričuvu za 2009. upravo poslao opomene pred ovrhu, pa očekuju da će dio njih platiti dug, te izbjeći sudski postupak. Dosad se pokazalo da je slanje opomena učinkovito sredstvo za utjerivanje pričuve, pa oko 50 posto dužnika nakon opomene obično podmiri dug.

Da kriza drma temelje kućn ih budžet a , pokazuje i podatak da je 2008. i prijašnjih godina, oko 93 posto građana Zagreba redovito podmirivalo troškove pričuve, a u prošloj godini to je palo na 85 posto. U GSKG-u raspolažu podatkom da su od 2004. (otkako su javni bilježnici preuzeli ovrhe), pa do 2007. godine, preko notara pokušali utjerati 21.230 ovrha za pričuvu, a naplata je bila 66 posto. Sudskim putem, pak od 1998. do 2003. godine, naplaćeno je oko 67 posto dugovanja. Inače, ovisno o godini, u razdoblju od 1998. do 2007. broj neriješenih ovrha na zagrebačkim sudovima kretao se od osam, pa do čak 75 posto, kažu u GSKG-u, te napominju da je više riješenih predmeta za starija dugovanja.

N ajveći utuženi iznos pričuve koji nije platila pravna osoba je 119.530 kuna, dok je jedan građanin du žan po toj osnovi 65.231 kunu. U Hrvatskoj elektroprivredi su vrlo škrti u odgovorima o broju osoba kojima je lani iskopčana struja, te onih koji redovito ne podmiruju rate . Prema podacima iz veljače ove godine, dug kućanstava za neplaćenu struju iznosi 354 milijuna kuna, a u istom mjesecu 2009., taj du g je iznosio 334 milijun kuna. HEP ima pravo isključiti struju i bez sudskog naloga, odnosno naloga javnog bilježnika, a u iskapčanje se ide nakon slanja opomene. Nema utvrđenih kriterija o tome kad se isključuje struja, a politika naplate struje vodi se u skladu s lokalnim prilikama, kažu u HEP-u.

Zakonskim izmjenama iz 2008. od ovrhe je izuzet iznos od dvije trećine prosječne plaće u Hrvatskoj, a iznimno polovica plaće ukoliko je riječ o zakonskom uzdržavanju. Građani su svojedobno davali suglasnosti javnom bilježniku da im se može plijeniti cijela plaća. No, takva suglasnost dana nakon 17. lipnja 2008. nema pravni učinak, te se može plijeniti samo dio plaće. U roku od godine dana od dospijeća računa nastupa zastara za neplaćenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, čistoću, RTV-pristojbu... No, kada se pokrene postupak naplate, zastare viš e nema. Ovrha se ne može provesti na kućanskim uređajima potrebnim u svakodnevnom životu kao što su hladnjak, štednjak i stroj za pranje rublja te na osobnim predmetima, namještaju, hrani i ogrjevu, koji su potrebni obitelji ovršenika za šest mjeseci. Ovrsi ne podliježe ni rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi nužni za uzdržavanje obitelji poljoprivrednika i hrana za stoku za četiri mjeseca. Ne mogu se ovršiti ni vjenčani prsten, pisma, rukopisi, obiteljske fotografije i portreti te ratne medalje.

Proces ovrhe je bitno pojednostavljen. Javi bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja mora donijeti rješenje o ovrsi u roku od 30 dana. Nakon toga dužnik u roku od osam dana može izraziti prigovor na ovrhu, a bude li prigovor podnesen, notar predmet prosljeđuje sudu. Ako nema prigovora, vjerovnik s rješenjem na kojem je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti ide u banku ovršenika koja će isplatiti traženi iznos. Novac se može povući s ovršenikova žiro-računa te tekućeg i deviznog računa ili štedne knjižice. Ako na računu ovršenika nema dovoljno novca, banka u roku od osam dana o tome obavještava ovrhovoditelja koji postupak ovrhe mora nastaviti na sudu, gdje mora tražiti da se ovrha provede na cjelokupnoj imovini. Unatoč medijskoj šutnji broj ovrha raste, a kako stvari stoje, može se očekivati njihov vrtoglavi rast.

Crna Gora

BDP pada, privreda propada

Pipe: Vladimir Zeković

Bruto društveni proizvod Crne Gore će nastaviti padati i u 2010. godini, a zaustavljanje tog trenda se može očekivati tek u 2011. i u 2012. godini dok je relativni oporavak moguć tek u srednjoročnom periodu, ocijenio je prije nekoliko dana Institut za međunarodne ekonomske studije iz Beča. U nedavno objavljenom izvještaju „Kriza je pri kraju, ali se problemi nastavljaju“, naglašava se kako izlazak iz recesije nije moguć tokom ove godine. Izvještaj analizira ekonomska zbivanja u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju u zemljama srednje i jugoistočne Evrope, sa zaključkom da je kraj 2009. godine nekim državama donio ohrabrenje, no Crna Gora nije među njima.

Kao što se moglo i očekivati, pad direktnih inozemnih investicija uzrokovao je tektonske poremećaje u crnogorskoj ekonomiji. U prikazu postotka pada BDP-a, bečki Institut procjenjuje kako je od država u regiju nakon Hrvatske, Crna Gora najveći pad doživjela tokom 2009., koji se, prema prognozama, nastavlja i u ovoj godini. Hrvatska je zabilježila pad od šest posto, Crna Gora pet, Albanija 4,2, Srbija 2,9 a Makedonija dva posto. Ukupno, najveće probleme su zabilježile Rusija i Ukrajina, kojima će ova godina, prognozira se, ipak donijeti rast. Određeni indikatori, kako se u dijelu o Crnoj Gori naglašava, najavljuju kako nije nemoguć izvjesni oporavak u godinama koje slijede, no konkretno, od 2011. godina bi trebala označavati period zaustavljanja pada BDP-a.

Rast se u određenoj mjeri može ubrzati do 2012. godine, ali sigurno je da će biti manji nego u godinama prije krize. U zemlji je nezaposleno 32.974 osobe, a stopa nezaposlenosti iznosi 12,49 posto. S obzirom na slab razvoj ekonomskih aktivnosti, nezaposlenost će nastaviti rasti. Najranjivije socijalne grupacije će biti radnici čije kompanije je, s obzirom na prirodu djelatnosti, pogodila kriza, ali i nekvalificirana radna snaga. Ekonomske politike se toga trebaju fokusirati na kontraciklične mjere, pokušati smanjiti vanjskotrgovinski deficit, sužavati regulatorni okvir i pokrenuti niz politika sa ciljem promocije podrške privredi - naglašeno je u izvještaju Instituta za međunarodne ekonomske studije iz Beča.

Konačno, ne iznenađuje ni preporuka da se ekonomska politika sveobuhvatno prilagodi spomenutim trendovima, budući da je ranije bila temeljena na visokom priljevu inozemnog kapitala i nepovoljnom odnosu duga i kapitala u bankama. Kao nedavno i Međunarodni monetarni fond, Institut iz Beča smatra da su izvoz, usluge, turizam i povećanje domaće štednje i konkurentnosti, djelatnosti koje definitivno treba akcentirati u narednom periodu. Izvještaj je zaključen ocjenom da je suština ostajanja u recesijskim kvadrantima posljedica crnogorskog internog odnosa prema kriznoj situaciji. Prema prognozama Instituta za međunarodne ekonomske studije, 2010. godina će Crnoj Gori donijeti pad BDP od jedan posto. Inače, ističe se da je u 2008. godini rast bio 6,5 posto, potom je u 2009. godini pad od pet posto, dok se nešto manji očekuje u 2010. godini. Također, u 2011. godini, rast crnogorskog BDP prognoziran je na dva posto, a u 2012. godini, na tri posto.

Analitičar Instituta za međunarodne ekonomske studije Joseph Posel je tim povodom izjavio crnogorskim novinarima kako bi cijela regija jugoistočne Evrope trebala osjetiti značajno poboljšanje nakon eventualnog ekonomskog oporavka SAD i članica EU. Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini posljedice ekonomske krize nisu više izražene nego u ostalim sličnim državama. Trenutno, trgovinski deficit i deficit platne bilance su relativno niski, ali je još uvijek nepoznanica da li će se ponovo suočiti s visokim deficitima kao što je ranije bio slučaj. To znači da bi stanovništvo ponovo trošilo na nabavku roba i usluga više novca nego se stvara u samoj zemlji, zahvaljujući pozajmicama, doznakama iz inozemstva i priljevu od direktnih inozemnih investicija.

Istovremeno politika nastoji krivnju za nastale uvjete prebaciti u susjedno dvorište: „Crna Gora ove godine ne može očekivati rast ekonomije ukoliko se banke budu više bavile refinanciranjem, reprogramiranjem i povraćajem nego odobravanjem novih kredita“, upozorio je prije nekoliko dana pomoćnik ministra financija Nemanja Pavličić. Prema njegovim riječima, „depoziti pokazuju oporavak, ali pažnju treba usmjeriti na kretanje kredita u kašnjenju, kao bitnog indikatora moguće aktivnosti banaka ove godine, dok su porezni prihodi, a to je najvažnije, u visini planiranih, odnosno četiri milijuna eura veći nego prošle godine“.