Svibanj | Arhiva | Srpanj

Svemirsko istraživanje

Uhvatili vanzemaljci u Bosni Amerikanca, Rusa i Muju i odvukli ih u svemirski brod da ih kao nepoznata bića analiziraju. Otvore lubanju Amerikanca, ugledaju mozak i zaključe: «Strašno komplicirano» te zatvore lubanju. Isto urade Rusu – «Još kompliciranije». Zatvore lubanju i Rusi pa se na kraju dohvate Muje te i njemu otvore lubanju. A tamo – misterij: lubanja prazna, samo jedna poprečno zategnuta žica. Nakon dugog oklijevanja, vanzemaljac oprezno kliještima precvika žicu, a Muji otpadnu obadva uha.

Gostionice doprinose smanjenju nasilja u obitelji. Do fajrunta!

Plavuše na groblju

Idu dvije plavuše ulicom noću mrtve pijane. U jednom trenutku obje pritjera mala nužda pa odu na groblje da to obave. Prva skine gaćice, obriše se njima i baci ih, a druga skine gaćice, stavi ih u torbu, a obriše se trakom s križa. Poslije toga, obje odu. Sutradan se sretnu njihovi muževi i prvi kaže:
- Ova moja žena nije normalna! Došla noćas kući gola i mrtva pijana!
Na to će drugi:
- Ma nije to niš… da vidiš ti ovu moju! Došla i gola i mrtva pijana, a iz stražnjice joj viri natpis: «Nećemo te nikada zaboraviti. Ante, Joža i Nogometni klub 'Mladost'!»

Posjeta

Dolazi gost Štefeku na vrata i zvoni. Iznutra se čuje:
- Ne troši struju, nisam doma.
Gost kaže:
- Kako nisi tu kad ti tu cipele?!
- Otišel sam bos!

Financijski izvještaj je nepotpun: nedostaje novac!

Mujo maher

Kaže Mujo:
- Fato, ajmo u krevet!?
- A jesi maher, uvjeri me u dvije riječi!

Kompjutorska Fata

Zaposli se Fata, dobije svoj kompjuter, radi uveliko na njemu, sve super. Međutim, jednog dana se razboli i ne dođe na posao, a kolegama zatreba baš nešto s njenog kompa, al' ne znaju lozinku. Zovnu oni Fatu:
- Fato, koja ti je lozinka na računaru?
Kaže Fata: Velkom.
Probaju oni Wellcome, neće. Probaju Velkom, i dalje neće. Vellcome, Welcome... Ništa neće. Zovu oni Fatu ponovo:
- Fato, aj' kaži nam koliko slova ima ta tvoja lozinka?
- Pa jedno.
- Kako jedno, pobogu?!
- Pa vel'ko M!

Ne mislim da sam samo ja u pravu. U pravu su i svi oni koji misle kao ja.

Poklon supruzi

Kupovao Crnogorac ženi naušnice, pa uz njih kupi i lovački karabin. Neki prolaznik ga upita:
- Što će ti minđuše?
- Da ih poklonim ženi.
- A što će ti lovački karabin?
- Da joj probušim uho.

Razvaljivanje

Nabavio Mujo u Njemačkoj novi Mercedes, te požuri u selo da se pohvali. Na samom ulasku u selo pukne mu guma. Krene on mijenjati gumu kad naiđe Haso:
- Mujo, bolan, šta to radiš?
- Skidam gumu.
Istog trenutka uzme Haso kamen i razbije staklo na vratima. Mujo će zapanjeno:
- Haso, šta to učini?
- Ako ćeš ti gumu, onda ću ja kazetofon.

On bi i rođenu majku prodao, ali ne po svaku cijenu. Jedna je majka!

Thompson i pljuvanje

Dođe jedan tip do Thompsona i pljune ga. Zgranuti Thompson se okrene prema njemu, samo što nije puknuo od bijesa, ali pošto je ovaj bio puno veći i jači od njega, samo je ušutio. A tip ga i dalje mrtav-hladan gleda s neskrivenim interesom. Thompson na kraju poludi i kaže:
- Šta je, šta bi ti, šta koju p. m. buljiš u mene?
A ovaj će na to:
- Ti si pljunuti Thompson!

Istina o nama vrijeđa naš osjećaj za lijepo.

Mjere štednje

Štef popravljao krov na kući, pa se poklizne. Uhvativši se za oluk on se prodere:
- Štefaaa, nemoj stavljat meso u juhicu, ja bu danas ručal u bolnici.

Anketa

Ljudi u čitavom svijetu su odgovarali na jedno pitanje:
- Kakvo je vaše osobno mišljenje o nestašici hrane u ostalim dijelovima svijeta?
Anketa je završila katastrofalno.
- U Africi nisu znali što je to hrana.
- U Zapadnoj Europi nisu znali što je to nestašica.
- U Istočnoj Europi nisu znali što je to osobno mišljenje.
- U Americi nisu znali što je to ostatak svijeta.

Izlazak s vjeroučiteljicom

Mladić se upucava prekrasnoj ženi koja je radila kao vjeroučiteljica. Ona pristane i izađu oni na prvi spoj. A mladić je upita:
- Hoćemo li nekud na piće?
- Ne, hvala. Da odem na piće što bih rekla svojim učenicima na vjeronauku?
Nakon dugotrajne šetnje po gradu ponudi joj cigaretu, a ona odrješito odbije.
- O ne hvala, to nikako! Što bih rekla svojim učenicima na vjeronauku?
Sjednu u auto i na putu kući mladić ugleda motel. Pomisli da ionako nema što izgubiti, pa je upita:
- Hoćemo li svratiti?
- U redu, - odgovori ona.
Malo zbunjen njenim pristankom mladić je upita:
- Čekaj, nije mi jasno ... Pa što ćeš reći svojim učenicima na vjeronauku?
A ona hladnokrvno odgovori:
- Upravo ono što im uvijek govorim: Ne morate piti i pušiti da biste se dobro proveli!

Ništa ne brinite! Ako se ikad nađete u nevolji, mi ćemo vam pružiti ruku!
I to ne bilo koju nego upravo ovu koju smo vam maloprije otkinuli.

Sreća – nesreća - sreća

Susret starih znanaca:
- Što ti je, što si tako sav natmuren?
- Ma, pusti ne k vragu. Umrla mi je teta.
- Ali, koliko znam, nisi je baš volio...
- Pa i nisam. Zato sam je nekako i ubacio u ludnicu. Ali eto, pred smrt je napisala testament kojim je meni ostavila svu svoju imovinu, pa sad moram dokazivati da je bila zdrave pameti!

Nagodba

Štef je trebao otići na razgovor za novi posao. Probudi se tako on ujutro, brzo se istušira, pojede doručak i otiđe s autom na razgovor za posao. Kad je konačno stigao, nije mogao nigdje pronaći mjesto za parkiranje. Vozi se on tako okolo, ali mjesta nigdje. Konačno nakon nekog vremena traženja odluči se on pomoliti Bogu:
- Bože, ak' mi pronađeš mjesto za parkiranje, obećavam ti da bum s'aku nedelju išel na svetu misu i da nigdar više ne bum pil, ni lagal, ni varal Šteficu.
Dvije minute kasnije pronađe Štef mjesto za parkiranje pa kaže:
- Ah Bože nema veze, pronašao sam jedno mjesto.

Štrajk glađu svaki građanin može slobodno obaviti u krugu obitelji.

Ne treba samo raditi

Stigao ministar Tomislav Karamarko u neku policijsku stanicu, pa upita lokalne policijske dužnosnike tko im je najbolji policajac. Josip Horvat, odgovaraju oni uglas. Karamarko zatraži da ga pozovu. Dođe policajac Josip Horvat, i Karamarko ga upita kako živi i da li je zadovoljan s plaćom. Sve je u najboljem redu, odgovara skromni policajac, samo nemam stan! Što, kako, uozbilji se ministar Tomislav Karamarko, a lokalni policijski dužnosnici se usplahire, skoče, obećavaju da će Josip Horvat već sutra dobiti rešenje o useljenju u stan. Poslije otprilike godinu dana, eto ministra Karamarka ponovo u istoj policijskoj stanici. Opet pita tko je najbolji policajac, dužnosnici mu i sad odgovore da je to Josip Horvat. Još jednom ga pozovu na sastanak. Ministar Karamarko ga, kao i prethodne godine, upita kako živi, a policajac mu odgovara da je sve u najboljem redu, samo nema stana. Ministar Karamarko se namrgodi, a lokalni policijski dužnosnici brže bolje pokažu ministru primjerke hrvatskih novina. U njima piše crno na bijelom kako je Josipu Horvatu dodijeljen trosobni stan. Gleda Tomislav Karamarko objavljenu reportažu, gleda policajca, pa mu poučno i s osmjehom kaže: „Policajče Josipe Horvat, ne treba samo raditi, nego i hrvatske novine čitati“.

Siromasi

Štef i Štefica šeću uz obalu Krapine. Ugledaju slikara kako slika zalazak sunca, pa Štef poučno objašnjava Štefici:
- Vidiš, Štefa, kak' se ovaj siromak muči kad nema fotoaparat...

Narodu nije ni do čega, pa je tome prilagođen i sadržaj potrošačke košarice.

Ispravno pisanje

Piše Antiša ocu u Široki da mu za troškove studiranja u Zagrebu pošalje 3.000 kuna. Otac mu pošalje 300 kuna uz propratno pismo:
«Koliko te puta moram podsjećat, sine moj, da se tristo piše s dvije nule, ne sa tri!?!»

Povratak s posla

Idu Štef i Jura doma s posla. Pita Jura:
- Čuj Štef, kaj buš prvo napravil kad dojdeš doma?
- Prvo bum podrapal ženine tanga gaće.
- Zakaj? Kaj si tak napaljen?
- Ma neeee! Žuljaju me!

U kuruzi usred mraka

Susjed Joža u povjerenju prošapće Štefu:
- Štef, znaš kaj? Žena ti je malo prije sa susjedom Jurom otišla u mrak u kuruzu prek puta!
A Štef ležerno odgovori:
- A kaj to mene briga, prosim te lepo…. Pa ni to moja kuruza.

Pitanje normalnosti

Izlazi Mujo iz antikvarijata i nosi veliki sat. Prođe tu neki pijanac, slučajno ga gurne i razbije ga. Razdere se Mujo:
- Zašto, bolan, majmune, ne gledaš kud ideš?!
A pijanica mu odgovori:
- A što ti, jarane, ne nosiš ručni sat k'o i svi normalni ljudi?!!!

Cijelo smo tisućljeće bili pod vlašću tuđinaca.
To nas je i spasilo od istrebljenja.

Dopuštena vožnja

Petorica momaka voze se u autu, kada ih zaustavi policajac.
Policajac: Dobar dan.
Vozač: Dobar dan.
Policajac: Auto je napravljeno za četvero, a vas je u autu petero.
Vozač: Mogu li dobiti drugog policajca da mu nešto ja objasnim?
Policajac: Ne možeš. On se tamo svađa, auto FIAT UNO a njih dvojica u autu.

Žućo

Došao Mujo u selo sa svojim psom Žućom. Ljudi su ga ispitivali kakav je to pas. Onda su došla neka dvojica i rekli da imaju dva vučjaka koji bi mogli pojesti Žuću. Oni su pustili pse, a Žućo je ih je začas pojeo. Kasnije je pojeo sve pse u selu. Ljudi su ga pitali:
- Pa Mujo, kakav ti je to pas?
A on odgovori:
- Pa ne znam, bolan, u Africi ga zovu lav, a ja sam ga samo malo ošiš'o.

Osoba čiji se izgled poslije informativnog razgovora bitno izmijeni dužna je podnijeti zahtjev za zamjenu osobne iskaznice.

Dobar početak

Dva prijatelja odu u lov. Dok hodaju šumom, jedan od njih se odjednom sruši. Ne diše i pogled mu je staklast. Onaj drugi panično dograbi svoj mobitel i pozove hitnu pomoć:
- Upomoć! Prijatelj mi je umro! Što da radim?
Dežurni operater odgovori:
- Smirite se, ja ću vam pomoći. Za početak, moramo biti sigurni da je mrtav.
Uslijedi tišina, a onda se začu pucanj i čovjek izvijesti:
- Dobro. I što sad?

Što je bolje?

Sjede Ivek i Jožek u birtiji i gledaju niz ulicu. Prolazi zgodna žena, rasna, baš onak' kak' treba. Veli Ivek:
- Joj Jožek, kaj ti misliš da mi nju l'jepo silujemo?
Jožek, gleda, gleda i misli, pa odgovori:
- Ja mislim da je bolje da je prebijemo čekićem.
Pita Ivek:
- Pobogu Jožek, a zakaj?
- Pa, bolje bu nas zapamtila.

Napredna Mađarica

Vrati se Mađarica iz škole i kaže mami:
- Mama, mama, danas sam brojala do deset, a druga djeca samo do četiri! Mama, da li je to zato jer sam Mađarica?
- Da, dušo.
Sutradan se Mađarica vraća iz škole i kaže:
- Danas sam naučila slova do 'T', a druga djeca do 'G'... Mama, da li je to zato što sam Mađarica?
- Da, dušo.
Treći dan stiže Mađarica iz škole i kaže:
- Mama, mama, danas kad smo bili u svlačionici, sve djevojčice su bile 'daskare', jedino sam ja imala grudi... Da li je to zato što sam Mađarica?
- Ne, dušo, to je zato jer imaš 24 godine.

Istražni postupak je pokazao da je ljepota prolazna.

Opravdano ubojstvo

Čovjek se našao pred sudom optužen za ubojstvo s predumišljajem.
Pita ga sudac:
- Ovdje je riječ o svirepom ubojstvu. Optuženi, kako se branite?
Optuženi:
- Gospodine suče. Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti.
Sudac:
- To ne smatramo olakšavajućom okolnošću.
Optuženi:
- Pa, dobro, cijenjeni sude... dozvolite mi da ispričam kako je bilo. Živjeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živjela obitelj s dvoje djece. Bilo je doista žalosno, djeca su bila vrlo niskog rasta. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, oko 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom suprugom, kažem kako je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
- Da, reče žena.... to su Pirineji.
- Mislila si Pigmejci?
- Ne, Pigmejci su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo.
- To je pigment.
- Ne... Pigment je bilo ono na čemu su stari Grci pisali.
- Pobogu, ženo, to je bio pergament.
- Ne, pergament je kad netko pročita ili prikaže samo jedan dio nekog djela.
Poštovani sude, vjerojatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objašnjavam kako se radi o fragmentu. Sjeo sam na trosjed i čitao novine. Ubrzo je došla moja supruga s knjigom u ruci, legne pokraj mene, otvorila knjigu i poče čitati dio nekog teksta:
- Dušo, pogledaj: Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica makroa 15.
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj: Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu piše: «La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Louis XV», a to znači da je markiza de Pompadur bila ljubavnica Luja XV.
- Ne, reče ona – 'La Marquise' je sunčana terasa, 'Pompadour' je ručna torba, 'la Maitresse' je učiteljica, a 'Louis XV' je 15. makro. Ja to zasigurno dobro znam. Nisam ja bez veze uzimala ekstra satove iz francuskog jezika i vježbe sa svojim legionarom.
- Mislila si na lektora?
- Ne, lektor je jedan grčki heroj.
- To je bio Hektor i bio je Trojanac.
- Ne, hektor je mjera za površinu.
- Mjera za površinu je hektar.
- Ne, hektar je božansko piće.
- Ženo, pobogu, nektar je božansko piće.
- Nije, to je rijeka u Njemačkoj.
- Rijeka u južnoj Njemačkoj zove se Nekar.
- Nemaš pojma, još kao mala sam pjevala s prijateljicom duo o reci Nektar.
- U duetu, tako si valjda htjela reći.
- Ne, duet je kad igraju Dinamo i Hajduk.
- Poštovani gospodine suče, tada sam uzeo čekić i opalio je po glavi. Konačno je zašutjela.
Sudac:
- Optuženi se oslobađa... Ja bih joj presudio još kod Hektora.