Formiranje zločinačke organizacije
Pratim redovito izvještaje medija s cijelog prostora jugoistočne Evrope. Sve češće je u upotrebi pojmovi «organizirani kriminal», «zločinačka organizacija» i sl. S druge strane, s užasom sam primijetila kako je moja biografija za domaće prilike sasvim bizarna – nikog nisam ubila, opljačkala, prevarila… Običan čitatelj koji guta vijesti domaćih medija stječe dojam, kako, želiš li biti uspješan, moraš biti član bar nekoliko sličnih, ''kontroverznih'' organizacija. Gledam neki dan promotivni tekst u medijima s prikazom uspješnog poslovnog čovjeka (slučajno ga znam, završio je postdiplomski u Ljubljani): obukao se čovjek u kožu, stavio oko vrata debeli svodnički zlatni lanac, crne naočale na glavi, istetovirao smežuranu podlakticu, uvukao pivski trbuščić…. Tužno ga je bilo za pogledat. Ali, očito takvi su trendovi na Balkanu. Stoga mi je palo na pamet formirati neku zločinačku, mafijašku organizaciju, koja se, dakako, ne bi bavila nikakvim krivičnim djelima, već bi za pristojnu novčanu marketinšku nadoknadu različitim političko-poslovnim aspirantima iz Regije izdavala potvrde da su pripadnici togi i tog klana, mafijaške udruge, zločinačke organizacije i sl. Uglavnom, takve bi potvrde mogle činiti sastavni dio CV-a vodećih balkanskih menadžera, državnih dužnosnika, istaknutih kulturnih djelatnika. Logikom konjukture na domaćem tržištu, ovakva bi potvrde uskoro mogle postati iznimno tražena roba.
Jagoda
|
Tajno mučilište
Prateći česte izvještaje naših novina o opakim psima što su opetovano izujedali neku nevinu žrtvu, uočio sam kako takvi napisi, osim što odražavaju iskonski strah ruralnog stanovništva kojima su ovakvi medijski prilozi namijenjeni i novinara ruralnog porijekla koji o tim događajima najčešće izvještavaju prema kerovima svake vrste, svjedoče i o dubokim frustracijama u našem društvu (najčešći su komentari tipa - ubit, zaklat, potuć' vlasnike i njihovu širu obitelj….) Budući da tamanjenje životinja vatrom, nožem i kundakom u Europi kojoj težimo nije baš popularno, pala mi je na pamet spasonosna ideja: organiziranje tajnih mučilišta za pse. Dakle, u tajna mučilišta organizirana po obrascu malih i od očiju međunarodne javnosti skrivenih fašistoidnih radionica bi se dovodili napušteni psi, ili oni koje su novinari proglasili opasnima, a potom bi se preko Internet aukcija ponudila usluga mućenja životinja širokim narodnim masama. Kartu za učešće u mućenjima bi dobio onaj koji bi za ovu uživanciju platio najviše. Mogli bi se organizirati i obiteljski posjeti, posjeti namijenjeni ljubavnim parovima, prijateljima, školama, fakultetima i sl. Poznavajući dobro naše podneblje i mentalitet našeg čovjeka, duboko sam uvjeren da bi strpljivo čekali da dođu na red i po 3, 4 mjeseca da se mogu do mile volje prepustiti sladostrasnim užicima mućenja. Osim što ovakvom aktivnošću nitko ne bi bio na gubitku pa ni životinje (one bi prošle jednako loše kao i do sada, samo što bi ovaj put to netko platio) te dobru zaradu, uvjeren sam da bi se nakon ispucanih frustracija broj euroskeptika u našoj domovini drastično smanjio, smanjio bi se i broj pasa koji svojim postojanjem uznemiruju ruralnu populaciju, dok bi se broj liberala značajno povećao (ništa ne stimulira domaći liberalizam kao kvalitetna makljaža).
Krešimir
|
Odjeća za hrvatske marketinške stratege
Već 15-ak godina se uspješno bavim marketingom. Budući da je suština uspješnog bavljenja ovom djelatnošću: naručiti poslove i potom otezati s plaćanjem te računati s time da će klijenti, logikom - pametniji popušta, kad-tad odustati od naplate i ostaviti mi moj profit, postalo mi je prilično komplicirano kretanje gradom. Naime, dok telefon mogu isključiti ili se naprosto prestati javljati kad me zovu vjerovnici, prilično mi je komplicirano izbjeći ih na ulici. Eto, baš mi se neki dan dogodilo: ja u restoranu u centru grada s potencijalnim klijentom, pred nama moj laptop, skupi mobitel, na ruci skupi sat, objašnjavam ovci za šišanje moju najnoviju marketinšku strategiju, kad iza ugla uleti moj bivši klijent… Nakon što mi je spomenuo majku, oca, stranku u kojoj sam dužnosnik, tužbe protiv mene i moje marketinške kompanije, počeo mi je vrlo glasno prijetiti zatvorom, premlaćivanjem…. Uglavnom bilo je prilično neugodno jer se cijela stvar događala na javnom mjestu. Uz to, moj se potencijalni klijent počeo nakon 15, 20 minuta meškoljiti, pa je nakon izvjesnog vremena ustao i otišao. Vraćajući se prema svom officeu i planirajući novi posao, pala mi je na pamet odlična poslovna ideja: dizajniranje odjeće za vlasnike marketinških agencija, kako bi se slobodno mogli kretati po gradu. Uglavnom, riječ je o kombinaciji nekoliko arapskih pokrivala za glavu i gornji dio tijela kakve inače nose stanovnici Sahare i fedajini. S jedne strane, marketinški stručnjak odjeven u ovako dizajniranu odjeću mogao bi se bez bojazni kretati centrom grada bez straha od prepoznavanja, a s druge strane, marketinški bi stručnjak mogao pažljivo pokeraški zuriti u svoje sugovornike, a da oni to i ne primijete i time steći značajnu marketinšku prednost.
Darko
|
|
