Prehrambeni proizvod za nacionalno osviještene potrošače
Nedavno sam razmišljao o teškoj situaciji u kojoj se našla moja domovina i o našem krajnje zabrinjavajućem okruženju: sa Srbima smo ratovali, a još se nismo pomirili, s Bošnjacima smo malo ratovali - malo nismo, ali nismo ni s njima dobro, s Crnogorcima smo također ratovali, ali ni tu međunacionalna situacija nije sjajna, Mađarska nas je tlačila još pod Austrougarskom, Italija nas već tradicionalno zafrkava sa fojbama i ne dozvoljava nam proglašenje ZEP-a, a o Sloveniji da i ne govorimo – od Piranskog zaljeva, Svete Gere, Ljubljanske banke…. Kao nacionalno osviještenoj jedinki mi je jasno da glede svega toga moramo reagirati bojkotom. Promišljajući o tome nadošla mi je ideja o proizvodnji optimalnog prehrambenog artikla namijenjenog osviještenim hrvatskim potrošačima – hrvatskoj travi. Ona bi bila zapakirana u originalnoj hrvatskoj ambalaži, svi elementi proizvoda (naljepnica, konzerve, boje, sol i sl.) bili bi također provjereno hrvatski. Tako bi naši osviješteni potrošači mogli u svakom trenutku tijekom bojkota proizvoda iz susjednih zemalja posegnuti za provjereno domaćim proizvodom i nasititi se, te nastaviti s državotvornim bojkotom.
Dušan
|
Ekskluzivno zimovati i uštedjeti?
Moja najnovija biznis-ideja temelji se na protuslovnoj činjenici da se svjetska ekonomska kriza odrazila na hrvatski turizam 30-postotnim rastom korištenja zimskih turističkih aranžmana.Intenzivno razmišljajući o tome zaključio sam kako je ta pojava moguća isključivo u dva slučaja:
a) Riječ je o naručenim informacijama što ih objavljuju teledirigirani mediji (ni prvi ni zadnji)
b) Hrvatski potrošači su totalno odlijepili od realnosti
U oba slučaja, ovakve vijesti proizvode potrošački poželjne posljedice: ljudi vraški žele ići na skijanje i zimovanje. Pokušavajući dokučiti kako bogci s prihodima od 7, 8 tisuća kuna mjesečno kupuju aranžmane od 2 – 3 tisuće eua, zaključio sam kako prosječni hrvatski potrošači uopće ne idu na skijanje već da samo lažu jedni drugima, kako bi održali krhku oblandu uspješnosti. Tako su i naše nonice u prošlim vremenima lupale batom po mokrom ručniku kako bi susjede mislile da jedu mesu. I tu mi je pala na pamet fenomenalna biznis ideja: pružanje usluge vjerodostojnog alibija o boravku u ekskluzivnim skijalištima. Na primjer, dostavi im se propagandni materijal doma i na posao, pa potom lažne karte za putovanje, pa ih se naziva iz ''turističkih agencija'' pa tijekom boravka na zimovanju dostavljaju razglednice iz skijališta kolegama na poslu, susjedima i prijateljima. Dakako, sve bi to bilo lažno (nešto kao hrvatsko zimsko-turističko Potemkinovo selo) Za to vrijeme, korisnici usluge se lijepo zatvore u stan, gledaju televiziju, jedu konzerve s ribicama i štede novce. A nakon što se vrate sa skijanja iz zvučnih inozemnih zimovališta, svi ih zavidno gledaju, a oni su pri tom još i uštedjeli.
Karlo
|
Kako postati uvaženi štakor?
Kriza koja postupno nadolazi pridonijet će, tako bar tvrdi moj djed koji je u životu pregrmio 10-ak društvenih i ekonomskih kriza – dodatnoj ''štakorizaciji nacije''. Stoga sam se bacila na realizaciju jedne odlične biznis ideje: pisanje priručnika ''Kako postati uvaženi štakor''? Prema jednoj djedovoj teoriji, u svim krizama ma koliko temeljito drmale socijalnu strukturu, postoji samo jedan ''međuklasni'' socijalni sloj koji uvijek preživi i još na krizama profitira. Moj djed ih kolokvijalno zove - 'štakori'. Uglavnom, riječ je o notornim stvarima na koje ne treba trošiti riječi, jer svatko od nas poimence itekako dobro zna tko su oni: prije kriznih godina bili su goli i bosi, a onda su se premetnuli u milijardere, ugledne dužnosnike, privrednike, rukovoditelje, lidere… E sad, kako je historija učiteljica života, u narednoj krizi, a to smo naučili iz povijesti, nije pametno pozicionirati se kao luzer, goljo i ovca, koju će kriza oglodati do kostiju, već kao 'Štakor', što će reći uspješan poduzetnik, lider s vizijom, tj. kao onaj koji će uspješno oderati fukaru, najslabije socijalne slojeve i na tome tokom krize zgrnuti bogatstvo. Evo na primjer: grad je pun umirovljenika koji i sad jedva preživljavaju, koji, međutim, u vlasništvu imaju stanove. Zar nije upravo kriza, kada će čamiti gladni i zatvoreni u mračnim i hladnim stanovima, optimalna prilika da se jednostavnim ugovorom o dohrani dočepamo njihovih nekretnina? A da ne govorimo o mnoštvu mogućnosti iz međunarodnog štakorskog menadžmenta, poput kupoprodaje krvne plazme, bubrega i drugih organa, seksualnog turizma (čime da se bave žene koje su ostale bez posla?), povoljnog otkupa zlatnih krunica itd. itd. Uglavnom, duboko vjerujem, da će moj priručnik na odličan prijem te da će iz temelja promijeniti lice našeg društva.
Jagoda
|
|
