Kolovoz
Burza ideja



Radnici da ne bježe s posla, a žene i djeca da ne gluvare

Jedan od najvećih problema koji muči naše poduzetnike je bježanje radnika sa posla. U mojoj tvrtki na primjer radi samo 15 ljudi, a kad god nekog trebam nema ga. Kako naš čovjek umije da «uhvati krivinu» ne umije nitko. Kad nekud odu i jave mi se, hajde-de, ali moji radnici stalno bježe sa posla bez ikakvog javljanja. Čak su i rupu u ogradi oko tvrtke napravili pa se provlače i idu preko puta i piju pivo pred dućanom iako sam ja najstrože zabranio konzumiranje alkohola za radnog vremena. Ako tko pijan ode raditi na preši, može ostati invalid za cijeli život. Pa mi je naum pala jedna jako dobra i izvediva ideja. Svako radnik kad ujutro dođe na posao morao bi staviti metalnu narukvicu sa senzorom koja se zaključava, a ključ bi se čuvao kod poslovođe. Oko tvrtke bi se ugradili senzori pa ako bi neko pokušao bez javljanja proći ogradu, upalio bi se alarm. Kad odlaze s posla, dozvoli im se skidanje narukvica. Propitao sam se malo o ovoj poslovnoj ideji i kažu mi eksperti da se sistem može jednostavno ugraditi i profunkcionirati. A mogu takvim sustavom ljudi čuvati i svoje žene, a škole našu djecu da ne gluvare i bježe s nastave itd.
Senad



Nova alarmna aplikacija za realno sprečavanje provala

Prije dva, tri mjeseca sam prolazio uvečer jednom ulicom u centru Zagreba pored automobila na kojem se aktivirao alarm. Pištao je, zavijao, bljeskao, a nitko od prolaznika nije reagirao. Namršteno bi produžili korak i požurili dalje. Dvadesetak metara dalje, na taksi stajalištu, stajao je nezainteresirani policajac i mirno razgovarao s taksistima. Nešto slično sam vidio nekoliko dana prije ovog zagrebačkog događaja dok sam bio na službenom putu u Beogradu. Samo, tamo je desetak metara od automobila pod alarmom stajala cijela totalno nezainteresirana policijska patrola. Nisu ni pogled skrenuli. To mi je dalo ideju za odličan posao. Naime, pitao sam se što bi moglo alarmirati policiju, susjede, prolaznike i natjerati ih da se iste sekunde pozabave alarmiranim automobilom, stanom, kućom. I pala mi je napamet briljantna i savršeno jednostavna poslovna ideja: uz alarm na izvor napajanja alarmnog uređaja paralelno priključiti preko razglasa zvučnike tako da se, kad alarmni uređaj zapišti, istovremeno pokrene i CD-payer ili kazeta s biranom muzikom. E, ali kakvom? U tom je kvaka! U Hrvatskoj bi to trebala biti četnička, u Srbiji ustaška muzika, u Sloveniji romska.... Garantiram životom da će, kada se aktivira takva nacionalno osjeljiva vrst alarma, u roku od 2, 3 minute na licu mjesta biti specijalna policija, psi, vatrogasci, hitna pomoć i još najmanje 100-tinjak bijesnih promatrača. Tek s mojim alarmnom aplikacijom provala će biti sasvim nemoguća.
Boško



Lansiranje ministra uprave na svjetsko tržište

S velikom sam zabrinutošću pratila vijesti o radikalnom smanjivanju broja državnih službenika u cijelom svijetu: Obama planira u narednih godinu dana smanjiti američku administraciju za 5 posto, Rusi su otišli korak dalje pa će do slijedećeg ljeta smanjiti broj činovnika koji se financiraju iz budžeta za 20 postu, Nijemci također radikalno smanjuju u narednoj godini ne samo broj službenika već i broj vojnika, EU planira smanjenje broja službenika za 10 posto. Nešto slično je doduše planirala i Vlada Jadranke Kosor, ali su se vrlo brzo sudarili s vrhunskim know-how ministra državne uprave Davorina Mlakara koji je smislio nekoliko maestralnih načina nakon kojih, ne samo da se državna uprava neće smanjiti, već će se i povećati novim državnim činovnicima koji znaju engleski jezik. Budući da se cijelo vrijeme govori kako je najjeftiniji izvozni proizvod neke zemlje sirovina, a najskuplji znanje, moja se poslovna ideja svodi na patentiranje i izvoz Davorina Mlakara na svjetsko činovničko tržište. Nema te državne administracije na svijetu koja ne bi spomenutog hrvatskog dužnosnika čuvala kao malo vode na dlan i platila ga suhim zlatom, jer o takvim vizionarima ovisi sudbina cijele jedne prevažne djelatnosti u svijetu. Mogli bismo ga iznajmljivati na lizing, posuđivati, davati na kredit, trampiti ga za neke strateške sirovine i energente koji nam kronično nedostaju, poput nafte, plina, električne energije. A kad jednog dana prođe svjetske ekonomska kriza, zahvalni činovnici iz cijelog svijeta utrkivat će se tko će i kako vratiti dug dužnosniku Mlakaru i državi koja ga je lansirala na međunarodno tržište.
Jagoda


Kuharica za sirotinju

Svatko tko imalo prati naše medije mogao bi steći dojam kako u Hrvatskoj žive isključivo truli bogataši čija je jedina dilema da li da si kupe ovu ili onu jahtu, limuzinu vrste A ili limuzinu vrste B, te hoće li za predstojeće blagdane na odjeću utrošiti samo 15 ili pak 20-ak tisuća eura (ipak, kriza je pa treba umjereno stegnuti remen). Što je u cijeloj ovoj medijsko-socijalno-psihološkoj situaciji najluđe, te medije ne čitaju domaći bogataši jer ih je na ovim prostorima prilično malo, već ljuta sirotinja koja preživljava dižući kredit da bi otplatili kredite, pa to onda prolongirali, živeći na rubu ovrhe, peglajući kartice da bi se otplatili minusi… I tako, dok ubogi potrošač osjeti neku čudesnu domoljubnu toplinu oko srca kada naš milijarder na teritoriju susjedne države podigne novi trgovački lanac, istovremeno se suočava s tužnom stvarnošću u kojoj mu je iznimno teško preživjeti. Moja je poslovna ideja namijenjena upravo tim kratkim interludijima između dva medijsko-milijarderska sna, kad privremeno otriježnjena sirotinja treba nečim napuniti trbuhe, a para nema: kuharica za sirotinju. Primjerice, kako od krumpirove kore napraviti zasitni i fini ručak, ili cicvara od ostataka kruha iz kanti za smeće, ili jela od besplatnih ostataka na tržnici i sl. A potom, s napunjenim želucima, mogu do mile volje nastaviti proučavati poteze lokalnih milijunaša te birati svoju omiljenu jahtu.
Tina


Srpanj | Arhiva | Rujan