Ožujak | Arhiva | Svibanj

Bosna i Hercegovina

Dimitris Kurkulas – posljednji optimist u BiH

Piše: Alen Kulenović

EU je usvojila paket mjera protiv krize kako bi pomogla zemljama kandidatkinjama za članstvo, koji se odnosi i na sve zemlje zapadnog Balkana, pa tako i na BiH, a novac će, prije svega, biti uložen u projekte čija je glavna intencija stabilnost privrede, izjavio je jučer šef Delegacije Evropske komisije u BiH Dimitris Kurkulas: "Konačno rješenje krize je da same investicije dovedu dugoročno do otvaranja novih radnih mjesta, jer trenutno imamo nedopustivu stopu nezaposlenosti u BiH. U ovom trenutku imamo niz projekata kojima nastojimo pomoći u ovoj oblasti, prvenstveno olakšanjem uvjeta rada za investitore".

On je u obraćanju novinarima rekao kako je u isto vrijeme kriza prilika za rješavanje stvari koje su već dugo neriješene. Komentirajući činjenicu da se bosanskohercegovački političari mjesecima ne mogu dogovoriti koga će imenovati za direktora Direkcije za evropske integracije u BiH, šef Delegacije Evropske komisije je naglasio kako to u velikoj mjeri otežava položaj BiH u razgovorima sa Evropskom komisijom: "Doista u potpunosti imam razumijevanja potrebu da se poštuje jednaka zastupljenost konstitutivnih naroda u svim strukturama BiH, ali to pitanje nekad raste preko granica iracionalnog, osobito u okviru pregovora s Evropskom unijom. Najbitnije je izabrati najbolje kandidate za ovu poziciju, a EU nije bitno da li ta osoba nekome odgovara ili ne, da li je Bošnjak, Srbin ili Hrvat, već da li se razumije u zakone".

Kurkulas je rekao da bi BiH teoretski bilo kada mogla podnijeti zahtjev za kandidatski status u EU, ali da nije važno predati kandidaturu, već dobiti status kandidata: "To nije samo diplomatska formalnost. Donošenje takve odluke je pozitivan signal za razne investitore. Moj savjet bi bio da se ubrza provođenje različitih reformi kako bi kandidatura za članstvo imala veći kredibilitet". Prema njegovim riječima, pozitivni pomaci BiH na putu prema Evropi mogući su samo ukoliko postoji spremnost i volja političara. Podršku Evrope prudskom procesu on ne smatra favoriziranjem pojedinih političara, već isključivo podrškom iskazanoj spremnosti na zajednički dogovor.

Šef Delegacije Evropske komisije je podsjetio kako je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju prošlog lipnja otvorilo put BiH prema EU: "Mi smo bili razočarani u određenoj mjeri jer nakon potpisivanja nije ostvaren nikakav napredak, ali zato sada sa zadovoljstvom mogu konstatirati kako je u posljednjih nekoliko mjeseci već ostvaren značajniji pomak, što još jednom potvrđuje da ukoliko postoji odgovarajuća politička volja i konsenzus među političkim strukturama, tada je moguć i napredak".

Kurkulas je ukazao da postoji čitav niz različitih zakona na koje se čeka u Vijeću ministara i različitim parlamentarnim nivoima: "To su zakoni bitni i za provođenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i u kontekstu ukidanja viznog režima". Kao klasičan primjer nepotrebne blokade on je naveo odgađanje imenovanja Upravnog odbora federalnog sustava javnog emitiranja, zbog čega će, kako je rekao u narednih nekoliko dana biti primoran otkazati pomoć u iznosu od milion KM, namijenjen za pružanje tehničke pomoći, prvenstveno Federalnoj televiziji, ali i samom Javnom RTV servisu.

Dimitris Kurkulas je rekao kako je bilo značajnog odgađanja kada je u pitanju provođenje Zakona o reformi policije, a još ozbiljno kasni imenovanje direktora agencija, a samim tim i početak rada tih agencija: "Ali, doista vjerujem kako vlasti shvaćaju koliko je bitno da se to učini što prije i mi smo u stalnom kontaktu sa svim predstavnicima, Ministarstvom sigurnosti, civilnih poslova. Zajednički radimo, tim prije jer su neka pitanja vezana i za pregovore o ukidanju viznog režima, a vjerujem da je od iznimnog značaja da vize što prije budu ukinute".

Odgovarajući na pitanje o ekonomskim izgledima BiH u završnom dijelu razgovora, šef Delegacije Evropske komisije je izjavio kako je on ''zadrti optimist'', na što su mu novinari iz publike napola u šali dobacili kako je on valjda jedini preostali optimist u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska

Muzička autorska prava: Ja ti prijetim – ti mi platiš!

Piše: Jagoda Radojčić

Nedavna patetična izjava Hrvatske udruge skladatelje za zaštitu muzičkih autorskih prava (HDS-ZAMP) kako je Akcijski plan za turizam zapravo plan za uništenje hrvatskih glazbenih umjetnika, skrenula je ponovno pažnju javnosti na nevjerojatna parafiskalna davanja kojima je opterećeno poslovanje u Hrvatskoj (riječ je o 247 različitih dadžbina koje uz redovite poreze i prireze krotko plaća svaka hrvatska porezna ovca), ali i na neke povlaštene udruge koje neuspješno i traljavo obavljaju određene povjerene im društvene zadaće.

Čovjek najčešće nije ni svjestan koliko puta po različitim osnovama plaća dadžbine HDS-ZAMP-u: one su uračunate u cijenu kave koju je popio u kafiću, u cijenu RTV pretplate, ukalkulirane su u cijeni artikala koje kupujemo u nekom tržnom centru, ili cijeni korištenja WC-a, cijeni hotelske sobe, korištenja Interneta. Svaki ulaz u neki sajamski prostor, posjet seoskoj priredbi, navijanje na sportskom susretu, sudjelovanje na kongresu, povlači za sobom plaćanje nadoknada HDS-ZAMP-u.

Na načelnoj razini sve se čini sasvim u redu: autor ima pravo na svoje djelo, a autorska prava se moraju plaćati svugdje u svijetu. Međutim, kad se s te načelne visine objektivni promatrač spusti na razinu konkretnosti, vrlo brzo će uočiti brojna protuslovlja i nelogičnosti. Ukoliko je osnovica po kojoj se obračunavaju muzička autorska prava broj slušatelja (cijena za pojedinačno slušanje pomnožena s brojem slušatelja), a bilo koji drugačiji kriterij bi bio besmislen, kako to da se cijena pojedinačnog slušanja identičnih muzičkih djela ne naplaćuje jednako na svim radio stanicama u Hrvatskoj? (Primjerice, slušanje identične pjesme Miše Kovača na Radio Ludbregu pojedinačno će koštati cca 0,00004 kune, a na Narodnom Radiju 0,00007 kuna). Ako istovremeno i slušate i gledate tog istog Mišu Kovača na HTV-u koštat će vas to puno jeftinije negoli ako identičan spot gledate i slušate na tzv. komercijalnim televizijama. Isto je i sa slušanjem muzike u ugostiteljskim objektima: jedna te ista stvar će vas u turističkom kraju koštati i do 30 posto skuplje negoli u unutrašnjosti. Ukoliko su prozori na ugostiteljskom objektu otvoreni, naknada za slušanje glazbe će biti znatno veća negoli ako su zatvoreni. Jednako tako, cijene pojedinačnog slušanja glazba ovise o broju stanovnika mjesta u kojima se muzika sluša. Ključne nepoznanice, osobito kad je riječ o ugostiteljima, sajmovima, sportskim priredbama i sl. su nemogućnost utvrđivanja činjenica relevantnih za naplatu autorskih prava - koja se glazba puštala, tko je autor, tko su izvođači, a tko proizvođači fonograma, u kojem periodu i u kojim intervalima se glazba puštala, pred koliko osoba itd. HDS-ZAMP je sve te nepoznanice prekoračio uvođenjem instituta paušala. Možete u nekom ugostiteljskom objektu 24 sata dnevno, 365 dana godišnje slušati isključivo Mišu Kovača, a da iz plaćene nadoknade ZAMP-u Mišo Kovač ne dobije ni centa. Bez čvrstog upravnog instrumentarija koji izvire iz zakona, Udruga je u dvojbenoj poziciji čardaka ni na nebu ni na zemlji: ja ti prijetim – ti mi platiš.

Prošlo je nešto više od dvije godina otkako je HDS-ZAMP tužio Željka Brigljevića, šefa istaknute hrvatske tvrtke 'Makromikro' jer je u plaćenoj radio-reklami ''Budite svjesni da vas pljačkaju'' iznio svoje negativno mišljenje o još jednom od uobičajenih tzv. poreza za budale: prilikom svake kupovine CD-a, DVD-a, Mp3, bilo koje memorijske kartice za fotoaparate, računalo, I-pod, USB stick i rekorder hrvatski građani plaćaju HDS-ZAMP-u od osam lipa do 160 kuna jer se pretpostavlja da će korisnik na kupljeni medij snimiti neko od muzičkih djela iz njihovog djelokruga. U svojoj radio-reklami Brigljević je ustvrdio kako ''…u svakom Makromikro dućanu za kupnju medija i uređaja opljačkat ćemo vas baš za toliko, ni za lipu više''. Uz tužbu Brigljevića uslijedio je nevjerojatan pritisak na radio-stanice da prestanu objavljivati ovaj plaćeni radio-oglas. Dreka se digla, ali porez je ostao. Dapače, danas ga uredno plaćaju čak i institucije za koje se osnovano može pretpostaviti da na kupljenim memorijskim karticama neće snimati glazbu – MUP, Ministarstvo pravosuđa, MORH, Porezna uprava itd.

Svaki od sudionika na predstojećem zagrebačkom Velesajmu dobit će 10-ak dana nakon završetka priredbe, obračun naknade za javno izvođenje glazbe. Za tih 5, 6 dana koliko priredba traje, HDS-ZAMP će tražiti plaćanje oko 200 eura u kunskoj protuvrijednosti. Na Velesajmu se godišnje održi 10-ak priredbi. Riječ je o višemilijunskim iznosima. Ili: HDS-ZAMP je preuzeo društvenu obvezu naplate izvođenja inozemnih muzičkih djela. Kako to izgleda u praksi istražile su neke od hrvatskih udruga za zaštitu potrošača (izvještaji će biti objavljeni početkom svibnja): istaknuti inozemni autori alternativne muzike Candytree, Grand Jury, Joke Heiress, MC Kerley, Secret Separation i Xanther nisu u prošloj godini prema njihovim ovjerovljenim izjavama s područja Hrvatske dobili ni centa po osnovi autorskih prava iako je njihova glazba javno izvođena (dakako, i ova je činjenica utvrđena na vjerodostojan način).

Ako već nije riječ o autorskim pravima, a po ovakvim kriterijima teško da jeste, htio-ne htio čovjek si na kraju počne postavljati neugodna pitanja o čemu se onda tu radi: O moći? O utjecaju? O ucjeni? O nezasluženim beneficijima? Ili tek o 100-tinjak milijuna kuna godišnje?

Slovenija

Konkurencija ruši cijenu električne energije

Piše: Pavel Gmajner

Struja jeftin ija deset posto, garantirano ista cijena struje do isteka naredne godine i besplatna potrošnja prvog mjesec a za sve koji ugovor potpišu do 1. svibnja. Pred tako primamljivom ponudom našla su se od prije nekoliko dana domaćinstva u Sloveniji. Jeftinija struja stiže od kompanije GEN-I, tvrtke - kćeri grupe GEN, a ovakvu pogodnost donijelo je potpuno otvaranje tržišta električne energije u Sloveniji. Tako od 1. srpnja 2007. svi potrošači, od industrije do domaćinstava, mogu sami odabrati najpovoljnijeg dobavljača.

– Od početka akcije, u protekle četiri tjedna, ugovor je potpisalo nešto više od četiri tisuć e domaćinstava i računamo da ćemo do kraja 2010. godine imati oko 80 tisuća kupaca, odnosno da ćemo pokriti oko deset posto slovenskog tržišta. Domaćinstva koja potpišu ugovor s nama kilovat-sat će plaćati 0,05499 eura, ako imaju jednotarifno brojilo, odnosno 0,06299 eura u višoj i 0,03199 eur a u nižoj tarifi ako su njihovi strujomjeri dvotarifni što je, u odnosu na cjenik distribucija jeftinije oko deset posto – izjavio je dr. Robert Golob, preds j ednik Uprave društva GEN-I koje se bavi trgovanjem i prodajom električne energije. Prema njegovim riječima, otkako je Slovenija postala samostalna država, u zemlji nije zabilježeno nijedno pojeftinjenje kilovat-sata. Ovo je prva takva ponuda, i to usred recesije, zbog čega u ovo j kompaniji vjeruju da će je 780 tisuća domaćinstava dočekati sa dobrodošlicom. A računica pokazuje da će oni koji ostvare pravo na besplatnu potrošnju tokom prvog mjesec a trajanja novog ugovora, na računima za utrošenu struju do kraja godine ušted j eti više od 50 eura.
– Predviđene količine električne energije za ovu akciju kupili smo u inozemstvu, najviše u Njemačkoj, i to prije nego što smo jeftin iji kilovat-sat ponudili potrošačima. Cijene su bile povoljne, u trenutku kupovine bile su niže od trenutno važećih za domaćinstva u Sloveniji. Za ovu akciju struja će isključivo stizati iz uvoza – naveo je Robert Golob i dodao kako za sada u Sloveniji još uvijek nema na vidiku nijed nog inozemnog ponuđač a koji bi im mogao biti konkurencija, ali i da su drugi uvoznici struje, prije svih EFT i Rudnap već prisutni kada jeriječ o opskrbi neposrednih kupaca, odnosno industrijskih potrošača.

U društvu GEN-I objašnjavaju da je ''zamjena dobavljača jednostavnija od promjene žarulje'' te je za to potrebno tek nekoliko minuta. Dovoljni su posljednji račun, popunjen obrazac i potpisan ugovor. Domaćinstva koja do desetog u mjesec u zaključe ugovor, od slijedećeg mjeseca će već biti opskrbljena jeftinijom strujom. Bez ikakvih intervencija u mreži i prekida u napajanju.
– Ove godine ćemo za naše kupce nabaviti oko 2 tisuće gigavat-sati električne energije. Osim velikih, industrijskih potrošača poput Merkatora, Schpara, Slovenskih željeznica, j Gorenja, Droge-Kolinska, Simobila, Julona, Taluma, Staklare Hrastnik, Vipap Krškog, sada su u ovoj računici i domaćinstva – kaže Golob.

Inače, slovensko Ministarstvo privrede planira osnivanje nov e kompanije u kojoj će se ujediniti dva nacionalna energetska stuba – holding Slovenske elektrane i Gen Energiju. Novi super - holding bi trebalo preuzeti realizaciju investicija u slovenskom elektroenergetskom sistemu, pored ostalog i izgradnju šestog bloka Termoelektrane Šoštanj koja bi bila građena od profita oba energetska giganta. Prema mišljenju izvora bliskih ministarstvu, super - holding bi pored veće preglednosti investicija omogućio i preli je vanje sredstava zafinanciranje ulaganja između obje kompanije. Holding Slovenske elektrane i Gen Energija su još 2007. godine zajedno ostvarili više od 42 milijuna eura dobiti, pri čemu termoelektranu u Šoštanju čeka nvesticija u šesti blok viša od milijardu eura. Manji dio tog iznosa, oko 12,4 miliona eura, vlasnik je već uložio u šesti blok elektrane.

Srbija

Zbunjeni poreznici

Piše: Milan Lazarević

Vječna borba između teške porezničke ruke države i privrednika, građanina koji bi za svoj novac željeli dobiti što više, a platiti što manje ukoliko već ne mogu u potpunosti izbjeći poreznu nepogodu, u Srbiji je dobila prilično ''pomaknutu'', originalnu varijantu. Dok se u većini zemalja svijeta u ovoj utakmici jasno razaznaju dvije suprotstavljene strane, postkomunistička srpska država u znatno većoj mjeri pomaže onima koji bi trebali ponijeti najveće terete poreza negoli vlastitom budžetu. Aktualne antikrizne mjere, u kojima se populistički "udara" na državnu štednju, a ruiniran porezni sistem ostavlja praktično nedirnut, samo su posljednje u nizu. Kao i u drugim tranzicijskim zemljama, Srbija je kao potencijalno odredište inozemnih investitora smanjivala porezne stope kako bi privukla strani kapital te usput stimulirala i domaću privredu. Stalo se na tome da zemlja danas ima jednu od najnižih nominalnih stopa na dobit tvrtki u regiji od 10 posto, koja se, kako je nedavno potvrdila i ministrica financija Diana Dragutinović, zbog raznoraznih rasterećenja spušta i do realnih pet posto.

Iz javnosti sve češće dopiru pitanja o svrsishodnosti ovako koncipiranog sustava (niski porezi i visoke olakšice), osobito u svjetlu globalne ekonomske krize, kad je državnom budžetu potreban svaki novčić, a privreda je debelo ugazila u višegodišnju recesiju.
- Olakšice u znatno većoj mjeri štete budžetu nego što pozitivno utječu na njega. Postoje ozbiljna istraživanja koja svjedoče u prilog činjenici kako na privredni rast znatno pozitivnije utječu posredni porezi, dakle oni koji su uračunati u krajnju cijenu nekog proizvoda - izjavila je Milica Bisić, profesorica Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Prema njenim riječima, prilikom određivanja "rajske destinacije" za inozemne investitore, treba se rukovoditi starom izrekom kako su najbolji porezi - stari porezi: ''Najbitnije za sve investitore je konzistentnost i predvidljivost porezne politike. Stalnim izmjenama i dopunama određenih zakona gubi se smisao i olakšica i smanjenja poreza. Svima je puno značajnije, osobito velikim inozemnim kompanijama koje imaju svoje petogodišnje ili višegodišnje planove bilanci, da znaju kolike će porezne stope biti i kad se, nakon godinu, dvije, promijeni vlada''.

Porezi i carine dvije noge na kojima stoji država. Stoje i jeste bitno njegovati i nadograđivati "poresku infrastrukturu" kako bi država mogla ostala na tim nogama. Prema mišljenju vodećih financijskih stručnjaka, posljednjih nekoliko godina Srbija je u priličnoj mjeri zapustila odnos prema Poreznoj upravi. A kad nema institucije koja će pratiti i usuglašavati zakone s praksom, uzalud su i najniže poreske stope i najveće olakšice i besprijekorno dobra porezna politika.

Tokom prošle godine Porezna uprava podnijela više od 1.600 krivičnih prijava zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Najviše je utajeno poreza na dobit, i to oko 49 posto od svih utaja. Inače, od 2001. godine do danas, Zakon o porezu na dobit tvrtki doživio je nekoliko modifikacija u kojima su znatno bolje prošli investitori i privrednici negoli država. Brojnim olakšicama za plaćanje poreza na dobit, vjerojatno "nedostaje" još samo niska porezna stopa, da bi sve izgledalo kao u "poreznom raju". Dešavalo se da neke banke u Srbiji posluju sa profitom od više desetina miliona eura i da na taj profit uopće ne plate porez. Čak ni tako mala stopa poreza na korporativnu dobit se ne plaća ukoliko se investira u opremu, zgrade, zapošljavanje novih ljudi. Pored ovih široko korištenih povlastica postoje i specijalne porezne olakšice koje omogućavaju poslovnim subjektima oslobođenje od poreza i do 10 godina (zaposlenje 100 novih ljudi i investiranje u osnovna sredstva više od 600 miliona dinara).

U Srbiji ima preko 85.000 pravnih osoba, preko 250 tisuća poduzetnika, oko 2.500.000 domaćinstava i preko 2.700.000 stanova prosječne veličine oko 65m2. Ukupni prihodi od poreza u državnom budžetu u 2008. godini su bili oko 624 milijarde dinara. Od toga je iz poreza na dobit stiglo svega 5,6 posto. Ni 12 posto udjela koji otpadaju na porez na dohodak ne bi bio za pohvalu u nekoj porezno uređenoj zemlji, jer je porez u državi s 7,5 miliona građana platilo svega 16.500. Ni s prikupljenim novcem od poreza na imovinu Srbija se ne može pohvaliti pred nekom fiskalno uređenom zemljom, jer taj prihod u ukupnom ne učestvuje ni s jednim cijelim postotkom. Zakonodavac je iz nekog sasvim nejasnog razloga zamislio kako će dobiti prihod na tržišnu vrijednost imovine umanjenu za troškove amortizacije, iako bi se amortizacija mogla naplaćivati samo na nabavnu vrijednost. Tako amortizacija raste do 70 posto tržišne vrijednosti, a porezna olakšica i do 75 posto osnovice. Kao olakšice se obračunava doslovno sve: živi li obveznik u nekretnini, koliko članova ima domaćinstvo, da li je stariji od 65 godina…. Uz to država ne plaća porez na imovinu, kao ni vjerske, prosvjetne, kulturne, znanstvene, socijalne, zdravstvene, humanitarne i sportske ustanove, komunalne ustanove, i sl. U takvoj situaciji poreznici zbunjeno sliježi ramenima čekajući neku drugu, principijelnu državu.

Hrvatska

Što treba znati kad se raspravlja o nuklearki?

Piše: Jagoda Radojčić

Korištenje nuklearne energije probilo se tokom posljednjih desetljeća u Hrvatskoj među popularne teme o kojima svatko, ali doista svatko, ima nekakvo mišljenje, i na kojima se neupućeni pojedinci najčešće deklaratorno opredjeljuju između desnice i ljevice (homoseksualizam, abortus, suverenitet, ravnopravnost žena, nacija…) I dok je ranije u raspravama bilo uputno navoditi kakve-takve argumente i činjenice o cijene energije, potrošnji, ekonomskim i energetskim učincima, danas se glasnogovornici ekološkog lobija pretežno zadovoljavaju iznošenjem inferiornih, općih primjedbi o čistom zraku, iako je notorna činjenica da nuklearke emitiraju daleko najmanje štetnih plinova u atmosferu.

Trenutna godišnja potrošnja električne energije u Hrvatskoj iznosi 17 teravatsati, dok se za 2020. predviđa porast na 25 TWh, iz čega proizlazi da će potrošnja rasti najmanje 4 posto godišnje. Čak i kad bi do 2020. bile sagrađene tri plinske elektrane po 400 MW (u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu), te se uvelo u igru Blok C na ugljen u Plominu koji bi trebao osigurati dodatnih 500 MW, potrošnja neće biti pokrivena. Pribroji li se svemu tome još i gradnja tri plinske elektrane u Osijeku, Sisku i Zagrebu ukupne snage 600 MW, i uz sve te objekte 2020. nedostajati više od 1000 MW instalirane snage. Međutim, EU je svojevremeno usvojila plan 'Okoliš – energija' kojim obavezuje članice da do 2020. (a do tada će valjda i Hrvatska postati članica) smanje emisiju CO2 za 20 posto u odnosu na 1990. Dakako da su ovom energetskom politikom osobito pogođene termoelektrane na ugljen, osobito one na niskokalorični lignit. Državama EU koje imaju termoelektrane na ugljen (Poljska, primjerice, 95 posto električne energije dobiva upravo iz takvih), ostavljeno je da se do 2020. prilagode novim pravilima, dok će od te godine plaćati kaznene pristojbe za prekomjerno ispuštanje CO2. Ne bude li Hrvatska mogla kupovati tuđe kvote jer ih više nitko neće htjeti prodavati, morat će plaćati cca 100 eura globe na svaku tonu CO2 viška. Uz to, do 2020. ističe životni vijek termoelektrane Sisak i Rijeka, te EL-TO i TE-TO Zagreb ukupne snage 1200 MW, što će stvoriti dodatni manjak u hrvatskom energetskom sustavu od dodatnih 2200 MW. To je realna startna pozicija za promišljanje hrvatske energetske budućnosti, a ne maštarije o zelenim poljima, netaknutoj prirodi i blejanju ovaca. Bez energije nema razvoja, ni ekonomskog, ni kulturnog, ni političkog…

Iako je Sabor prema prošlogodišnjim najavama Ministarstva gospodarstva i Vlade trebao još početkom godine raspravljati o energetskoj strategiji Hrvatske, ova je neugodna tema odgođena poslije lokalnih izbora. Kako je malo vjerojatno da će se ta točka naći na dnevnom redu prije ljetne pauze 15. srpnja, po svoj prilici će se o tome raspravljati u jesenskom zasjedanju. Budući da o saborskoj raspravi ovisi i sudbina svih provedbenih dokumenata koji su trebali biti doneseni do kraja 2009. s velikom se vjerojatnošću može predvidjeti da je to u spomenutom roku neće biti dovršeno (energetsku strategiju donosi Sabor na prijedlog Vlade, a na temelju tih usvojenih strateških opredjeljenja Vlada donosi program provedbe strategije za četverogodišnje razdoblje). Kako potrošnja električne energije raste bez obzira na saborske rasprave, vjerojatni izlaz iz energetskog ćorsokaka će biti nuklearka. Sila mijenja zakon. Takav se proces odvija i u Evropskoj uniji.

U Finskoj i Francuskoj, upravo započinje izgradnja dvije nuklearke nove generacije, a i druge evropske zemlje ozbiljno razmišljaju krenuti istim putem, osobito nakon nedavnog plinskog šoka koji je jasno pokazao kako energetska ovisnost nije pametan odabir. Kina i Indija grade svaka po šest novih nuklearnih elektrana, Južna Koreja tri, a Rusija sedam (do 2020. Rusija planira izgradnju još 26). Ne računajući nuklearke u izgradnji, u državama EU danas je u pogonu 157 nuklearnih reaktora - u Francuskoj 58, Velikoj Britaniji 27, Njemačkoj 18, Švedskoj 11… U svijetu najviše je nuklearnih elektrana u SAD (164), slijede Japan i Rusija sa po 30, Kanada 22, Ukrajina 13 itd.

Prema procjenama stručnjaka, Hrvatska svoje rastuće potrebe za električnom energijom iz klasičnih, postojećih izvora, može nekako zadovoljavati najdalje do 2020. godine. Nakon toga spasa više nema: zemlja nema velikih izvora prirodnog plina, ne može povećati niti domaće hidropotencijale, a i vjetar je prilično nestalna pojava.

Otpor izgradnji novih nuklearnih elektrana je prilično oslabio budući da je izgradnja i rad današnjih nuklearnih elektrana rutinski posao i da one ne predstavljaju poseban rizik za ljude i okoliš. U domaćoj javnosti se još uvijek barata s nekoliko godina starim podatkom o 78 posto građana koji se navodno protive gradnji nuklearne elektrane, no vjerojatno bi taj postotak danas bio znatno niži, osobito kada bi građani bili upoznati s činjenicama da im o električnoj energiji ovisi posao, budućnost, razvoj. Osim toga, od 1990. do 2005. ukupna efikasnost nuklearnih reaktora bez gradnji novih jedinica sa 72 posto podignuta je na 84 posto. Uz to, pitanja sigurnosti nuklearnih objekata u današnjem vremenu su manje-više deplasirana – tokom posljednjih 20 godina nije došlo do ni do jednog curenja radijacije u okoliš.

Priče o vjetroelektranama i korištenju solarne energije kao energetskoj supstituciji za nuklearku ruše se onog trenutka kad se u kalkulaciju ubace brojke. Za nekoliko desetljeća će razvojem tehnologija to možda i biti ozbiljna opcija, ali Hrvatskoj energija treba danas. Uz to, štete na okoliš izražene u euru po proizvedenom kWh daju rezultate koji itekako govore u prilog nuklearkama: ekološki su najskuplje TE na ugljen s 0.06 eura/kWh, slijede termoelektrane na plin s 0,02 eura/kWh, da bi nuklearna energija i obnovljivi izvori vodili gotovo mrtvu trku sa 0,003-0,007, odnosno 0,002-0,005 eura/kWh. Jedini argument koji trenutno govori protiv nuklearki je njihova cijena od oko 10 milijardi dolara koje prezadužena Hrvatska nema, ali koje će, kako sada stvari stoje, morati izmisliti ako želi opstati.

Crna Gora

Nešto će morati puknuti

Piše: Darko Bahtijarević

Crnoj Gori se počelo događati ono na što je MMF upozoravao prije samo mjesec, dva, opomenuo državu da bude realnija te da pred krizom na vratima smanji apetite i ambicije: da ne računa na privredni rast od pet do sedam posto, da direktnih stranih investicija neće biti kao prethodnih godina, da je budžet postavljen previsoko, da će potrošnja ali i prihodi od njihovog oporezivanja biti sniženi, da će se javni dug povećati, da ne bude tako široke ruke pri smanjivanju državnih dažbina, podjeli subvencija na račune za struju, povećava mirovine, upumpava novac bankarima, da ne udvostručuje kapitalne investicije…

Uz pozitivne ocjene dosadašnjih strukturnih reformi, MMF je u godišnjem izvještaju objavljenom u ožujku, crnogorskoj Vladi ponovo sugerirao preispitivanje plana daljeg snižavanja poreza, budući da bi potencijalna pomoć bankarskom sektoru i izdaci za starije stanovništvo mogli produbiti rupu u državnom proračunu. U međuvremenu, suočen sa surovom realnošću brojki, potpredsjednik Vlade Igor Lukšić nije isključio mogućnost da Crna Gora uđe u recesiju zbog ekonomske krize. Najavio je kako Ministarstvo financija razrađuje različite scenarije te otkrio da su građani tokom posljednjih nekoliko mjeseci iz banaka povukli oko 300 miliona eura, te da će likvidnost banaka, na duži rok, suštinski zavisiti od neizvjesne dokapitalizacije Elektroprivrede Crne Gore. Dodao je da će u slučaju neuspjeha tog javnog natječaja, Crna Gora morati uzeti kredit, upravo od MMF-a i drugih međunarodnih financijskih institucija. Iako je zamjenik premijera priznao kako su izgledi za 5-postotni privredni rast na kojem je utemeljen ovogodišnji budžet sve lošiji i lošiji, odbio je i primisao na mogućnost korekcije (u isto vrijeme MMF i EBRD procjenjuju ovogodišnji porast BDP-a na najviše dva posto). Iako je priljev u budžet manji, prerano je, po potpredsjednikovom mišljenju, za projekciju kada bi moglo doći do rebalansa proračuna. Naime, državni budžet Crne Gore za 2009. je 15 posto veći od prošlogodišnjeg, težak je 1,62 milijarde eura, što je zapravo i ukupna javna potrošnja – 49 posto procijenjenog BDP. Jer u državnom budžetu je i tekući budžet (673 miliona eura) i kapitalni budžet (229 miliona eura) i budžet državnih fondova (590 miliona) i tzv. transakcija financiranja (121 milion eura). Tekući budžet, u odnosu na ovu godinu, smanjen je za oko 20 miliona, kapitalni je povećan za 144 miliona, transakcija financiranja oko 60, a budžet državnih fondova za preko 100 miliona, zbog usklađivanja i rasta mirovina. Najveće učešće u budžetu imaju transferi za socijalnu zaštitu – oko 410 miliona, potom rashodi za bruto zarade i ostala primanja zaposlenih – 310 miliona, transferi institucijama, pojedincima, nevladinim organizacijama i javnom sektoru – oko 214 miliona.

Međutim, toliki troškovi za malu Crnu Goru su sve teže održivi, a kriza se bez obzira na izjave visokih dužnosnika ipak produbljuje. Osim u prodaju dijela Elektroprivrede, oči Vlade su uperene u turizam koji u 2009. bilježi značajan pad bukinga u odnosu na ranije godine. Četverogodišnji procvat građevinarstva i prometa nekretnina neslavno se završio ogromnim viškom poslovno-stambeno prostora koji više nitko ne želi kupiti. Privatizacijski prihodi i slične investicije, koje su godišnje Crnoj Gori donosile i po 700-800 miliona eura (najveća ulaganja po glavi stanovnika na zapadnom Balkanu), su potrošeni, a novih nema. Rusi su, prema izvještajima lokalnih novina ''došli, bili, vidjeli, trošili i otišli...'' Deripaska je na ivici propasti i prijeti kako će za sobom povući u ponor cijelu crnogorsku privredu: podgorički Aluminijski kombinat, koji je sudjelovao s 40 posto u crnogorskom izvozu, sada u rukama ruskog oligarha, zbog niskih cijena metala, prepolovio je proizvodnju i guši se u velikim gubicima, pred oči uznemirene javnosti izbili su dužničko-povjeriteljski odnosi između oligarha i države, a sindikati strahuju od desetine tisuća otkaza ove godine. Službene statistika bilježe kako je izvoz Crne Gore za prva tri mjeseca ove godine prepolovljen, s tim su automatski smanjeni i prihodi od carine, koje ne mogu nadomjestiti povećani prihod od PDV za 50 posto. Stoga je Vlada nedavno proklamirala štednju: zamrzavanje novog zapošljavanja u državnoj administraciji, otkazivanje nabavki osobnih automobila i kompjutera, odricanje od reprezentacije, kresanje troškova za benzin i telefoniranje.

U međuvremenu Vlada se najviše, osim za smanjenje poreza i doprinosa, kao mjeri pomoći privredi, pobrinula za likvidnost bankarskog sektora, ubrizgavanjem nekoliko desetina miliona eura, i drugoj po veličini banci – Prvoj banci. To je u maloj Crnoj Gori izazvalo žestoke polemike zbog rodbinske povezanosti vlasti i bankara, ali i produbilo strahovanja da fiskalna vlast grubo narušava nezavisnost i autoritet centralne banke. Njeno vijeće je nedavno donijelo odluku da banke do 20 posto obvezne rezerve mogu držati u blagajničkim zapisima, čime će se likvidnost crnogorskog bankarskog sektora povećati za oko 48 miliona eura, ali i zadržati jedinstvena stopa od 11 posto obvezne rezerve na sve depozite, iako su bankari tražili da se ona prepolovi.

Značajan porast broja nezaposlenih i socijalnih tenzija vlast je nekako uspjela obuzdavati do nedavnih izbora. Međutim, u procjepu između naraslih investicijskih apetita bez pokrića i nemogućnosti plaćanja socijalnog mira, nešto će morati puknuti.

Makedonija

Pesimizam s pokrićem

Piše: Vlado Naumovski

Nedavno objavljeni rezultati istraživanja javnog mnijenja koje je proveo Međunarodni republikanski institut, pokazalo je kako tokom posljednjih šest mjeseci dvije trećine makedonskih građana najviše strahuje od ekonomskih neprilika u 2009. izražavajući bojazan kako bi ova godina mogla biti najgora tokom dva desetljeća nezavisnosti. Surovi brojevi potvrđuju kako je strah naroda itekako osnovan. Država s oko dva milijuna stanovnika, u krizu je ukoračila početkom listopada 2008. s 310 tisuća nezaposlenih (svaki treći radno aktivan stanovnik je bio bez posla), a val otpuštanja je u međuvremenu izbacio nove desetine tisuća pa se očekuje kako će se do kraja godine postotak nezaposlenih povećati s 33,3 na bar 40 posto. Na prisilnom neplaćenom odmoru je također nekoliko desetaka tisuća ljudi. Na udaru su se prvi našli zaposleni u metalurškim kombinatima, poput Fenija i Simaka i tekstilnim kompanijama te obućari i rudari. Klaster tekstila je upozorio na neizvjesnu sudbinu oko 40 tisuća radnika.

Uz povećanje nezaposlenosti kriza je donijela i lošiji vanjskotrgovinski učinak te produbila kronični problem makedonskog deficita: pali su i izvoz i uvoz, razmjena s inozemstvom u siječnju je za trećinu manja nego u istom mjesecu prošle godine, a deficit platne bilance je narastao na 200 milijuna dolara. Glavni izazov za Narodnu banku Makedonije će biti deficit tekućih transakcija, koji je u 2008. bio 15 posto BDP-a (1,209 milijardi dolara).

Dodatni alarm su prije nekoliko dana uključili makedonski ekonomski i financijski stručnjaci upozoravajući kako zemlji osim financijske krize ozbiljno prijeti i devalvacija denara. Naime, premijer Nikolu Gruevskog je prije nekoliko mjeseci, bez suglasnosti guvernera Narodne banke Makedonije, naložio prodaju državnih obveznica uz visoku kamatu, za dva posto višu od one koju je odobrila Narodna banka. Vlada se na ovaj korak odlučila poštujući preporuku MMF-a za dopunu budžeta. Tokom nepuna dva mjeseca, prodajom blagajničkih zapisa je inkasirano 40 milijuna eura, a otkupile su ih banke ignorirajući pri tome Narodnu banku koja ih je prodavala uz nižu kamatu. Budući da su blagajnički zapisi jedan od temeljnih instrumenata kojim Narodna banka kontrolira novčanu masu, odnosno inflaciju, vlada je njihovom prodajom po većoj kamati praktički razvlastila Narodnu banku od kontrole cijena i balansiranja na tržištu novca. Guverner Gošev je stoga objavio kako je Narodna banka, u nedostatku drugih mjera, odlučila povećati kamatu blagajničkih zapisa sa sedam na devet posto i na taj način povratila kontrolu nad ekonomijom. Tokom protekla dva mjeseca, otkako je vlada oduzela Narodnoj banci ovlasti vođenja monetarne politike, banke su od centralne banke posudile 147 milijuna eura manje u odnosu na isti period prošle godine i 21 milijun eura manje u odnosu na mjesec dana ranije. Od listopada prošle godine do početka travnja Narodna banka je prodala 400 milijuna državnih rezervi koje sada iznose 1,3 milijarde eura. Za održavanje ravnoteže na deviznom tržištu i održavanja stabilnog kursa denara. Drugim riječima, kako sada stvari stoje, inflacija je neminovna.

U međuvremenu su međunarodne agencije snizile kreditni rejting makedonske ekonomije: 'Standard i Purs' sa BBB+ na BBB, što je malo iznad razine najrizičnije destinacija za investicije, dok je 'Fitch rejting' smanjen sa pozitivnog na stabilni. Priljev stranih direktnih investicija, koji je u 2008. narastao na devet posto makedonskog BDP-a s tri posto u prethodnoj godini, bit će neminovno smanjen. Financijska kriza, ali i domaće birokratske barijer,e već su blokirale sve značajnije inozemne investicije - od ulaganja su odustali ili ih odložili i francuska kompanija za proizvodnju auto-dijelova 'Montipe' i Izraelci koji su već kupili lokaciju za izgradnju suvremenog naselja nadomak Skopja i turska kompanija 'Tav' koja je planirala uložiti više od 200 milijuna eura u modernizaciju skopskog i ohridskog aerodroma, odnosno izgradnju zračnog pristaništa za kargo prijevoz kod Štipa.

Investicionu klimu dodatno opterećuju i politički problemi, etničke napetosti između makedonskog i albanskog stanovništva, desetljetni sukobi s Grcima oko imena koji je nedavno doveo do toga da Evropska komisija odustane od izgradnje dijela Koridora 10 kroz Makedoniju. Odluku vlade da dio autoputa koji je trebao povezati Atenu i Skopje nazove 'Aleksandar Makedonski', Grčka koja je taj put trebala financirati s 50 milijuna eura doživjela je kao provokaciju, izvršila je pritisak na Bruxelless da odustane od financiranja projekta za koji je iz evropskih fondova bilo osigurano 27 milijuna eura, pa će Makedonija morati tražiti druge izvore za financiranje izgradnje Koridora 10.

Uz stalne kritike analitičara kako se najprije trebalo pozabaviti financijskim pa tek onda realnim sektorom, makedonska vlada je početkom siječnja donijela deset preventivnih antikriznih mjera vrijednih oko 330 milijuna eura zasnovanih na smanjenju poreza i otpisu dugova privredi. Vlasti su se odlučile naplaćivati poreze na kapitalnu dobit samo za dividende, smanjiti tarife na materijal koji uvozi makedonska industrija, otpisati neplaćeni doprinos kompanija za zdravstveno osiguranje u roku od četiri godine pod uvjetom da počnu uredno plaćati porez, oprostiti porez na kaznene kamate za neplaćene poreze na prihod kompanija, kapitalnu dobit, porez na dodanu vrijednost, porez na imovinu i mirovinski doprinos. Na tri godine su zamrznuti dugovi za kompanije koje su zaostale u plaćanju mirovinskog doprinosa. Smanjeni su porezi poljoprivrednicima i potpuno ukinuti za one koji zarađuju manje od 5 tisuća eura godišnje... Iako je riječ o nesporno najkvalitetnijem antikriznom programu u Regiji, pozitivni efekti se još uvijek ozbiljno ne osjećaju, osobito u najugroženijoj kategoriji građana koju svakog novog dana sustižu novi financijski i socijalni mrakovi. Stoga se bez pretjerivanja može ustvrditi kako makedonski pesimizam itekako ima pokriće.

Hrvatska

Najskuplje mlijeko u Evropi

Piše: Jagoda Radojčić

Kada se prije nekoliko mjeseci na svjetlo dana počela probijati informacija kako Hrvatska proizvodi najskuplje mlijeko u Evropi, bio je to ozbiljan razlog da se pažnja javnosti bar nakratko usmjeri na još jedan u seriji hrvatskih poljoprivrednih apsurda. Hrvatske mljekare su u sudaru s tom nelogičnosti jednostrano odlučile smanjiti otkupne cijene dovodeći preko noći u pitanje cjelokupnu HSS-ovu viziju hrvatskog mljekarstva koja podrazumijeva da država, otplaćujući cijenu koalicijskog sporazuma, svake godine ulupa ''za razvoj mljekarstva'' više od 800 milijuna (nitko ne postavlja logično pitanje kolika bi tek bila cijena hrvatskog mlijeka bez tih poticaja).

''Mljekari zastupaju isključivo vlastite interese i jedina im je briga isključivo vlastita dobit'', zagrmili su s političkih govornica predstavnici seljačkih organizacija i Ministarstva. Naime, privučeni olako danim HSS-ovim obećanjima kako će do kraja mandata moći komotno dudlati poticaje te uredno isporučivati tržištu najskuplje mlijeko u Evropi, seljaci su ušli u kreditne aranžmane iz kojih se više nisu mogli jednostavno iskobeljati. Riječju, dogodilo im se ono što se dešava svim nepoljoprivrednim djelatnostima koje posluju na otvorenom tržištu izložene ponudi i potražnji. Međutim, onog trenutka kad je potkačilo po glavi poljoprivrednike i sustav politički generiranih poticaja, počelo se govoriti o ''ozbiljnom političkom problemu''. Zbog nekih sasvim političkih kalkulacija, seljacima se nitko nije usudio pljusnuti u lice onu istu istinu s kojom su u protekla dva desetljeća uredno otpravljani s vladinog praga raznorazni prerađivači, tekstilci, metalci, energetičari: mi za vas nismo nadležni, izvolite lijepo na svjetsko tržište. Da li je ikom osim možda HSS-ovim ideolozima jasno, zašto bi se jednim aršinom mjerili, primjerice, hrvatski metalci, a drugim hrvatski poljoprivrednici?

Na kraju, nakon što su mljekari najavili uvoz mnogo jeftinijeg mlijeka, što zbog krize, što zbog sveopćih mjera štednje, što zbog kakvog-takvog mira u vlastitom dvorištu, što zbog reteriranja HSS-a, nakon višemjesečnih natezanja je postignut dogovor da će se otkupna cijena mlijeka određivati zadnji tjedan u svakom mjesecu na osnovi mjesečnog izvještaja o cijeni mlijeka u EU kroz tromjesečni prosjek, a ne prema uredbi o ciljnoj cijeni svježeg sirovog mlijeka. Sporazumom je dokinuta i tvornička premija. Iako su tim dogovorom proizvođači mlijeka dobili cijenu i garancije o kojima druge djelatnosti u Hrvatskoj mogu samo sanjati (zagarantirana im je ''tek'' evropska cijena) oni su izrazili nezadovoljstvo, a dio njih nije isključio ni masovne proteste, jer su se osjetili nesigurnima budući da u sporazumu nije određena najniža otkupna cijena. Naime, dosadašnjim Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu proizvođačima mlijeka su isplaćivani poticaji za isporučene količine mlijeka u iznosu od 0,65 kuna po litri, a za proizvodnju na području s težim uvjetima gospodarenja 1,05 kuna po litri. Riječ je o postocima o kojima proizvođači u Evropi mogu samo sanjati. Uz to, HSS-ovo Ministarstvo poljoprivrede je preuzelo obvezu pregovaranja s bankama oko reprogramiranja seljačkih dugovanja (ni jednom drugom hrvatskom ministarstvu nije palo na pamet nešto slično pokušati za bilo koji drugi socijalni sloj). Iako seljaci i njihovi predstavnici već desetljećima katastrofično najavljuju skoru propast hrvatskog mljekarstva, što nikako da se konačno dogodi, cijena mlijeka je na kraju ipak ''srozana'' na evropski prosjek: 0,3562 eura po litri (prosječna vrijednost cijene mlijeka tokom promatranih 12 mjeseci - siječanj 2008. do siječnja 2009.) koliko iznosi u zemljama Evropske unije.

Vjerojatno zbog nekih sasvim političkih kalkulacija, nitko nije spomenuo kako su troškovi proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj znatno veći negoli bilo gdje u svijetu. Uostalom, kad cijeli jedan socijalni sloj desetljećima uspješno parazitira na sustavu poticaja koji mu garantira država u zamjenu za glasove, vrlo se jasno mogu iščitati pravi razlozi njihovog ''euroskepticizma'' – biti u Evropi znači ostati bez povlastica, biti izložen pogubnom utjecaju evropskog tržišta na isti način kao što su, primjerice, tekstilci, prerađivači, metalci ili znanstveni radnici. Kako sada stvari stoje, za neko je vrijeme dokinuto parazitiranje mljekara bar do posustajanja ekonomske krize ili, što je vjerojatnije - do nekih drugih izbora.

BiH

Prazni se bosanski lonac

Piše: Elvis Hodžić

Dok građani panično strahuju od daljeg smanjenja ionako male kupovne moći i otkaza, prije nekoliko dana je objavljen podatak Kreditnog biroa LRC prema kojem su računi više od 36 tisuća tvrtki potpuno ili djelomično blokirani, zbog nemogućnosti izmirenja obveze prema bankama. Na evidenciji službe za zapošljavanje u BiH nalazi se 20.877 radnika kojima je prestao radni odnos od studenog prošle godine do veljače ove godine. Kupovna moć građana je pala na 119. mjesto od 127 država na svijetu u kojima je provedeno istraživana o kupovnoj moći s (iza BiH su još samo Nikaragva, Kamerun, Gambija, Tadžikistan, Bolivija, Čad, Burundi i Zimbabve). Banke su smanjile plasman kredita zbog čega tvrtke koje su bile redoviti platiše sada ne mogu osigurati sredstva za izmirenje svojih obveza.

Ekonomske nevolje, koje manje ili više muče cijelu regiju, u 4-milijunskoj Bosni i Hercegovini podijeljenoj na dva dijela, složenoj i razmvrljenoj, sa skupim političkim i ekonomskim strukturama, u kojoj nema ili se uz velike muke postiže konsenzus, u kojoj se sporo i komplicirano usuglašava sve od zakona do korištenja međunarodne pomoći, utoliko su izraženije. Posljedica je najmanji priljev inozemnih investicija posljednjih godina, vanjskotrgovinski deficit sa svim zemljama u regiji, najviša nezaposlenost koja prijeti prelazak 35 posto. Kriza je dodatno uzdrmala i državne i kućne budžete, a predložene mjere, koje bi prije nekoliko mjeseci vjerojatno dale nekakve rezultate, danas predstavljaju puko palijativno sredstvo za bosanskohercegovački ekonomski mrak. Paket mjera se temelji na zamrzavanja javne potrošnje ispod 40 posto BDP-a, zamrzavanju plaća u javnom sektoru, smanjenju najvećih primanja, ali istovremeno namjera je da povećanjem investicija u cestovnu infrastrukturu i energetiku.

Prema posljednjim informacijama iz Banjaluke i Sarajeva, predstavnici ekonomskih vlasti Republike Srpske i Federacije BiH, zbog drastično smanjenih prihoda najavljuju rebalanse budžeta. Prihod Federacije BiH smanjio se za 25 miliona konvertibilnih maraka (13 miliona eura), a Republike Srpske za 11 miliona (5,7 miliona eura) u odnosu na prošlu godinu. Vijeće ministara BiH usvojio je 16 mjera za suzbijanje negativnih efekata svjetske financijske krize koje je podržao i Fiskalni savjet BiH. Predstavnici Fiskalnog savjeta očekuju da će novi zakon o akcizama koji je u proceduri, a koji također predstavlja jednu od mjera za suzbijanje efekata krize, u značajnoj mjeri kompenzirati smanjenje prihoda, uz odluku o privremenoj raspodjeli sredstava dobivenih po osnovi sukcesije.

Jedina slamka spasa u ovom trenutku je Međunarodni monetarni fond. U tom smislu je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić prije nekoliko dana izjavio kako BiH u vrijeme svjetske ekonomske krize mora pojačati suradnju s globalnim financijskim institucijama jer nema monetarnu suverenost, zbog čega se i odlučila pregovarati s MMF-om: ''BiH nema monetarnu suverenost, ona je ograničena u mogućnostima i u odgovoru izazovima, pa mora pojačati suradnju sa globalnim financijskim institucijama. Donijeli smo odluku o početku pregovora s MMF-om, ne zbog potrebe za financijskim sredstvima već i zato jer nam je neophodna rezervacija sredstava kako bismo sačuvali stopu ekonomskog rasta i radna mjesta''. Prema njegovim riječima, efekti globalne ekonomske krize dovest će do dodatnih pada ubiranja prihoda i do pada ekonomskog rasta, na što se mora naći odgovor.

Obećanja koja su navodno iz Svjetske banke stigla u Sarajevo, za sada je u znatno većoj mjeri u sferi političkog marketinga, a manje realne ekonomije. Prema tim, u pravilu iz anonimnih izvorima, Svjetska će banka jednodušno podržati reformski kurs federalne vlade. Međutim, kako sada stvari stoje, Bosna i Hercegovina će po svoj prilici biti ostavljena na cjedilu. Zaduženjem kod komercijalnih banaka osigurana su sredstva za podmirenje prošlogodišnjih obveza no sada je i taj izvor presušio. U trenutku dok ekonomija tone prema dnu brojna upozorenja koja dolaze s različitih strana vrlo su ozbiljna: ekonomska kriza će vrlo brzo evoluirati u ozbiljna socijalna tumbanja čiji se razvoj i moguće završnice u ovom trenutku ne usudi predviđati nitko.

Regija

Uspješan regionalni pohod Telekoma Slovenije

Piše: Jagoda Radojčić

'Telekom Slovenije' je u kosovsku kompaniju 'Ipko' dosada uložio skoro 200 milijuna eura, izjavio je prije nekoliko dana izvršni direktor 'Ipka' Akan Ismail. Konzorcij grupe 'Telekom Slovenije' i njegova kosovka tvrtka-kćer 'Ipko', dobili su u veljači 2007. licencu za drugog mobilnog operatera mobilne mreže na Kosovu koja je uspješno započela s radom u prosincu 2007. godine. Uz 75 milijuna eura koliko je konzorcij platio koncesiju za izgradnju mobilne GSM mreže, u međuvremenu je uloženo dodatnih 120 milijuna eura, što ukupno iznosi oko 200 milijuna eura. Kosovski operater je do sada uspio pridobiti 350 tisuća korisnika mobilne telefonije i osvojiti oko 35 posto udjela na kosovskom tržištu. Procjenjuje se da je trenutno na Kosovu oko milijun korisnika mobilne telefonije, na oko 2 milijuna stanovnika, što pruža mogućnosti dodatnog širenja tržišta. Postojećom mrežom 'Ipko' danas je danas dostupan za 96 posto stanovništva i na 85 posto teritorija Kosova.

''U narednih nekoliko godina planiramo osvojiti 50 posto udjela na kosovskom tržištu i milijun korisnika mobilne telefonije'', izjavio je prvi čovjek 'Telekoma Slovenije' Bojan Dremelj. Uz to, 'Ipko' trenutno ima nešto više od 60 tisuća korisnika širokopojasnog pristupa Internetu. ''U poslovima širokopojasnog pristupa trenutno smo daleko najveći operater, a taj položaj namjeravamo sačuvati i u narednom periodu'', rekao je Dremelj. I dok u pristupu Internetu 'Ipko' zauzima 59 posto kosovskog tržišta, u oblasti fiksne telefonije osvojio je tek oko devet posto tržišta. Borba za tržište podrazumijeva stalno širenje lepeze novih proizvoda i usluga: 'Ipko' je prije nekoliko dana ponudio lokalnom tržištu usluge digitalne kabelske televizije i u prvih nekoliko dana stekao 4 tisuće novih korisnika, a uspješno je proširena i mreža vlastitih prodavaonica kojih je trenutno 11, a planirano je do kraja godine otvaranje dodatnih 16.

Uz to, 'Ipko' u prvoj godini nezavisnog Kosova predstavlja najveću direktnu inozemnu investiciju, a trenutno vrlo aktivno sudjeluje u provođenju procesa privatizaciju 'Pošta i telekomunikacije Kosova' (PTK) te prištinskog aerodroma. Inače, kosovski 'Ipko', treća po veličini kompanija u grupi 'Telekom Slovenija', završila je 2008. s pozitivnom bilancom te je ostvarila dobit koja je koncem veljače prije obračuna poreza i kamata iznosila oko 61 tisuće eura (šest puta veći prihodi od onih u 2007.) Neto dobit je zbog start-up troškova i troškova posudbe još uvijek negativan, a gubitak koji je na početku iznosio 9,6 milijuna eura u međuvremenu je skoro prepolovljen. Koncem 2008. 'Ipko' je imao 399 redovitih zaposlenika, a njihova je prosječna plaća iznosila, za kosovske prilike vrtoglavih 800 eura mjesečno. Po riječima Akan Ismaila tvrtka nastoji usporiti broj novozaposlenih angažirajući vanjske tvrtke za ''sekundarne poslove'' poput osiguranja, transporta i sl. ''Nastojimo ostati manja, optimizirana tvrtka, tako da možemo brže reagirati na svaku promjenu tržišta'', rekao je Ismail.

Inače, kao što je poznato, 'Telekom Slovenije' je sredinom ožujka iznio obvezujuću ponudu za kupnju 100-postotnog udjela u makedonskom mobilnom operateru 'Cosmofon'. ''Vjerujemo da imamo odlične izglede za uspjeh na makedonskom tržištu. Javni natječaj je u završnoj etapi i iskreno vjerujemo da ćemo uspjeti ostvariti naše planove'', izjavio je tim povodom Dremelj. Prema njegovim riječima, nema službenih podataka o tome koliko je obvezujućih ponuda pristiglo na ovaj poziv. Prema neslužbenim podacima, obvezujuću ponuda su iznijeli turski 'Turkcell' i austrijski 'Telekom Austria'. 'Cosmofon', je drugi po veličini davatelj usluga mobilne telefonije na makedonskom tržištu, s više od 600 tisuća korisnika mobilne telefonije. Inače, na makedonskom tržištu 'Telekom Slovenije' je već prisutan kroz vlasništvo nad tvrtkom 'On.Net', drugom po veličini davatelju internetskih usluga u Makedoniji.

Grupe 'Telekom Slovenije', najpropulzivnija nacionalna telekomunikacijska kompanija u jugoistočnoj Evropi koja je ostala u domaćem vlasništvu, osim kompanija podružnica u Sloveniji (Mobile, GVO, Avtenta.si, Teledat) posjeduje još i 'On.Net' (Makedonija), 'Ipko' (Kosovo), 'Dodatak' (BiH), 'AOL SP' (Albanija) i 'Siol' (Hrvatska) te 50-postotni udjel u 'Gibraltar Gibtelecom'.