Prosinac | Arhiva | Veljača

Srbija

Porast akciza

Piše: Ana Marinković

Predsjednik Srbije Boris Tadić potpisao je proteklog petka Zakon o akcizama, ali je istovremeno od Vlade Srbije zatražio dodatnu procjenu o posljedicama zakona. Ako stručna procjena pokaže kako će zakon donijeti više štete nego koristi, nadležno bi ministarstvo trebalo hitno pripremiti izmjene i dopune Zakona kako bi se pogreška ispravila. Država je u teškoj situaciji jer bi, s jedne strane, trebala brinuti o zadržavanju inflacije unutar projektirane granice od oko 10 posto, što znači da ne smije dozvoliti poskupljenje roba ili usluga koje su u njenoj ingerenciji. S druge strane, država mora voditi računa i o punjenju budžeta, pronaći sredstva kojima će se nadoknaditi gubici Srbijagasa ili EPS nastali zbog nerealnih cijena plina i električne energije te nadoknaditi budžetski gubitak od najmanje 300 miliona eura. Da bi bar donekle ublažila teškoće izazvane krizom, Vlada je odustala od poskupljenja te se odlučila povećati trošarine. To je bezbolnije rešenje od eventualnog povećanja poreza na dodanu vrijednost, iako će indirektne efekte povećanja cijena naftnih derivata osjetiti i građani i privreda, jer će to utjecati na povećanje cijena većine proizvoda.

Porast akciza na cigarete, naftne derivate i pivo će nesumnjivo donijeti značajniji priljev sredstava u budžet. No, koliko će to utjecati na porast cijena koje će, kako se procjenjuje, veću prvom kvartalu nadmašiti sedam posto, teško je u ovom trenutku procijeniti. Prema prognozama Centa za liberalno tržište, povećanje akciza, osobito naftnih derivata, zasigurno će izazvati poskupljenje i drugih proizvoda: ''Riječ je o jednom od najlošijih načina prikupljanja sredstava za budžet. Konačni efekt povećanja akciza na naftne derivate jednaka je efektu povećanja poreza na dodanu vrijednost, ali je problem što je naplata PDV-a znatno teža. Vlada je, očigledno, krenula linijom manjeg otpora pa je odlučila povećati akcize, koje su jedan od najsigurnijih budžetskih prihoda, osobito kad je riječ o naftnim derivatima''. Uz to, povećanje trošarina je jasan znak da vlada nije suviše raspoložena za smanjivanje rashode, pa joj stoga i ne preostaje ništa drugo negoli pronaći novi izvori prihoda.

Izmjenama Zakona o akcizama stupit će na snagu osmog dana od objavljivanja u Službenom glasniku. Trošarine se povećavaju kako bi se nadoknadio budžetski deficit nastao zbog sporijeg privrednog rasta od očekivanog, ali i zbog smanjenja prihoda od carina zbog primjene Prijelaznog trgovinskog sporazuma sa EU. Akcize na dizel gorivo povećane su za oko devet dinara i sada iznose 26 dinara po litri. Cijena benzina će se povećati za iznos akcize koja se povećava sa 35,9 dinara na 42 dinara po litri, dok je akciza na tečni naftni gas za motorna vozila povećana sa 11 na 13 dinara po kilogramu. Zakon mijenja i način plaćanja akciza na cigarete jer izjednačava domaće i uvozne, a akciza na kutiju cigareta će biti, nakon stupanja na snagu usvojenih izmjena, povećana s 33 na 38 posto, što će utjecati na porast cijena skupljih cigareta. Akciza za pivo će biti povećana sa devet na 15 dinara po litri.

Unija poslodavaca Srbije izrazila je negodovanje ''zbog povećanja akcize na cigarete, čime će država ugroziti poslovanje duhanskih kompanija koje posjeduju tvornice na teritoriju Srbije''. Prema njihovim riječima, ''prihodi od duhanskih kompanija u budžetu predstavljaju značajnu stavku i ovakvom politikom vlasti će prisiliti najozbiljnije svjetske kompanije koje su proteklih pet godina investirale stotine milijuna dolara u Srbiju, a za 2009. najavile ulaganje od 70 miliona dolara, da svoja postrojenja premjeste u neku od zemalja u okruženju, jer će zabilježiti značajne gubitke''.

Prema izračunima Instituta za ekonomska istraživanja, Srbija je već sada evropski lider u visini akciza za naftne derivate, s 58,7 posto učešća u cijeni, a nakon povećanja to učešće bi iznosilo preko 62 posto. U državi gdje Vlada kontrolira skoro polovicu cijena, teško je govoriti o tržišnoj privredi i ekonomskim reformama. A dok je god tome tako, odluke će donositi politički centri moći rukovođeni svojom, političkom logikom.

Crna Gora

Prodaja 22 posto Elektroprivrede uzburkala duhove

Piše: Vlado Zeković

Aktualizacija procesa prodaje dijela Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) dodatno je uzburkala duhove. Prema do sad objavljenim podacima, Vlada planira prodati 22 posto dionica ove kompanije za cca 300 milijuna eura, dok vladajuće stranke još nisu postigle sporazum oko ključnih točaka prodaje, primjerice, hoće li sredstva dobivena prodajom završiti na računu kompanije ili u budžetu. Naime, budući da je u ovoj godini velika vjerojatnost budžetskog deficita i zaduženja države u inozemstvu, to bi se preduhitrilo upumpavanjem novca od prodaje Elektroprivrede. Iako vladini dužnosnici najčešće koriste termin 'dokapitalizacija', riječ je o klasičnoj prodaji dionica, što ih prodaje dosadašnji većinski dioničar – Vlada, koja raspolaže s natpolovičnim udjelom (55 posto dionica). Vlada je odbila zahtjev ma­njinskih dioničara za objedinjavanjem dionica te ponudom većeg paketa. Hoće li doista u nekoj kasnijoj fazi doći do dokapitalizacije ili ne, odlučit će skupština dioničara u kojoj Vlada nakon prodaje više neće biti natpolovični vlasnik. Stoga su prognoze vladinih dužnosnika kako će novi vlasnik 22 posto EPCG investirati u nacionalnu elektroprivredu dodatnih 150 milijuna eura u znatno većoj je mjeri u sferi političke fikcije, a manje realne ekonomije. Prema tvrdnjama opozicije, prodaja je motivirana isključivo predizbornim razlozima, budući da se i ranije aktualna vlast koristila predizbornim adutom prodaje strateških kompanija ( Trebjesa , Jugopetrol ).

Uoči raspisivanja međunarodnog javnog natječaja koji se očekuje početkom veljače, organizirana je ' Inve­sticijska konferencija o dokapitalizaciji EPCG' na kojoj je sudjelovalo 18 kompanija. Iz Vlade su potencijalnim investitorima odaslana obećanja kako će njihov ulazak na crnogorsko tržište značiti i strateško pozicioniranje u zemlji koja ima ''značajne neiskorištene po­tencijale'', a obećano im je i pravo postavljanja svog menadžmenta u Elektroprivredi. S druge strane, država bi uz postojeću ključnu polugu kontrole kroz Regulatornu agenciju za energetiku zadržala i većinu u Odboru direktora pa bez njene suglasnosti ne bi mogla biti donesena nijedna značajnija odluka tj. država bi i s preostalih 33 posto vlasništva željela zadržati apsolutnu kontrolu. Međutim, potencijalni investitori su informirali predstavnike Vlade i EPCG kako ih kupovanje 22 posto kompanije pa i eventualna kasnija dokapitalizacija, zanimaju samo ukoliko dobiju garancije kako će nakon ispunjenja petogodišnjeg investicijskog programa “teškog” nekoliko stotina milijuna eura postati većinski vlasnici crnogorske elektroprivrede. Zašto bi netko investirao 300 milijuna eura u kompaniju u kojoj ne samo da neće dobiti vlast, već ni garanciju da će nakon dodatnih investicija ta kompanija prijeći u njegovo većinsko vlasništvo?

Tek ukoliko u Vladi i natječajnoj komisiji budu sigurni kako investitori nemaju ništa protiv njihovog modela prodaje (ulažu novce, kontrolu ne dobivaju, a nemaju ni bilo kakvih garancija za preuzimanje kompanija i nakon dokapitalizacija) on će biti definitivno primijenjen, jer su državi jako potrebna sredstva za podršku privredi i infrastrukturne projekte. Da bi se proces prodaje dodatno ubrzao te kako bi se domamili zainteresirani, Vlada je pribjegla nizu poteza koje većina analitičara prepoznaje kao spin i marketinške trikove, poput, plasiranja informacija o ogromnom interesu za kupovinu dionica EPCG, o učestalim sastancima Vlade s energetskim kompanijama iz cijelog svijeta (najnovija u nizu je kineska kompanija Dongfang Electric Corporation), puštanjem tobožnjih povlaštenih informacija o milijunskim iznosima koji samo čekaju na crnogorskoj granici da se na najmanji mig Vlade sjure u raznorazne lokalne projekte, sijanjem neizvjesnosti.

S druge strane, Kombinat aluminija Podgorica (KAP), Željeznica i nikšička Željezara troše polovicu električne energije na crnogorskom tržištu, a sve su tri kompanije su u Novu godinu ukoračile a prijetnjama EPCG da će im isključiti struju zbog neplaćenih računa. U ovom je trenutku je nepoznato da li će najveći potrošač struje u Crnoj Gori, KAP, uopće dočekati raspisivanje međunarodnog javnog natječaja za prodaju dionica EPCG ili će u međuvremenu prestati s radom. No , čak i ako KAP nastavi proizvodnju, apsolutno je nepoznato koliko će struje trošiti, po kojoj cijeni te kad će je i kako plaćati. Sva ova pitanja itekako zanimaju buduće investitore.

Stoga kod nekih državnih dužnosnika prevladava mišljenje kako dokapitalizacija EPCG prije svega ovisi od rješavanja najkrupnijeg problema – KAP-a. U nedavnoj izjavi je direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i inozemna ulaganja Branko Vujović naglasio kako je ''pitanje KAP-a početna pozicija u prego­vorima za svakog normalnog investitora'', čime je izazvao dodatni revolt manjinskih dioničara EPCG koji se protive praksi da se ''pogrešni potezi i promašaji vladajuće garniture prebacuju na njihovu grbaču''. Naime, mali dioničari se pribojavaju ponavljanja bezbroj puta viđenog modela u dosadašnjim procesima privatizacije: nešto vrijedno se prethodno uništi i potom u bescjenje proda. No male dioničare ionako nitko ne pita za mišljenje, država unutar sebe još nije postigla konsenzus vladajućih stranaka, dugovi se gomilaju, a kriza nadire. Riječju, ostvarena je idealna klima za prodaju Elektroprivrede.

Albanija

Procvat tržišta nekretnina

Piše: Violeta Palaska

Inozemni ulagači usmjerili su tokom protekle godine svoju pozornost na albanske nekretnine, osobito u turističkim područjima uz more. U vrijeme kada su i ulagači i turisti već istražili mediteranske plaže, većinom netaknuta Albanija izaziva sve veću interes. Stabilna privredna i politička situacija te ozbiljni izgledi za članstvo u EU i NATO-u čine Albaniju još privlačnijom.

Stručnjaci za nekretnine potvrđuju kako će procesi integracije u EU i NATO koji su u tijeku u Albaniji osigurati značajan porast vrijednosti nekretnina u narednih pet do deset godina. Neki predviđaju godišnji porast i do 30 posto: ''Uvjereni smo kako Albanija ima odlučnu budućnost na tržištu nekretnina. Po našim procjenama zemlja će u narednih tri do pet godina postati tržište nekretnina s najvišom stopom rasta u Evropi'', rekao je Marco Deminni iz regionalni direktor tvrtke Centrale Immobiliare ltd. Neki analitičari čak uspoređuju potencijale albanskog tržišta s procvatom nekretnina u Bugarskoj prije nekoliko godina.

Jedna od najznačajnijih prednosti albanskog tržišta je činjenica da su na njemu u ovom trenutku najniže cijene na evropskom kontinentu. Ulagači kupuju nekretnine duž cijele obale. Shengjini na sjeveru na meti je ruskih ulagača, koji se okreću Albaniji nakon što su pokupovali brojne nekretnine u Crnoj Gori. Posrednici za nekretnine tvrde kako jug Albanije, od Vlore do Sarande, ostaje primarno tržište, ali se uočava da kupci počinju iskazivati veliko zanimanje za zaljev Lalzi u Draču, koji je još uvijek relativno prostrano i netaknuto područje.

Zapadni Evropljani za sada najčešće kupuju gotove apartmane, osobito duž južne obale u Vlori i Sarandi. Većina kupaca dolazi iz Velike Britanije, Irske i Norveške. Njemački ulagači iskazuju osobit interes za područje između Drača i Tirane. Michael Robinson, analitičar konzultantske kompanije za nekretnine 'Brick and Sommersa', kaže kako Albanija u ovom trenutku predstavlja iznimnu priliku za pametno ulaganje. ''Savjetujemo ulagače da kupuju jer će sigurno udvostručiti vrijednost uloženog novca za najviše tri godine'', kaže Robinson.

Za sada se stranci koji ulažu u albanske nekretnine moraju pripremiti za mnoštvo smetnji i prepreka. Transparente dokumenata o vlasništvu u ovom trenutku je iznimno teško dobiti. Država je još uvijek u procesu povrata imovine njezinim vlasnicima iz razdoblja prije komunizma pa su iznimno česti sporovi oko vlasništva. Međutim, ova prepreka savršeno odgovara velikim profesionalnim trgovcima nekretninama jer im, budući da na terenu imaju razvijenu solidnu logistiku i pravnu pomoć, pruža nemalu komparativnu prednost pred malim privatnicima. Uz to, vrhnje od transakcija pokupe oni umjesto prodavatelji ili države.

S druge strane, nesređeni vlasnički odnosi izazivaju eksplozivne tektonske promjene na lokalnom tržištu nekretnina poput nedavnog slučaja u južnom primorskom gradu Himara gdje su na ista građevinska zemljišta izdavani dvostruki pa i trostruki katastarski izvodi i građevinske dozvole (optužen je gradonačelnik Vasil Bollan da je zloupotrijebio položaj za krivotvorenje imovinskih dokumenata u vlastitu korist) gdje je došlo do masovnih demonstracija i sukoba. Ovakvi slučajevi prisiljavaju Vladu da ubrza dovršetak procesa privatizacije i sređivanja zemljišnih knjiga.

Uz to, uspješno ubrzavanje ekonomskih reformi i reformi pravosuđa koje Evropska komisija redovito konstatira kada je po srijedi Albanije, gotovo 100-posto sigurno članstvo u NATO-u, efikasna borba protiv organiziranog kriminala i korupcije, izborna procedura u skladu s međunarodnim standardima te, last but not least - jedna od najviših stopa rasta u Europi iznimno blagotvorno djeluju na dodatno otvaranje albanskog tržišta nekretnina.

Hrvatska

Davljenje malih kablovskih koncesionara?

Piše: Jagoda Radojčić

Kada se prije nešto više od mjesec dana grupa malih kablovskih koncesionara obratila cirkularnom molbom za pomoć hrvatskim državnim organima, bio je to samo posljednji korak u njihovoj višegodišnjoj borbi s vjetrenjačama. Od 23 naslovljena primatelja, u širokoj lepezi od predsjednika Republike i premijera, do ekonomskih fakulteta u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu, ministarstava i državnih zavoda, mali kablovski koncesionari koji zajedno pokrivaju 30-ak posto kablovsko-televizijskog tržišta, zatražili su pomoć i preispitivanje naplate autorskih naknada Hrvatskom društvu skladatelja (HDS).

Od jednog kablovskog distributera koji ima 37 kanala i 2120 pretplatnika, primjerice, HDS traži plaćanje naknade za posljednje dvije godine u iznosu od 842 tisuće kuna, od drugog koji ima 24 kanala i 926 pretplatnika traži se plaćanje 418 tisuća kuna. To zapravo znači da bi pojedini kablovski distributeri plaćali HDS-u svote od 20 do 43 posto svojih ukupnih prihoda, a to opet znači da bi morali smjesta prestati obavljati svoju djelatnost. Skladatelji su ustvrdili kako distributeri trebaju spomenute iznose platiti jer ''obavljaju djelatnosti radiodifuzijskog reemitiranja kabelskom retransmisijom u smislu čl. 28. Zakona o autorskim i srodnim pravima'', mada kablovski koncesionari ne smiju obavljaju spomenutu poslove jer nisu obuhvaćene koncesijom, niti oni za to imaju potrebnu tehničku opremu. Naime, sukladno koncesijskoj dozvoli, oni obavljaju isključivo posao koji smiju raditi i na koji se njihova koncesija odnosi – na kablovsku distribuciju TV programa.

Sporna je prema tvrdnjama malih kablovskih koncesionara i sugestija koju su dobili od HDS-a tijekom pregovora o plaćanju autorskih prava ''da svoje obveze smanjimo lažiranjem podataka o broju korisnika i broju kanala koje distribuiramo, a na temelju kojih se mjesečno obračunavaju obveze po ugovorima, na što će oni zažmiriti. Također su zahtijevali da mi prvo izvršimo plaćanje prema dostavljenom obračunu pa dam oni tek tada ispostave račun, na što mi nismo pristali jer je to protivno Zakonu o PDV-u i Zakonu o računovodstvu''. Na kraju, umjesto nastavka pregovora, HDS je pokrenuo sudski postupak.

Međutim, za javnost najzanimljiviji dio priče počinje tek na ovoj točki. Naime, nastavi li HDS sustavno pritiskati kablovske koncesionare, a nema naznaka da će prestati, ispraznit će se 30-ak posto kablovskog tržišta koje oni pokrivaju. Tko će to preuzeti? Neki drugi mali operateri? Dakako – ne. U pismu najvišim dužnosnicima koncesionari se jasno referiraju i na taj dio problema: ''Osim što nam nanosi enormne štete i gubitke u dosadašnjem radu i poslovanju direktno nam onemogućavajući daljnji razvoj, HDS je s velikim kabelskim distributerima sklopio u tajnosti ugovore (…) pa njima naplaćuje od 0,32 do 1,0 posto od ukupnih prihoda''. Koncesionari su zatražili istragu. Ako su njihovi navodi točni, a nitko ih u međuvremenu nije demantirao, riječ je o ozbiljnom kršenju najmanje 10, 15 hrvatskih zakona. Ako nitko ne reagira na ovakve ozbiljne pritužbe, ostaju sumnje, gomilaju se. I stvara se klima.

Kad je prije nepunih godinu dana ugledni viški odvjetnik lišen slobode kao osumnjičeni pedofil, o tome su opsežno i sa zgražanjem izvještavale svi hrvatski mediji, natječući se tko će na totalno proskribiranog čovjeka pljunuti žešće. No poslije mjesec, dva, čovjek je pušten na slobodu, a kazneni postupak je obustavljen. Osim što mu se nakon toga ni jedan medij nije javno ispričao, osim što je čovjeku definitivno uništen posao, osim što su kao kolateralne žrtve hajke pali njegova djeca, supruga, obitelj, postoji i jedan detalj koji nije procurio u javnost, a koji se može često čuti upravo u krugovima alternativnih telekomunikacijskih operatera. Prije negoli je oglašen pedofilom, ugledni je viški odvjetnik vrlo ozbiljno počeo čačkati po problemu vlasništva nad DTK-mrežom. Možda je riječ samo o koincidenciji ili paranoji alternativnih operatera, a možda i o nečem mnogo ozbiljnijem, no cijeli je slučaj viškog odvjetnika itekako prodrmao alternativce. Bar neke od njih. I krenula je priča uplašenih poslovnih ljudi: budeš li čačkao po vlasništvu nad DTK-mrežom može ti se dogoditi svašta. (Kao: znamo mi da DTK-mreža pripada hrvatskoj državi, ali nije uputno to javno tvrditi).

Jer ako se iza velikih financijskih zahtjeva HDS-a doista skrivaju pokušaju davljenja nekoliko malih kablovskih koncesionara, ako se doista za istu uslugu domaćim tvrtkama uzima do 43 posto prometa, a inozemnima od 0,32 do 1,0 posto, onda opravdanom strahu i paranoji na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu itekako ima mjesta.

Bosna i Hercegovina

Udaljavanje s mjesta nesreće

Piše: Mirsad Ajnadžić

Negativne posljedice globalne krize koja je pogodila ekonomski najrazvijenije zemlje svijeta počela se ozbiljno osjećati i u BiH. Znatan broj bosanskohercegovačkih tvrtki je ostao bez narudžbi, a velik broj radnika, osobito iz Zapadne Evrope, nakon božićnih i novogodišnjih praznika nije nastavio raditi jer su u međuvremenu ostali bez posla. Prvi su se na udaru našli kadrovi bez kvalifikacija i oni s nižom stručnom spremom. Pridoda li se tome povećanje vojske nezaposlenih i svakodnevne vijesti o otpuštanjima domaće radne snage, slika postaje potpunija.

Kada su prekjučer američka fondacija 'Heritage' i poslovni list 'Wall Street Journal' objavili indeks ekonomskih sloboda u kojem se Bosna i Hercegovina našla na 134. mjesto od 179 rangiranih zemalja svijeta (iza egzotičnih zemalja poput Ruande, Surinama i Nepala, najlošije od svih država na području biše Jugoslavije, na 40. mjestu među 43 rangirane evropske države: lošije su samo Rusija, Ukrajina i Bjelorusija) bosanskohercegovačka javnost nije bila nimalo iznenađena. Zapravo, bez pretjerivanja se može konstatirati da su takvi rezultati bili sasvim očekivani. Ovogodišnji indeks ekonomskih sloboda BiH iznosi 53,1 boda, što je 0,8 posto niže u odnosu na prethodnu godinu.

''Birokratski i netransparantni regulatorni sistemi i dalje predstavljaju prepreku za inozemne investicije i domaće poduzetnike. Fiskalna koordinacija je još slaba unatoč usvajanju zakona čime je početkom 2008. uspostavljen Fiskalni savjet BiH", konstatira se u izvještaju. Na smanjivanje stupnja ekonomske slobode utjecali su ''politički sistem zemlje sa slabim institucijama centralne vlade što dovodi do političkih zastoja, složen okvir fiskalnog upravljanja, ogromna administracija te rastući deficit tekućeg računa''. Za pokretanje biznisa u BiH, navodi se, potrebno je 60 dana, dok svjetski prosjek iznosi 38 dana. Kao najveći problem naglašavaju se imovinski registri koji su "u velikoj mjeri nepouzdani čime su transferi imovine često predmet sporova". Pravosudni sustav, konstatira se u izvještaju ne pokriva adekvatno komercijalne aktivnosti, te se ugovori gotovo uopće ne provode.

Prema procjenama bosanskohercegovačkih ekonomskih stručnjaka, kriza će dodatno pogoršati stanje pa naredne godine treba očekivati pad u grupu od 20 najneslobodnijih zemalja svijeta. Kakve protumjere u 2009. planira poduzeti država? S jedne strane, oko 500 milijuna eura će biti osigurano posredstvom Razvojne banke Federacije BiH i komercijalnih banaka, uz maksimalnu kamatnu stopu od šest posto. Istovremeno će radi rasterećenja privrede 3,5 posto smanjiti doprinosi za mirovinsko i invalidsko, zdravstveno osiguranje te zapošljavanje. Očekuje se da će u 2009. biti izmijenjen Zakon o doprinosima radi eventualnog smanjenja doprinosa do 2012. godine za još 15 posto, a planira se ukidanje taksi za šume, vodoprivredu i turističke zajednice. Od 1. siječnja je povećan temeljni kapital Razvojne banke FBiH i za tu je namjenu osigurano 100 miliona KM. Očekuje se da će pozitivne efekte dati i umjerena inflacija. Osobit pažnju javnosti je pobudila rasprava o mogućem reprogramu plasiranih kredita građanima i privredi.

Prvobitni dojam sustavno generiran kroz medije kako je kriza u BiH ušla kroz burze, postupno splašnjava, budući da su se u međuvremenu pod udarom našle najkvalitetnije kompanije, izvoznici, kojima su zaredali otkazi narudžbi, a ozbiljno su im poremećeni dugoročni planovi. U takvim uvjetima, ne nađu li se nova tržišta, bit će nemoguće spriječiti dodatno smanjivanje proizvodnje, otpuštanje radnika, pa i otkazivanja povrata kredita bankama. Dakako, za nova tržišta treba biti konkurentan cijenom, a to znači snižavanje ionako niske razine socijalne sigurnosti, a to bi opet spiralu pada okrenulo za još jedan krug. Kako je izjavio anonimni Sarajlija u redu pred burzom: svega nam nedostaje, samo nezaposlenih imamo previše.

''Broj nezaposlenih će rasti, osobito u sektorima koji su prvi na udaru, poput automobilske industrije i građevinarstva. Praktično su svi građevinski radovi zaustavljeni jer je osnovni generator toga posla bio bankarski sustav, koji je u uvjetima krize pooštrio mjere za dobivanje kreditnih sredstava pa se sada financiranje ozbiljnih projekata putem kredita rasteže na dugi rok. To za posljedicu ima otpuštanje radnika, koji neće biti zaboravljeni od strane svojih poslodavaca, ali će za sada ostati bez posla'', izjavio je ekonomski analitičar Vladimir Mladenović.

U isto vrijeme kao i spomenuti izvještaj fondacije 'Heritage' i 'Wall Street Journala' pristigao je u Sarajevo i izvještaj američke nevladine organizacije 'Fredoom House' u kojem se uz ostalo navodi kako je ''…korupcija, osobito ona iz najviših krugova vlasti, u kombinaciji s kompliciranim državnim uređenjem je najveća prepreka političkom i ekonomskom razvoju BiH''. Naime, nakon što je država osigurala vrlo efikasno sustav ubiranja poreza, prije svega kroz Upravu za indirektno oporezivanje, potom i kroz druge načine, primjerice uvođenjem fiskalizacije u RS, država je postajala sve bogatijom, a građani sve siromašniji. Bilo kakvi pokušaji skretanja pozornosti javnosti na probleme korupcije nailaze na značajne probleme. Tako su bosanskohercegovačka filijala 'Transparency Internationala' nakon učestalih ukazivanja i analiziranja slučajeva korupcije i kriminala na svim razinama našla na meti vlasti pa je organizacija morala '' privremeno zatvoriti ured u BiH iz sigurnosnih razloga''.

Visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak je u međuvremenu poručio građanima BiH da 14 godina nakon rata ''biraju nespremne, nesposobne i sebične političare, koji nisu u stanju sjesti i dogovoriti se u interesu države, institucija iz kojih djeluju, ali i da zadovolje minimum njihovih potreba kao građana”. Građani pak u nemoćnom galgenhumoru navode kako bi ''sve ekonomsko-političke probleme Bosne i Hercegovine efikasno riješila jedna obična liberalizacijom viznog režima koji bi omogućio pauperiziranim i opljačkanim državljanima da se zauvijek udalje s mjesta nesreće''.

Kosovo

Vlada priprema kontraudar protiv Srbije i BiH

Piše: Violeta Palaska

Prošlo je nešto više od mjesec dana od odluke Vlade Srbije o zabrani uvoza kosovskih proizvoda označenih međunarodnim oznakama 'Made in Kosovo' te izvoznih dokumenata s pečatima Carine Kosova, a ne carine UNMIK-a. Odluku Vlade Srbije slijedila je i vlast Bosne i Hercegovine (Republike Srpske). Početkom 2009. srpski su izvoznici prisiljeni neprijateljske oznake brisati flomasterima, ručno, komad po komad, što je otvorilo veći broj dotad nepoznatih radnih mjesta ('brisač Kosova markerom') te značajno usporilo proceduru izvoza, budući da je trebalo stotine tisuća pakiranja bombona, čokoladica, konzervi i tegli dovesti u državotvornu normalu.

Vlada Kosova je prije nekoliko dana najavila vjerojatan kontraudar - zabranu uvoza robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Dok službena Priština nominalno čeka izjašnjavanje Bruxellesa i CEFTA, blokada kosovske robe je prouzročila je kratkoročne gubitke zbog čega su, prema izvještavanju medija, kosovski poduzetnici zatražili da Vlada ubrza odluku i potpuno blokira ulazak robe iz Srbije na Kosovo.

Prištinski Express je prenio izjave predstavnika poduzetnika koji su ocijenili kako se Kosovo nalazi u periodu kad mora odlučiti kako će ''odgovoriti na ponašanje Srbije i Bosne i Hercegovine, koje ne priznaju službene dokumente Republike Kosova''. Citirajući načelnika odjela za međunarodnu trgovinu u Privrednoj komori Kosova Safeta Grgaliua, list navodi da su na nedavnom sastanku  kosovskih predstavnika s privrednim komorama Albanije, Makedonije i Turske, traženi alternativni putovi za transport i izvoz. ''Naći će se alternativna tržišta i na kosovskom tržištu neće ništa nedostajati u slučaju blokade proizvoda iz Srbije i Bosne'', rekao je Grgaliua Expressu . Prema njegovim riječima, ''osobito čudi nelogično ponašanje Beograda koji zbog ishitrenih političkih poteza definitivno gubi kosovsko tržište. Naime, samo tokom 2008. godine iz Srbije je legalno uvezeno robe u protuvrijednosti većoj od 253 miliona eura. Doda li se tome i Mitrovica kao i ono što je nelegalno ušlo na područje Kosova, vjerujem da uvoz premašuje 500 miliona eura. U istom periodu, s Kosova je u Srbiju ušlo robe u protuvrijednosti od 32 miliona eura. S druge strane, Bosne i Hercegovine izvozi na Kosovo oko 40 miliona eura, a uvozi oko 2 milijuna eura pa je Kosovo jednina država na svijetu s kojom BiH ima pozitivnu platnu bilancu ''.

Iznenađujući potez srpske i bosanskohercegovačke administracije te očekivana najava kontraudara stavili su u nezavidnu situaciju proizvođače prehrambenih proizvoda iz Srbije (Bambi, Soko štark, Imlek, Takovo i dr.) kojima bi zabrana izvoza na kosovsko tržište upravo u godini krize značajno poremetili ionako smanjeni plasman vlastitih proizvoda. Najavu kosovskih vlasti o adekvatnom odgovoru na zabranu uvoza predsjednik Privredne komore Srbije Miloš Bugarin je komentirao kao ''direktno kosovsko kršenje sporazuma CEFTA''.

Kosovski ministar trgovine i industrije Lutfi Zarku je u međuvremenu izjavio da će od nadležnih u glavnom tajništvu CEFTA-e zatražiti hitan sastanak kako bi se ovo pitanje riješilo diplomatskim putem: ''Podnijet ćemo zahtjev predsjedavajućima CEFTA - Vladi Crne Gore, kako bi sazvala hitan sastanak o razrješavanju ovog problema. Kosovo će se svojski potruditi da ovo riješi mjerama koje predviđa CEFTA. Kao prvo, možemo uvesti oporezivanje robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine u iznosu od 10 posto, a kao drugo možemo primijeniti blokadu robe”, rekao je Zarku.

Predsjednik Privredne komore Kosova Besim Beqaj je izjavio da ukoliko se uskoro ne postignu neki rezultati onda će zajednica biznismena podržati vlast u odluci blokiranja srpske i bosanske robe: ''Moraju se još jednom razmotriti mogućnosti diplomatskog rješenja problema. Ukoliko to ne bude funkcioniralo, poduzetnici će podržati svaku odluku Vlade. Na slobodnom tržištu se sve može zamijeniti. Postoji spremnost kod poduzetnika iz Makedonije, Albanije, Crne Gore, Turske i drugih zemalja da se u kratkom roku obavi zamjena robe'', rekao je Beqaj   U međuvremenu, dok traju rasprave i prepucavanja, šverceri s obje strane granica zadovoljno trljaju ruke. Kroz krajnje poroznu granica u svim mogućim pravcima prolaze stotine i tisuće tona robe sa i bez deklaracija, od čega ni jedna država nema nikakve koristi. Ali, kao što su već mnogo puta u posljednja dva desetljeća pokazale države u okruženju, logika i interes definitivno ne stanuju ovdje.

Hrvatska

''Zlatno doba'' telekomunikacija je upravo prošlo

Piše: Jagoda Radojčić

U svim područjima ljudske aktivnosti postoje neka vremena kojih se, nakon što prođu, buduće generacije prisjećaju kao ''zlatnog doba''. Svi koji se profesionalno ili amaterski interesiraju za telekomunikacije u Hrvatskoj, upravo će tako pamtiti proteklu godinu. Ona će biti ''zlatnim slovima'' upisana u telekomunikacijsku povijest Hrvatske. A što će nam donijeti nastupajuća 2009? Nepopravljivi optimisti predviđaju kako će relativno zasićeno tržište telekomunikacija u ovoj godini doživjeti blagi pad, realisti očekuju sunovrat, dok zloguki pesimisti predviđaju definitivno gušenje nukleusa tržišne utakmice i povratak u tržišni monizam pod sigurnom dirigentskom palicom Deutsche Telekoma.

Od 2004. godine kad je započela liberalizacija hrvatskog telekom tržišta, zabilježen je financijski skok sa 1,6 na 2,1 milijardi eura. U Hrvatskoj je danas oko 2,15 milijuna čime je postignuta gustoća od 48,4 posto. Samo je u prošloj godini taj broj povećan za oko 11 posto . Krajem 2008. godine broj širokopojasnih priključaka u nepokretnoj mreži je u odnosu na 2007. povećan za oko pola milijuna ili 37,8 posto. U pokretnoj mreži tih je priključaka bilo oko 135 tisuća. U fiksnoj mreži povećan je broj pretplatnika svih devet alternativnih operatora, od gotovo 30 posto , na 400 tisuća, što čini oko 21 posto udjela u tom segmentu tržišta. Broj realiziranih kolokacija je porastao za 118 posto, na oko 400, a broj izdvojenih pristupa lokalnoj petlji za oko 250 posto, preko 86 tisuća (povećan je broj prelazaka pretplatnika novim operatorima). Broj korisnika sva tri fiksna operatora povećan je 16,8 posto , na više od 5,6 milijuna , čime je dostignuta gustoća od čak 126,7 posto . U nepokretnoj mreži postoji oko 1,84 milijuna linija. Uz to, na hrvatskom tržištu djeluju 44 davatelja usluga pristupa internetu (ISP) i 39 davatelja usluga prijenosa govora putem internet protokola (VoIP).

Procjena o usporavanju rasta hrvatskih telekomunikacija koju je prije izvjesnog vremena objavila konzultantska kuća Informa za sada se pokazala kao proročanska: zlatno doba hrvatskih telekomunikacija definitivno prolazi. Čak i kad ne bi bilo krize, tokom ove i naredne godine tržište u Hrvatskoj bi prema nekim relevantnim prognozama tržište raslo oko 4,1 posto (u srednjoj i istočnoj Europi poraslo bi gotovo dvostruko brže - 7,8 posto). Međutim, kriza će svakako učiniti svoje. Daljnji rast ovisi o uvođenju novih tehnologija i razvoju, ovi opet o investiranju, a vrijeme jeftinih kredita je definitivno prošlo. Servisiranje kredita postat će u narednim mjesecima teže nego do sada. Bez dotoka svježeg novca će se prilično krhke telekomunikacijske konstrukcije vrlo ozbiljno poljuljati. S velikom se vjerojatnošću može očekivati da će dio sadašnjih davatelja usluga povući iz telekomunikacijskog posla ili će propasti. Dakako, njihova će financijska posrtanja privući tradicionalne telekom predatore s pretežnom tržišnom snagom.

Deutsche Telekom će na hrvatskom i regionalnom tržištu svoju poslovičnu tromost karakterističnu za sve gigante svijeta njegovog kalibra, najvjerojatnije nadoknaditi novim akvizicijama. Tako to oduvijek čine moćni: dio malih konkurenata će pridaviti inteligentnim potezima koje mu hrvatska pravna regulativa ostavlja na ''slobodnu raspoložbu'', nekog će kupiti, nekog će neutralizirati iskazujući svoj poslovni interes za kupovinu… Zlurada naklapanja neupućenih o teškoćama DT-a ostat će psihološko-kompenzacijske priče onih na dnu telekomunikacijskog hranidbenog lanca (budimo realni: Deutsche Telekom je moćniji od većine balkanskih država pa slijedom te logike ne određuju države DT-u što mu je činiti, već obrnuto). Prije će se zemlja prestati okretati oko svoje osi, negoli što će DT ugroziti svoj apsolutni primat u Regiji. Uz to, u sklapanju neočekivanih koalicija DT je pokazao vještinu na kojem bi mu pozavidio i sam Machiavelli. Nedavno udruživanje Deutsche Telekoma s britanskim rivalom Vodafoneom u razvoju optičke mreže za brzi pristup Internetu, ostavio je gotovo sasvim isključenu domaću konkurenciju širom razjapljenih usta.

Kriza će dodatno srušiti prenapuhane cijene teleoperatera. Već godinama našminkane i napirlitane regionalne operaterske cure čekaju da ih pokupi bogati DT-prosac. Relativno su velike šanse da dominantni teleoperater - Deutsche Telekom, u 2009. dodatno podeblja svoju regionalnu poziciju s akvizicijama u Telekomu Srbije gdje je grčki OTE u kome je opet jedan od najvećih dioničara DT. U slučaju da DT preuzme Telekom Srbije u paketu dobiva i banjalučki Telekom Srpske koji je vlasništvu Telekoma Srbije, a kad se tome pribroje još i HT Mostar otvara se put prema najatraktivnijoj bosanskohercegovačkoj akviziciji - BH Telekomu. I tako redom.

Bilo kako bilo, ''zlatno doba'' je definitivno prošlo i za desetljeće ili dva ćemo ga se sa sjetom sjećati. U međuvremenu, hrvatski će se učesnici na telekomunikacijskom tržištu, htjeli – ne htjeli, morati okrenuti realizaciji novih nemogućih misija. Primjerice, kako preživjeti, osigurati razvoj, otplatiti kredite, sniziti cijene usluga, othrvati se monopolu i zastrašujuće tromom sustavu te pri tome ostati konkurentan?

Srbija

Političko lamentiranja o greenfield investicijama i svijet realnosti

Piše: Miloš Bingulac

Iako su greenfield investicije temeljni preduvjet ekonomskog rasta, Srbija još uvijek nije izgradila poslovni ambijent koji bi osigurao veći priljev kapitala, osobito u proizvodni sektor. To potvrđuje i 'Bijela knjiga' za 2008. godinu Vijeća inozemnih investitora, u kojoj se naglašava da su inozemni investitori očekivali brže promjene te navode 120 preporuka za reformu propisa, otklanjanje prepreka za dolazak novih investitora i lakše poslovanje. Analitičari ukazuju da bi uz niz poticajnih sredstava kojima država želi privući velike igrače, znatno više pažnje trebalo posvetiti manjim projektima koji se brže uključuju u privredni sistem. Na tom poslu, paralelno s već godinama očekivanom izmjenom propisa, mnogo mogu učiniti i lokalne samouprave kako bi investitorima pomogle u savladaju početnih teškoća koje su najčešće povezane s imovinsko-pravnim problemima prilikom izbora lokacije, kao i kompliciranu proceduru za dobivanje dozvola. Razlog više za to je što se, zbog negativnih posljedica ekonomske krize i smanjene potrošnje u svijetu, očekuje da će naredne godine posebno velike kompanije biti daleko opreznije u plasiranju sredstava i otvaranju novih proizvodnih pogona, pa će u odnosu na oko pet milijardi eura ove godine, priljev u narednoj godini biti prepolovljen.

Činjenica je da, i pored proklamirane susretljivosti prema inozemnim investitorima, još uvijek nije jednostavno pronaći pogodnu lokaciju za izgradnju pogona čak i kad je riječ o kompanijama s konkretnim proizvodnim planovima i osiguranim sredstvima. To potvrđuje primjer korporacije AMCO, koja više od godinu dana traga za pogodnim terenom na kojem bi izgradila pogone za proizvodnju dijelove za automobile i avio-industriju, u okviru kojeg planiraju izgraditi i stazu za automobilske utrke.

- Iako nitko nije spreman otvoreno priznati kako je investiranje u Srbiji iznimno teška misija, nadao sam se da će se tokom proteklih godinu dana netko od odgovornih zainteresirati za naše planove i procjenu profitabilnosti, da će nas pitati koliko radnika može dobiti posao ukoliko realiziramo investiciju, i da će nam ponuditi zemljište koje ispunjava osnovne komunikacijske uvjete, koje ćemo, dakako - platiti. Ništa od toga nije se dogodilo. Pokušali smo sami lokalnim vlastima u Srbiji predstaviti investiciju vrijednu oko 15 miliona eura, u čijim bi pogonima zaposlenje našlo 300 radnika. Potrebni strojevi su već nabavljeni i dovezeni u Srbiju, ali čeka se izgradnja pogona. Prema planovima i narudžbama inozemnih partnera, u prvoj godini rada vrijednost izvoza bila bi oko 15 miliona eura, a tokom naredne tri godine vrijednost izvoza će dostići oko 25 miliona eura. Unatoč tako isplativom programu, nismo naišli na razumijevanje ni u općini Pećinci, niti u Surčinu, gdje općinske vlasti nemaju čak ni točne podatke o tome koje je zemljište u njihovom vlasništvu. Lokalni dužnosnici nam najčešće preporučuju da privatiziramo neku lokalnu tvrtku, ali za nas je to neprihvatljivo, jer podrazumijeva da bismo radnicima morali isplaćivati zarade a da pri tom, nismo sigurni da li s njima možemo organiziramo proizvodnju, - izjavio je direktor AMCO korporacije Zoran Stefanovich i dodao kako je bilo uvjeta za podnošenje žalbi zbog postupaka i ponašanja nekih državnih službenika i državnih organa, ali da su od toga odustali, budući da temeljna svrha kompanije AMCO nije popravljanje države u kojima djeluju niti lokalne uprave već rad i ostvarenje profita. On je naglasio da će njegova korporacija pokušati kupiti građevinsko zemljište od privatnih osoba, što ima prednosti jer nije riječ o zakupu na 99 godina, nego o vlasništvu, ali naglašava kako su cijene za iole pogodne lokacije tako visoke da nemaju nikakvog ekonomskog opravdanja. Inače, AMCO korporacija ima ugovorene poslove sa stranim partnerima, i u početku je postojala mogućnost da i kapital tih kompanija bude uključen u planirani projekt, ali u sadašnjoj situaciji, ta očekivanja više nisu realna.

Mada su posljednjih godina političkim dužnosnicima puna usta priča o greenfeald investicijama, temeljna je činjenica da je preko 90 posto investicija u Srbiju u posljednjem desetljeću došlo od privatizacije te da je nešto manje od 10 posto činilo ulaganja u nove projekte i greenfeald investicija iako, notorno, one povećavaju zaposlenost i poboljšavaju razinu tehnološkog razvoja zemlje. No za sada, između svijeta političkih lamentiranja i svijeta privredno-političke realnosti Srbije zjapi ponor preko kojeg će, možda, tek nadolazeća kriza trasirati neke nove mostove.

Svijet

Nadolazi vrijeme trgovinskog protekcionizma

Piše: Miodrag Bogićević

Sve snažnija uznemirenost oko solventnosti najvećih američkih i evropskih financijskih institucija dovela je svjetski financijski sustav na ivicu sistemskog raspada. Na paniku izazvanu padom banaka, najrazvijenije zemlje nisu adekvatno reagirale. Nedavno usvojeni Akcijski plan borbe protiv financijske krize u pet tačaka nije donio nikakve konkretne, već samo općenite mjere, dok su kola svjetske privrede na najozbiljnijoj nizbrdici u posljednjih 100-tinjak godina.

Tokom 2009. između 20 i 25 miliona ljudi širom svijeta ostat će bez posla zbog posljedica globalne ekonomske krize, procijenila je prije nekoliko dana Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u Parizu. ''Svijetu prijete rušilački nemiri ukoliko svjetske vlade hitno ne potaknu oživljavanje privrede'', upozorio je istovremeno predsjednik Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn. Dvije mračne procjene, iz OECD-a i MMF-a, dio su prednovogodišnje lavine mračnih slutnji o budućnosti globalnog ekonomskog poretka, uzdrmanog lanjskim kolapsom američkog hipotekarnog tržišta.

Stotine milijardi dolara koje ovih dana centralne banke diljem svijeta, od Mauritijusa do Njemačke i Kine, upumpavaju na posrnula financijska tržišta, neće zaustaviti poniranje globalne privrede i trgovine u 2009. godini, naglašava u svojoj procjeni Svjetska banka. ''Ove godine stopa rasta svjetske privrede iznosit će 2,5 posto, a u 2009. godini bit će tek oko 0,9 posto. Zemlje u razvoju bit će osobito pogođene. Drastičan skok cijene hrane, smanjenje kredita, razvojne pomoći i stranih investicija zahtjeva hitno smanjenje rizika od unutrašnjih sukoba'', izrijekom navodi Breton-Wood institucija.

Košmarna perspektiva milijuna ljudi bez posla na ulicama širom svijeta, prisilila je niz država na radikalne mjere zaštite domaće proizvodnje. Indija je, primjerice, za 20 posto povećala porez na uvoz sojinog ulja. Rusija je drastično povećala poreze i prireze na uvoz stranih automobila, šećera i američke piletine. Brazil i Argentina planiraju dodatno opteretiti nabavu stranog namještaja, tekstila i vina. Australija je podigla carine na tajlandske konzervirane riblje proizvode, Kina je povećala poreze na stranu luksuznu robu, dok je Indonezija povećala carinske stope na uvoz oko 500 vrsta različitih artikala. Istovremeno, Francuska je utemeljila poseban državni fond za zaštitu domaćih tvrtki od nasrtljivih inozemnih kupaca, dok su SAD dobacile spasilačku slamku od 17,4 milijarde dolara posrnuloj domaćoj automobilskoj industriji...

''U vremenima krize države često carinskim barijerama nastoje zaštititi domaću proizvodnju, pa i po cijenu izazivanja trgovačkog rata, kao što se i dogodilo tokom Velike depresije tridesetih godina 20. stoljeća'', upozorava 'Washington post'. Istovremeno, šuma carinskih barijera koja ovih dana niče širom svijeta, u potpunom je raskoraku s ambicijom Svjetske trgovinske organizacije – da nakon sedam godina mučnih pregovora trasira put daljem snižavanju carinskih tarifa i dodatnoj liberalizaciji prometa.

''Svijet se suočava s rastućom opasnošću trgovinskog protekcionizma. Najnovija runda pregovora o postizanju globalnog trgovinskog pakta, započeta u Dohi 2001. godine, suočava se danas s zlosretnim preprekama”, ocijenio je prije nekoliko dana predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick, upravo na dan kada je glavni direktor Svjetske trgovinske organizacije Pascal Lamy otkazao završni ministarski sastanak 153 članice u Ženevi.

''Za potpisivanje globalnog trgovinskog pakta u ovom trenutku ne postoji politička volja. Među vodećim suprotstavljenim pregovaračima nema kompromisa o ključnim temama: prometu i subvencijama poljoprivrednoj proizvodnji, zaštiti intelektualnog vlasništva u farmaceutskoj industriji... Doduše, postoji varljiva nada da će pregovori biti nastavljeni u 2009. godini. U međuvremenu, međunarodnu trgovinu čekaju neizvjesna vremena'', izjavio je predsjednik Svjetske trgovinske organizacije Pascal Lamy. Uglavnom, kao i uvijek u vremenima krize, snažni će nastojati spasiti sebe, a slabi će logikom ekonomskog darvinizma jesti mrvice koje će s trpeze velikih i snažnih pasti na pod. Ukoliko mrvica uopće bude bilo.